• Jesu li vojnim operacijama koje ste Vi vodili prethodili politički dogovori? Naime, u knjizi »Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995.« general Špegelj je naveo i operaciju oslobađanja dubrovačkog zaleđa, nazvavši je »neurednim nastupanjem Bobetkove grupacije i neurednim povlačenjem crnogorske vojske«.

– Operacija oslobađanja hrvatskog juga izvedena je izuzetno uspješno te je u konačnici svakom pedlju hrvatskog teritorija na jugu vraćen suverenitet. Jesu li hrvatske postrojbe nastupale neuredno, a crnogorska vojska se neuredno povlačila, pitanje je koje može postaviti samo neupućen i zlonameran čovjek. Istina je da su se na fregati »Avenger« vodili pregovori s generalom Strugarom, ali je isto tako istina da su generali JNA htjeli tim pregovorima prisiliti Hrvatsku na pregovore sa Srbijom, što je bilo nedopustivo, kao što su, u isto vrijeme, oni htjeli »kupiti vrijeme« i manevrom preko Hercegovine ovladati Cavtatom, Konavlima i sve do Prevlake.

• Zašto general Martin Špegelj tvrdi da ste Vi mislima »već bili na sjeveru«?
– Zato što nije bio dolje i što ni o čemu što se dolje događalo ne zna ništa. Oslobađanje hrvatskog juga je bila jedna savršeno izvedena operacija, jer se odvijala od Neretve do Prevlake, što je bila duga bojišnica. Crnogorska vojska je, naprotiv, branila taj prostor i nije ga napuštala.
 

• Jeste li, sudjelujući s postrojbama HV-a u susjednoj državi, strahovali da će međunarodna zajednica to ocijeniti agresijom na BiH?
– Hrvatska vojska ne bi nikada mogla obaviti svoje zadatke u oslobađanju Dubrovnika da se nije osigurala u Hercegovini, kad smo akcijom »Čagalj« iznenadili i počeli čišćenje lijeve obale Neretve istjeravši korpus generala Momčila Perišića iz Mostara. Time smo praktički omogućili našim postrojbama da brže nadiru prema dubrovačkom zaleđu i Prevlaci. Uostalom, o svemu sam pisao, postoje dokumentirani spisi.
• Je li HV nakon Sarajevskog primirja početkom siječnja 1992. »svjesno pasivizirana na području Hrvatske sve do 1995.«, kako bi se u tom razdoblju moglo pristupiti »dijeljenju BiH«?
– Nije točno! HV je 1992., zahvaljujući Tusovom aktu o demobilizaciji, praktički bila razoružana, nije bila spremna za napad, ali ni za obranu. A kako je izvedena ta demobilizacija, mogu ilustrirati podacima. Primjerice, topovi kalibra 130 mm su s gospićkog fronta završili u Rijeci, a snage koje su čuvale dva prijelaza kod Generalskog Stola i Ličkog Osika bile su toliko slabe da je čudno kako Srbi nisu iskoristili tu priliku. S druge strane, najbolji i najstručniji časnici su demobilizirani, dok se časnički kadar sveo na najslabije. O tome se možete informirati kod članova Vojnog savjeta, u kojem su bili i generali Tus i Stipetić, jer smo na jednoj sjednici, uoči mog preuzimanja dužnosti načelnika Glavnog stožera HV-a, o svemu detaljno raspravljali. Onako loše izvedena demobilizacija je u kontekstu vašeg pitanja, u stvari, bila najveći udar na HV i spreman sam je nazvati čak i sabotažom.
• Je li akcija Maslenica, kako se čuju prigovori, tada bila izvedena s namjerom da se priskrbe predizborni politički bodovi?
– Takva tumačenja su vrlo drska! »Maslenica« je morala biti izvedena, jer su srpske postrojbe praktički već bile u Zadru i prijetile potpunim presjecanjem Dalmacije. »Obuhvatom«, odnosno iznenađenjem, mi smo im došli iza sustava obrane i odbacili ih s tih položaja prema Benkovcu, oslobodili komunikaciju sjever-jug i zadržali Ravne kotare sve do početka Oluje. S druge strane, akcija je izvedena tako dobro da su je izučavali i u ratnim školama kao klasičan primjer akcije iznenađenja.
• Jesu li za oslobodilačke akcije Bljesak i Oluja postojali uvjeti krajem 1994., kad se 2. korpus Vojske Republike Srpske bavio 5. Korpusom Armije BiH?
– Ne, da su tada postojali uvjeti kako se implicira, onda bi Hrvatska vojska već tada sigurno išla u oslobađanje svojih prostora. Trebalo je najprije obučiti i organizirati zapovjedništva te osposobiti tehniku koja se morala maksimalno iskoristili. Tko je tim danas pametnim »generalima poslije bitke« branio da oni tada izvedu oslobodilačke operacije? Zašto ti naknadno pametni generali nisu ni jedan kilometar komunikacija na jadranskoj obali minirali i sa 50 kg eksploziva praktički sve srpske oklopne postrojbe doveli u poziciju da se brane u nepovoljnim uvjetima? Zašto se nisu toga sjetili 1991.? Za tako nešto nije trebalo biti posebno pametan.
• Je li Banja Luka uistinu bila pred padom nakon Oluje?
– Za obavljanje takvog zadatka vjerujem da su nedostajale barem dvije oklopne bojne koje su trebale ići preko Manjače i presjeći cestu Banja Luka-Prijedor, na što bi se trebale nadovezati postrojbe HV-a koje bi u tom slučaju mogle napredovati iz pravca Okučana. Ali, takvih oklopnih postrojbi nije bilo, a i na cijelu operaciju je SAD reagirao vrlo oštro, primivši s druge strane obvezu rješavanja problema istočne Slavonije. Trebali smo - uvjetovali su - zaustaviti napredovanje. I mi smo stali. Pitanje je bismo li na miran način dobili natrag istočnu Slavoniju da smo se oglušili na američke prijetnje. Dakle, zauzimanje Banje Luke plod je nečije mašte!
• Je li Oluji prethodilo, kao što tvrdi Ozren Žunec, američko bombardiranje radarskih postrojenja kod Udbine i Knina?
– Ja uopće ne znam gdje je Žunec bio za vrijeme rata. Koju je on to dužnost obnašao kada sve zna? Neka navede zapovjedno mjesto na kojem se nalazio. To američko bombardiranje koje on spominje njegovo je fantaziranje.
• Biste li s ove vremenske distance neke akcije izveli drukčije ili u drugo vrijeme?
– Ne bih ništa mijenjao, jer sve operacije koje sam vodio, dobili smo. A oni koji sada kritiziraju, neka navedu što su osvojili.

ŽELJKO GARMAZ