Zlatko Tomčić |
|---|
 |
ZLATKO TOMČIĆ, PREDSJEDNIK HSS-a, GOVORI O ULOZI SVOJE STRANKE U “SELJAČKOJ BUNI” I KATASTROFALNIM PRILIKAMA U AGRARU
Vlada se pravi luda kada tvrdi da seljaci traže potpuno ukidanje uvoza poljoprivrednih proizvoda, čime netko očito želi sakriti svoje usrane gaće. Gola je neistina da seljaci traže potpunu zabranu uvoza, jer oni samo zahtijevaju zabranu uvoza onih roba kojih je na domaćem tržištu dovoljno l U zemljama članicama EU-a i WTO-a uvoz stranih poljoprivrednih proizvoda limitiran je na pet do osam posto, dok se kod nas na različite načine – legalnim uvozom, divljim i kriminalnim uvozom, polulegalnim švercom preko “mekih granica” itd. – uveze možda već i 35 posto stranih proizvoda l Nemamo razloga skrivati činjenicu da smo mi uistinu inicijatori osnivanja Hrvatskoga seljačkog saveza. No Savez nikada nije zamišljen kao usko stranačka organizacija
“Nova je vlast prešutno dopustila da domaća proizvodnja zamre, a da se hrana sve više uvozi.”
“Salonskom politikom ne može se odgovoriti izazovima koji sada postoje u društvu.”
tekst
* nakon nepunih tjedan dana seljaci su završili svoje masovne prosvjede. Sada sigurno slijedi licitiranje jesu li duel dobili oni ili Vlada, pa nam za početak recite jesu li seljaci ostvarili što su planirali ili su, naprotiv, popustili.
- Rekao bih da su oni dobili prvu rundu, ali uz važnu napomenu da ono što su tražili nipošto nije nešto nerealno, kako je tvrdila Vlada, tako da su seljaci sada postigli samo dio onoga što im objektivno pripada. To je najjednostavnije objasniti na primjeru zahtjeva da se otkupna cijena pšenice podigne s kunu i deset na kunu i trideset i dvije lipe. Za to bi država trebala isplatiti tričavih četrdeset milijuna kuna, i to uz otkup od dvjesto tisuća tona, a to je prava mizerija u usporedbi s novcem koji je utroljan za saniranje opljačkanih i propalih banaka, besperspektivne industrije itd. To jasno govori da arogancija s kojom se razmatraju seljački zahtjevi nema podlogu u novcu nego u nečemu drugom.
Drugi zahtjev seljaka još manje opterećuje državni proračun. Oni su tražili da im se vrate dugovi za isporučene poljoprivredne proizvode – neki nisu namireni ni iz prošle godine – a Vlada je uzvratila čistom izmišljotinom da je podmirila sve svoje obaveze. Prava je istina da nisu isplaćeni svi poticaji ni za jesensku, a kamoli proljetnu sjetvu, da se neredovito isplaćuju premije za mlijeko. Tek ovih dana neki fantomski teklići dijelili su na mjestima blokade, uglavnom noću i krišom, isplatne listiće onim seljacima za koje su pretpostavljali da su “kolovođe” prosvjeda.
SLIJEPA ULICA
* Bilo je, znači, i pokušaja da se dio seljaka prevede u neku vrstu štrajkbrehera?
- Pa možda ne treba ići toliko daleko, ali je sigurno da se netko u posljednji trenutak htio izvući iz slijepe ulice u koju se doveo potpuno nepotrebnim i neprihvatljivim nepodmirenjem obaveza prema seljacima. To se odnosi poglavito na gospodarske subjekte u vlasništvu države, gdje se ona, ako želi ostati vlasnikom, ne može izvlačiti djetinjastim objašnjenjima kako je novce poslala, ali oni nisu stigli do seljaka. No, odnosi se i na gospodarske subjekte koji nisu u njezinu vlasništvu, jer ona mora stvoriti uvjete da i ti subjekti redovito namiruju svoje obaveze.
