• Zašto ste Ivana Zvonimira Čička nazvali velikim gubitnikom, spletkarom, egzibicionistom i ekstremistom?
- Ne bih to više želio komentirati. Sve što o Čičku mislim rekao sam tim riječima.
• Imate li konkretne dokaze za te svoje tvrdnje?
- Doista više ne bih želio govoriti o Čičku.
• Postoji li neki osobni sukob među Vama, o čemu se radi?
- Ne, nema osobnog sukoba.
• Ali, Čičak uzvraća na Vaše optužbe, govoreći da ste Vi zapravo jalni zato što nikako ne možete sudjelovati u vlasti...
- Mogao sam biti u hrvatskoj vlasti kad god sam htio, počev od predsjednika Vlade do ministra vanjskih poslova u vrijeme prethodne vlasti, pa do ministra u sadašnjoj Vladi. Radi se naprosto o tome da su neki ljudi »trouble makeri«, da su proizvođači nesreće i kaosa te da su po prirodi politički gubitnici.
• Zašto je Čičak ekstremist?
- Zato što u jednom času postrojava Crnu legiju na Širokom Brijegu odjeven u crnu uniformu, dok se drugi put javnosti nudi kao maoist, radikalni borac za ljudska prava i slično.
• Mislite da Čičak sve to radi zbog vlastita samoljublja i taštine?
- Ne bih se upuštao u psihoanaliziranje. Sve što sam mislio o njemu, rekao sam već ranije.
• Za izabrane Mesićeve savjetnike rekli ste da su dobar izbor, osim što ste odluku da Karamarko bude predstojnik UNS-a ocijenili lošom? Mislite li da on nije kompetentan za taj posao?
- Ja sam sve najbolje rekao za gospodina Karamarka, jer sam s njim, isto kao i s gospodinom Mesićem, uvježbavao nanbudo više od godinu dana. Dakle, sigurno da je Karamarko odličan pravnik, odličan policajac, odličan čovjek, vrlo ugodan za sve oblike suradnje. Dakle, ne radi se o konkretnoj osobi, nego o načelu. Mislim da Ured za nacionalnu sigurnost više ne bi trebao biti institucija podređena samo predsjedniku Republike. U novim okolnostima na njezinu bi čelu trebao biti čovjek koji ima širi javni legitimitet, koji bi problematiku nacionalne sigurnosti danas u Hrvatskoj prilagodio novim okolnostima, odnosno mijenjanju odnosa prema susjedima, približavanju Partnerstvu za mir, mijenjanju prioriteta u radu obavještajne zajednice...
• Imate li Vi možda nekog u vidu?
- Ima u Hrvatskoj puno takvih osoba.
• Tko konkretno?
- Ja sam mislio da bi kao gesta dobre volje takvo mjesto moglo biti ponuđeno Draženu Budiši, kao čovjeku koji ima i političku zrelost i staloženost i znanje, tako da bi on to mogao sasvim sigurno kvalitetno obavljati. Ako bi on to prihvatio, bila bi to jedna zgodna gesta.
• Kažete to stoga što je on Vama ponudio savjetničko mjesto?
- Nema to nikakve veze. Ima i drugih ljudi koje vidim na tom mjestu, primjerice Slobodan Prosperov Novak koji je intelektualac, čovjek koji govori nekoliko stranih jezika, znanstvenik. To bi mogao biti i neki borac za ljudska prava koji se dokazao hrvatskoj javnosti, a koji je demokratski umjerena osoba.
• Koje bi trebale biti kompetencije Vlade, koje Sabora, a koje Predsjednika?
- Mislim da je sve to prilično jasno definirano. Formula je vrlo jednostavna: Sabor treba donositi zakone i brinuti se o načelnim političkim odlukama, Vlada treba upravljati i stvarati pretpostavke za procvat gospodarstva, civilnog društva, građanskih prava i pravne države, a Predsjednik treba imati neke ustavne ovlasti u vanjskoj politici i obrani, kao što su, primjerice, imenovanje veleposlanika ili davanje suglasnosti za njihovo imenovanje.

Andrea Latinović