ZAGREB, 6. siječnja - Razgovor s Davorkom Vidovićem, novim ministrom rada i socijalne skrbi, dogovorili smo dok je ministar bio u automobilu, na putu za Sisak, gdje i živi. Otud i prva pitanja - je li Vidović za Sisak putovao službenim automobilom i planira li preseljenje u Zagreb? Hoće li njegovo stambeno pitanje biti riješeno na teret poreznih obveznika?

- Osim krajnje demagoških, nema razloga da se ministri ne koriste službenim automobilima, i to samo u službene svrhe. Luksuz nije dopustiv. Živimo u zemlji bremenitoj socijalnim problemima i mislim da je iritantno koristiti se skupim voznim parkom koji smo naslijedili od bivše vlasti. Novac poreznih obveznika nije trebalo trošiti na to. Zato sam već naložio da BMW-a »sedmicu« ubrzo zamijenimo za jeftiniji automobil. Porezni obveznici neće rješavati moje stambeno pitanje, jer je riješeno. Imam stan u Sisku i ostajem tamo gdje mi je i obitelj, ali ne isključujem korištenje službene garsonijere u Zagrebu, koja postoji, a režije ću, naravno, sam plaćati.

• Nova je Vlada najavila smanjenje državnog proračuna. Kako ćete se Vi u toj situaciji odnositi prema socijalnoj skrbi i mirovinama? Bivši ministar dopuštao je da se manje izdvaja za socijalu, iako se znalo da neće biti dosta novca.
- Ne bih svu krivnju svalio samo na mog prethodnika. Ne znam koliko je mogao učiniti, ako uzmete u obzir kako je funkcionirala stara Vlada. Naime, mirovinski fondovi i Zavod za zapošljavanje bili su pod izravnom ingerencijom Vlade, tj. Ministarstva financija, a ministar je bio u nezavidnoj situaciji da moljaka za svoj resor. Uvjeren sam da će naša Vlada imati više senzibiliteta za te probleme, da se neće podrazumijevati da su oni samo moja briga. No, i tu treba biti realan. Kao socijaldemokrati, svoj smo politički habitus utemeljili na socijalnoj pravdi, ali nismo podlegli shematiziranoj slici po kojoj su socijaldemokrati oni koji zagovaraju državni intervencionizam, ne vodeći računa o razvojnim potrebama i instrumentima. Hoću reći da smo svjesni da se zastarjeli model socijalne politike Bismarckova tipa više ne može održati. Socijalna izdvajanja ne smiju biti teret za gospodarstvo, već dio razvoja društva.
 

• Kako uskladiti te kontradiktornosti?
- Nema kontradiktornosti. Socijalna sigurnost razvojni je element, ona je briga države i pojedinaca. Treba poticati građane da se sami pobrinu za svoju socijalnu sigurnost. U tom smislu treba poticati i mirovinsku reformu, i to na tri stupa. Mislim da takva reforma nema alternative. Treba organizirati i drukčije oblike socijalne skrbi osim državnog. To uključuje i mogućnost privatiziranja velikog dijela poslova u socijalnoj zaštiti.
• Zadnje tri godine nije povišena osnovica za ostvarivanje socijalnih prava koja iznosi 350 kuna. Prosječna je mirovina 1.250 kuna. Hoćete li se boriti za to da se to promijeni, možda i po cijenu ostavke?
- Ne mislim ničim ucjenjivati kolege u Vladi. Naravno da ćemo ići na povišenje i socijalne osnovice i mirovina, ali u ovom smo času suočeni s problemom kako uopće osigurati isplatu i tako niskih primanja i usklađivati mirovine s troškovima života i plaća? Tek kad to riješimo, kad uvedemo red u napla ti doprinosa i isplati tih davanja, sljedeći korak može biti povišenje mirovina i socijalne pomoći. O iznosima i o tome kako ćemo to učiniti, još ne mogu govoriti.
• Mirovinsku blagajnu brže bi punilo podizanje najniže plaće na državnoj razini. I sindikati traže da se ona povisi sa 1.500 na 1.800. Može li se u ovom času poslodavce time opteretiti?
- Spremni smo na ozbiljan razgovor sa sindikatima, ali i s poslodavcima. Svi zajedno ćemo se morati uozbiljiti u shvaćanju nekih stvari. Ako uzmemo u obzir podatke o broju nezaposlenih ili o 124.000 ljudi koji rade a ne primaju plaće, onda moramo shvatiti da je, na žalost, privilegij već i činjenica da netko uopće ima radno mjesto. Svakako treba stvoriti prostor za ozbiljnije povećanje plaća, ali Hrvatskoj treba konsenzus o tome i dugotrajniji socijalni mir. Ciljevi su nam isti. Morat ćemo svi preuzimati svoj dio odgovornosti.
• Mislite da je dio problema i u našem mentalitetu? Kako komentirate tvrdnje da su naši radnici na privremenom radu u inozemstvu izuzetno cijenjeni, a da nama ide loše?
- Ne bih rekao da je problem u radništvu. Češće je problem u lošoj politici i lošim upravljačima, koji ne znaju dobro obaviti posao, iako su neki manageri zadnjih godina pokazali nevjerojatnu žilavost. Zbog njih bi bilo bitno stvoriti pretpostavke za rasterećenje gospodarstva, prije svega kroz porezne promjene, što bi polet, koji su ljudi pokazali otvarajući tvrtke početkom devedesetih, ponovno oživjelo. Država mora poduzetnicima pružiti podršku, osigurati bolju kreditnu politiku, jer bi nedostatak novca mogao biti problem, i to će pokrenuti gospodarski ciklus.
• Kako pokrenuti taj ciklus sa 300.000 nezaposlenih? Kakav je Vaš stav prema stečajnom zakonu i mogućnosti da se te brojke i povećaju?
- Stav je Vlade da ne smijemo dalje sijati iluzije. Sve što se na tržištu ne može održati, mora propasti. Neka propadne i 5.000 tvrtki, ali neka se formira 10.000 novih. One tvrtke koje ne mogu platiti rad, a to je trošak jednako kao i struja, moraju se zatvoriti. To je kazna za lošeg upravljača, a ne mora biti kazna i za radnika. Neka se iz stečajne mase prvo namire radnička potraživanja. Uvjeren sam da situacija u kojoj smo danas ne može biti dugotrajna, da ćemo osigurati gospodarsku dinamiku i dobiti prave burze rada s većom fluktuacijom radnika no što je to bilo dosad.

Marijana Matković