Ovdje se Vlada pravi luda, isto kao kad tvrdi da seljaci traže potpuno ukidanje uvoza poljoprivrednih proizvoda, čime netko očito želi sakriti svoje usrane gaće. Gola je neistina da seljaci traže potpunu zabranu uvoza, jer oni samo zahtijevaju zabranu uvoza onih roba kojih je na domaćem tržištu dovoljno. Štoviše, i taj su stav u međuvremenu modificirali i sada se zalažu samo za različite oblike carinske zaštite domaćih proizvoda.
* Dakle, onako kako se odavno udomaćilo u zapadnoevropskim zemljama?
- Upravo tako. Poljoprivreda zbog svojega strateškog značenja i istodobne visoke osjetljivosti u fazi proizvodnje, zahtijeva izravnu brigu države, i tu su zemlje EU-a i WTO-a doista izgradile visoko razvijen i dobro razrađen mehanizam zaštite. Dovoljno je reći da je tamo uvoz stranih poljoprivrednih proizvoda limitiran na pet do osam posto, dok se kod nas na različite načine – legalnim uvozom, divljim i kriminalnim uvozom, polulegalnim švercom preko “mekih granica” itd. – uveze možda već i 35 posto stranih proizvoda. Ako Vlada nastavi tolerirati takvu situaciju, uskoro ćemo ostati bez ijedne samodostatne domaće kulture, ne računajući kukuruz i neke, da se Dalmatinci ne naljute, marginalne proizvode, poput maslina. Već ove godine neće biti dovoljno ni merkantilne pšenice s domaćih polja, nego će ona zadovoljiti jedva pedeset posto hrvatskih potreba. Priče Vladinih ljudi da u silosima ima dovoljno pšenice, čisti su falsifikat jer je tri četvrtine tih zaliha iz uvoza.
GOSPODARI MEKE GRANICE
* Agrarna politika na ovom prostoru, ni u bivšem ni u sadašnjem sistemu nikako da dođe na zelenu granu. Ipak, je li sada dosegnuto dno?
- Paralele je teško vući jer je stanje nakon Drugoga svjetskog rata sigurno bilo gore nego ikada poslije. No, u posljednjih petnaestak godina bivše vlasti bio je uveden određeni red u poljoprivredi, bez obzira na veliku usitnjenost zemljišnog vlasništva, seljak je mogao živjeti od zemlje, pa i unaprjeđivati proizvodnju. Sada to više nije slučaj i ako se isključe ratne godine, koje su objektivno kočile razvoj agrara, može se reći da je nova vlast prešutno dopustila da domaća proizvodnja zamre, a da se hrana sve više uvozi. To je puno lakše, jer država ne mora izdvajati velika sredstava za subvencioniranje domaće proizvodnje. Ali tome su naravno kumovali i interesi koje neki vladajući diskrecijski krugovi imaju posebno iz šverca preko meke granice s “Herceg-Bosnom”, iz tzv. provoza itd.
* Ipak, u jednom se trenutku činilo da Hrvatski seljački savez, osnovan pri vašoj stranci, namjerava prepustiti seljake samima sebi. Saborski zastupnik HSS-a Pave Šarčević izjavio je da je situacija među seljacima naelektrizirana i da će se, ako se ne postigne sporazum s Vladom, Savez “ograditi od odgovornosti za daljnje događaje”. Znači li to da su prozivanja HSS-a iz vrha države i HDZ-a postigla učinak?
- Nije mi poznata ta izjava gospodina Šarčevića, ali mogu jamčiti da ona ne znači kako se HSS uplašio tvrdnji iz vladajućih krugova da naša stranka manipulira seljačkim nezadovoljstvom. Naprotiv, mi to prozivanje doživljavamo kao izraz straha u samome HDZ-u od porasta utjecaja HSS-a na hrvatski seljački korpus. Nemamo razloga skrivati taj utjecaj, kao što nemamo razloga skrivati ni činjenicu da smo mi uistinu inicijatori osnivanja Hrvatskoga seljačkog saveza. Jedino mogu reći da taj Savez nikada nije zamišljen kao usko stranačka organizacija, što potvrđuju i najnovija zbivanja, jer su se njemu, posebno u toku ovih prosvjeda, priključili ili mu dali podršku i pripadnici drugih stranaka – uključujući HDZ (Zajednica seljaka “Stjepan Sulimanac”) – te nestranačkih udruga.
