• Crkva stalno ističe da je u središtu njenoga socijalnoga nauka čovjek. Što je bit te poruke u osvit jubilejske Svete godine?
- Čovjek je ne samo u središtu socijalnoga nauka Crkve, već je briga i odgovornost za čovjeka kojeg joj je povjerio sam Krist jedini cilj sveukupnog poslanja Crkve. Nije riječ o »apstraktnom« čovjeku, riječ je o svakom čovjeku, jer svakoga obuhvaća otajstvo otkupljenja i sa svakim se Krist zauvijek sjedinio.
• Koji je temeljni poziv Velikog jubileja?
- U osvit Velikog jubileja 2000., gdje ljude pritišću teške socijalne nevolje i tjeskobe zbog ratova koji još bjesne, čitava je ljudska obitelj došla do odsudnog časa u razvoju svoje zrelosti. Čovječanska obitelj ne može izgraditi čovječniji svijet za sve ljude na čitavoj zemlji ako se svi unutarnjom obnovom ne obrate istini mira i ljubavi. Crkva poziva vjernike da surađuju sa svim ljudima dobre volje na svim područjima života, da se među njima osobito učvrsti mir u pravdi i ljubavi i da se pripremi sve što je mir i za blagostanje među ljudima potrebno. Da bi se izgradilo mir i blagostanje među ljudima, traži se da se iskorijene uzroci nesloga, u prvom redu nepravde, pohlepa za vlašću i prijezir prema osobama, ljudska zavist, nepovjerenje, oholost i druge sebične strasti.
 

• Ne čini li Vam se da se u našem »tranzicijskom društvu« nerijetko velike ideje pretpostavljaju malim ljudima?
- Velike ideje moraju biti u službi malih ljudi, u službi čovjeka naprosto. Ako velike ideje nisu čvrsto povezane s dobrom čovjeka, one nisu ni velike, ni korisne niti su uopće vrijedne pozornosti. Sve što se u društvu smišlja, programira, mora biti u službi čovjeka, a ne čovjek radi ustanova. Čovjek ne smije postati objekt u ovom svijetu. On je subjekt! Zato i u tranzicijskim društvima čovjek mora biti u središtu pozornosti sve društvene djelatnosti. Crkva odbacuje liberalnu ideju po kojoj je čovjek samo roba i vrijedi koliko može svojim radom privrijediti društvu. Rad je vezan uz dostojanstvo ljudske osobe i tom je dostojanstvu podređen.
• Kako ocjenjujete društvenu ulogu i držanje Crkve u prošlom desetljeću, posebno uoči predstojećih izbora?
- Crkva se u Hrvata prošlih 10 godina držala nauka Drugoga vatikanskoga koncila. Već je uoči prvih slobodnih i demokratskih izbora 1990. svojim članovima preporučavala da po savjesti i odgovorno izaberu osobe i stranke koji će jamčiti slobodu, materijalni i duhovni razvitak te materijalno i duhovno blagostanje.
• Uključuje li djelovanje u korist općega dobra i aktivan politički angažman?
- Crkva drži vrijednim hvale i poštovanja djelo svojih vjernika koji se radi dobra ljudi posvećuju dobru države i uzimaju na se teret političke djelatnosti i odgovornosti. Vjernici ne smiju izbjegavati pridonijeti svojim aktivnim političkim zalaganjem boljitku zajednice. Crkva je upozoravala na savjest, na slobodu, na odgovornost svih vjernika u izgradnji boljeg društva. Tražila je da se prava svih osoba, obitelji i skupina, kao i njihovo služenje tim pravima, prizna, poštuje i promiče zajedno s dužnostima koje obvezuju sve građane. Tražila je od onih koji su na vlasti da unaprjeđuju dobra obitelji, naroda, društva i kulture. Upozoravajući, dakako, da se javnoj vlasti ne bi dala prevelika moć. U predizbornim natjecanjima treba uzeti u obzir i postignuto dobro u državi, kao i propuste koji su učinjeni. Neki i u dijelu vjerskog tiska, na žalost, vide u postojećem društvu samo zlo, a ništa dobra, samo nariču, a nisu se sami spremni odricati stečenih povlastica i prihoda.
