Izjavili ste da se plašite medijskog monopola. Što ste time mislili, pitali smo potpredsjednicu Vlade Željku Antunović.

- Kruže priče da neke jake strane medijske kuće pokušavaju okupirati hrvatski medijski prostor. Na to sam mislila kad sam dala izjavu, ali ne treba praviti nikakvu veliku pompu. To je realna opasnost u kojoj se nalazi svaki medijski prostor, a Hrvatska je ovog trenutka pred malo većim izazovima nego drugi. Ne treba ništa dramatizirati i ja ne želim dramatizirati, ali imamo realnu sliku pred sobom.

• Mislite li pritom na iskustvo iz Bugarske, gdje je njemački koncern WAZ ulaskom na medijsko tržište bitno promijenio medijsku sliku te zemlje i srušio cijene novinarskog rada?
- Da, postoje neka iskustva i realnosti, pri čemu ne mislim da se bojimo privatizacije. Vladi nisu potrebni dnevnici kojima će ona biti vlasnik, već nam trebaju slobodni dnevnici i tiskovine, gdje ćemo i mi kao Vlada imati otvoren prostor.
• Što će biti s »Vjesnikom«, koji je do sada de facto bio u vlasništvu Vlade? Vlada ga je dotirala, a on ne može preko noći postati tržišno isplativ...
- A koji je to princip bio koji spominjete? Da članovi Vlade čitaju o sebi lijepe priče, a da to nitko ne kupuje i ne čita?
• Hoće li Vlada uskoro raspravljati o »Vjesniku«?
- Vlada će morati raspravljati o Vjesniku, jer je to kuća koja stvara gubitke i opterećuje državni proračun. Vjesnik u svom sastavu ima Hrvatsku tiskaru koja je također problematična u ovom trenutku, a Vjesnik duguje i porez državi. Sve su to stvari zbog kojih Vlada mora razgovarati i donijeti odluku o Vjesniku. Naprosto više nema ni šanse, ni novca, a ni političke potrebe da Vjesnik funkcionira na način na koji je funkcionirao.
• »Vjesnik« dakle, treba dati u privatizaciju?
- Ne bih htjela prejudicirati odluke, ali jedna od varijanti je upravo privatizacija Vjesnika.
• Što će biti s dnevnikom »Slobodna Dalmacija«?
- Slobodna Dalmacija je sasvim drukčija priča. Tamo je sporna privatizacija koja je u njoj provedena i sad bi trebalo osposobiti ekipu u sklopu sektora privatizacije i vidjeti što je od te kuće ostalo. Jer, onakve Slobodne Dalmacije kakvu hoće mali dioničari koji su najviše oštećeni u svemu, više nema.
• Govoreći o medijskom prostoru u Hrvatskoj, u jednoj svojoj izjavi komentirali ste i visoku cijenu koju plaćaju korisnici Interneta u Hrvatskoj. S obzirom na standard, korištenje ovoga globalnog elektroničkog medija za građane Hrvatske doista je iznimno skupo. U SAD-u, primjerice, mjesečna pretplata je svega 20 dolara za neograničeno »surfanje«... Može li se što učiniti po tom pitanju, možemo li pratiti svjetske trendove?
- Na ovo pitanje ne mogu precizno odgovoriti. Meni je poznato da je situacija takva, ali ne znam kako je to riješeno u svijetu. Zato bih radije ostavila onima koji o tome puno više znaju da kažu što se tu može učiniti. Ali, svakako, to je područje gdje se također mora djelovati i gdje je moguće učiniti pozitvne pomake.
• U svakom slučaju, Hrvatska uskoro može očekivati slobodne i nezavisne medije?
- Što se tiče političke vlasti može, a treba pitati i vas novinare, koji nosite bar 50 posto odgovornosti za ostvarenje cilja slobodnih medija, kako ćete to prihvatiti i reagirati. Jeste li spremni raditi tako, žele li se neki od vas i dalje sviđati političkoj vlasti ili su spremni toj vlasti kritički se obraćati.

Andrea Latinović