Savez danas ima više od šezdeset tisuća članova i očito se, kako se pokazalo posljednjih dana, iskalio u tolikoj mjeri da se u stanju uhvatiti u koštac s najvećim problemima u poljoprivredi. Zato nas izjave malog Ivice iz HDZ-a da mi stojimo iza najnovijih aktivnosti Saveza i da manipuliramo njima, ni najmanje ne uzbuđuju. Mi ne bježimo od svog dijela odgovornosti za eventualne incidente u ovakvim prosvjedima, ali ne želimo slušati lekcije o tome u maniri boljševičkih ideoloških tjeralica.
SITI GLADI
* “Mali Ivica” vjerojatno je sasvim podcijenio element samoorganiziranja u proteklim prosvjedima. Hrvatski seljački savez osnovan je prije nepunih pola godine (u veljači) i teško da bi vlastitim snagama mogao organizirati blokadu stotinjak punktova, oko kojih se sjatilo nekoliko tisuća traktora.
- To je točno, ako imate na umu da je ljudima dogorjelo do noktiju i da je zbog toga njihovo sudjelovanje u ovom prosvjedu imalo snažnu notu spontaniteta. Sadašnja agrarna politika dovela je seljaka gotovo do seljačkog štapa i on je konačno odlučio na to reagirati. Ali, protekli prosvjed bio je istodobno toliko dobro organiziran da je očito kako je Hrvatski seljački savez, unatoč tome što postoji tek od prošle zime, sazrio u snažnu i dobro vođenu udrugu. Bez njega se ovako masovna prosvjedna manifestacija jednostavno ne bi mogla provesti planski i učinkovito kako je provedena.
* Vi ste trenutno jedina opozicijska stranka koja je čvrsto povezana s jednim socijalnim slojem, puno više nego što je, primjerice, SDP povezan s radnicima. Mislite li to iskoristiti da ojačate svoj položaj unutar opozicije, preciznije unutar opozicijske šestorice?
- Rekao bih da mi sada beremo plodove upornog rada proteklih godina, jer smo gotovo puno desetljeće kontinuirano zagovarali iste principijelne stavove o agraru i, naravno, ne samo o njemu. To što je takav stav tek sada u većoj mjeri prepoznat u seljaštvu, rezultat je ponajprije toga što je HDZ svojom demagogijom uspijevao vezati uza se pretežni dio seljačke populacije. Sada se poklopilo da je seljaštvo prozrelo tu demagogiju i istodobno otkrilo da u HSS-u ima principijelnog zagovornika nove, osmišljenije i, što je najvažnije, iskrenije agrarne politike, koja mu jedina može pomoći da se digne s dna. Što se tiče ambicija da se HSS proširi i na druge dijelove biračkog spektra, da dakle ne ostane usidren samo među seljacima, one naravno postoje.
Za nas je poseban izazov da ojačamo svoju poziciju tamo gdje smo trenutno najslabiji, a to je u većim gradovima, tako da smo formirali posebnu koordinaciju velikih gradova (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek), kao i koordinaciju regionalnih gradova. No, to je kondicionirano znatnim ograničenjima, ponajprije financijske i kadrovske naravi, tako da tu ne treba očekivati rezultate preko noći.
ODGOVORNOST OPORBE
* Opozicija se dosad, najblaže rečeno, nije proslavila u artikuliranju ovakvih prosvjednih manifestacija. Možete li joj nakon ovog iskustva sa seljačkim prosvjedima uputiti nedvosmislenu poruku da napusti svoju salonsku poziciju i pođe u susret sve izrazitijem nezadovoljstvu među građanima?