• Kakva su Vaša predviđanja glede poslijetuđmanovske Hrvatske?
- Smrću blagopokojnog Predsjednika očito je pri kraju jedno važno, veliko stvaralačko razdoblje. Poslije njegove smrti počinje novo razdoblje hrvatske povijesti, ali nipošto bitno drukčije od onog što je zamislio i ostvario Predsjednik. Predsjednik je uspio svojom silnom voljom, umnim sposobnostima i vojnim smionostima ostvariti vjekovni san Hrvata - uspostaviti neovisnu, slobodnu i demokratsku Hrvatsku. Na nama je da nakon njegove smrti nastavimo taj mukotrpan pothvat - produbljivati i izgrađivati slobodu, neovisnost i demokratičnost. U poslijetuđmanovskom razdoblju političari će morati posvetiti svu pozornost osobito stvaranju boljih gospodarskih uvjeta i ljudskih odnosa.
• Nadbiskup Bozanić je rekao da Crkva štiti ono što je u narodu ugroženo - prije je to bila nacionalna, a sada je socijalna sastavnica. No, naglasio je da se te sastavnice nadopunjuju.
- Očito, Crkva uvijek mora štititi ono što je u narodu ugroženo. Još je u hrvatskom narodu ugrožena i nacionalna sastavnica. Svjedoci smo da nam velike svjetske sile nameću niveliranje nacionalnih osjećaja, pogrešno shvaćajući i po svojim mjerilima procjenjujući naše rodoljublje. Zamjeraju nam rodoljubne hrvatske osjećaje, jer im više nije stalo do očuvanja nacionalnog dobra, već svu pozornost posvećuju što većem bogatstvu te druge narode iskorištavaju za svoje bogaćanje. Naš je narod osjetljiv na domoljubnost i neće dopustiti da mu itko domoljubnost stavlja u pitanje ili ugrozi. Isto je tako naš narod velikodušan prema drugim narodima i narodnostima. Da je hrvatska nacionalna svijest još ugrožena, pokazuju postupci vanjskih političkih i vojnih čimbenika u BiH, gdje zatiru sve što je hrvatsko i s Hrvatskom povezano.
• Stalno se ističe da su globalizacija i pluralizam naša viza za EU. Gdje je mjesto Crkve u takvom budućem hrvatskom društvu?
- Globalizacija i pluralizam su tekovine suvremenog društva. Zahvaljujući suvremenim sredstvima priopćavanja, ukrupnjivanju gospodarskih potencijala i udruživanju političkih čimbenika, danas su velika međudržavna područja ujedinjena. Govori se da je cijeli svijet postao veliko selo. Crkva se odlično snalazi u takvom globalnom i pluralnom društvu zahvaljujući baš svojoj katoličkoj naravi. Katolička je crkva po svojoj definiciji globalna i pluralistička (grč. katholikos znači rasprostranjen po cijelom svijetu, obuhvaća sve ljude i sve narode). Crkva je ustanova koja će hrvatskom društvu pomoći da ono na pravi način i na vlastitu korist uđe u europske integracije, jer je ona vjekovima prisutna u europskim i svjetskim integracijama.
• Što biste poručili političarima i biračima uoči parlamentarnih izbora?
- Poručujem političarima da predizborna natjecanja ne pretvaraju u građanski rat. Ni jedna stranka nema monopol na dobro i na istinu. Želim da se Crkva i vjera nikad ne istrumentaliziraju. Kršćani vjernici koji pripadaju raznim strankama ne bi smjeli jedni druge sotonizirati, nego u tim raspravama biti pobornici sloge, suradnje i uzajamnog razumijevanja. Političari moraju biti svjesni da ih narod izabire zato da mu služe. Izbori traže zrelost, ispit savjesti i moralni sud svakoga građanina - i onoga koji se predlaže i onoga koji bira.

Gordan Pandža