- U jedno sam siguran: salonskom politikom svakako se ne može odgovoriti izazovima koji sada postoje u društvu, a sutra će to vjerojatno biti još veći. Teže mi je odgovoriti na pitanje da li se oporba doista ponaša salonski, kako vi kažete, jer se time postavlja nimalo laka dilema trebaju li političke stranke poticati građane na ovakvo izražavanje nezadovoljstva ili ne. U najmanju ruku, ne bih brzao sa zaključkom, jer su stvari previše složene da bi se o tome improviziralo. Kada je riječ o radništvu, tu su stvari ipak nešto jednostavnije, jer se očekuje da to čine ponajprije sindikati, iako, naravno, ni oporbene stranke ne mogu reći da ih se to uopće ne tiče.
* Ako ostanete samo na ovome, bojim se da će se to shvatiti tako da je dosadašnja taktika opozicije bila dobra i da je ne treba mijenjati. Zar se iz seljačkih prosvjeda ne može izvući neki drukčiji, smjeliji zaključak?
- Može, ali nisam siguran da je taj zaključak moguće generalizirati. Mogu se složiti da opozicija u nekoliko dosadašnjih masovnih prosvjeda, ponajprije u vezi sa Stojedinicom, nije bila u cijelosti na visini tih zbivanja. No, najnovija zbivanja pokazala su da je među seljacima najprisutniji osjećaj da ih je sadašnja vlast zakinula, a “eksplodirali” su kada im je postalo jasno da nešto hitno trebaju poduzeti kako još dublje ne bi potonuli u neimaštinu i besperspektivnost. To ne znači da i među drugim socijalnim slojevima, posebno radnicima, ne postoje ako ne isti ono slični problemi. Ali, sindikati dosad nisu znali usmjeriti to nezadovoljstvo, najviše zbog svoje razjedinjenosti, i to često oko profanih imovinskih pitanja. Srećom, u posljednje se vrijeme primjećuje da se to stanje ipak počinje mijenjati.
POUKE TROGIRSKOG SLUČAJA
* Iako se prosvjed seljaka može smatrati relativno uspješnim, i on ponavlja jednu lošu matricu prijašnjih socijalnih prosvjeda, a to je da se od države traži da malo više odškrine blagajnu za neke gospodarske grane, umjesto da ih napusti, tj. prestane s administriranjem svega i svačega.
- Dio prosvjeda zaista se odvija po tom scenariju, tako da država najprije izazove požar, a onda se od nje traži da poduzme hitne vatrogasne mjere. Ali, griješite kada u taj kontekst stavljate i ovaj seljački prosvjed, jer je Hrvatski seljački savez jasno stavio do znanja ono što je i trajno opredjeljenje HSS-a, a to je da se nezadovoljstvo seljaka ne može otkloniti kratkoročnim korekcijama cijena ili podmirenjem zaostalih dugova. Stvari se mogu korjenito promijeniti samo otvaranjem strateških pitanja sela i agrara, što ova vlast očito nije u stanju, tako da ostaje da to učinimo mi, putem nove vlasti nakon pobjede oporbe na izborima.
* HSS nije dobro prošao na nekoliko ponovljenih lokalnih izbora posljednjih dana, posebno u Trogiru, gdje je njegova koalicija s HSLS-om prošla izrazito tanko. Shvaćate li to kao kaznu za rašireno lokalno koaliranje s HDZ-om?
- Ne bih govorio o raširenom koaliranju, jer je njega bilo na relativno ograničenom broju punktova. To nije bilo uvijek u skladu s politikom središnjice stranke, iako je već duže vrijeme jasno da je takva suradnja štetna i da je treba neodgodivo prekinuti. Trogir je najbolja pouka za to, jer su birači grubo kaznili neodlučnost lokalne organizacije HSS-a da se pravodobno riješi tog balasta. Zato bih čak mogao reći da sam zadovoljan ovakvim rezultatom trogirskih izbora. To je dobra pouka lokalnim organizacijama ne samo HSS-a nego i drugih oporbenih stranaka da ne mogu svoje partikularne interese pretpostavljati interesima stranke. Ako ih ne kaznimo mi u stranačkoj središnjici, od čega ipak zaziremo, kaznit će ih još više njihovi vlastiti birači.
Marinko Čulić
|
|||||
