Javnost su posljednjih dana uzburkala pisma župnika ražinskog dekanata Šibenske biskupije i fra Ante Čavke, župnika iste biskupije, u kojima se zagrebačkom nadbiskupu Josipu Bozaniću spočitava »krivnja za povratak komunista na vlast«. O tome razgovaramo Međutim, teolog prof. dr. Adalbert Rebić te napade smatra plodom nerazumijevanja.

• Kako tumačite posljednje napade u kojima se nadbiskupa Bozanića optužuje da je na vlast doveo ljevičare?
- Napadi na nadbiskupa Bozanića dijelom su plod nerazumijevanja onoga što je nadbiskup napisao ili govorio o društvenim problemima hrvatske države, a dijelom odraz političke situacije u kojoj žive autori tih pisama. Zanimljiva je svakako činjenica da su potpisani župnici, ako je pismo autentično, većinom iz Šibenske biskupije koja je nesumnjivo bila jako pogođena u Domovinskom ratu, ali i u zlostavljanjima komunističkog režima od 1945. do 1990.
• Može li se Bozanićeva kritika socijalne nepravde i »grijeha struktura« pod bilo kakvim kriterijima shvatiti kao »ljevičarska«?
- Ne, nipošto! Sve ono što je govorio ili pisao nadbiskup Bozanić već je prije njega napisao papa Ivan Pavao II. u svojoj enciklici Socijalna briga Crkve i u drugim svojim dokumentima, kao što su Sto godina društvenog nauka Crkve, Otkupitelj čovjeka, Radom čovjek. Nadbiskup Bozanić je Papin društveni nauk primijenio na našu situaciju koja još nije ni blizu toga da bi bila sjajna. Te »strukture grijeha« su egoizam, politička i gospodarska kratkovidnost, krađa društvene imovine velikih razmjera, iskorištavanje i nepoštivanje čovjekova rada, nepoštivanje ljudskih prava. Kako ne progovoriti o tim problemima koji danas pogađaju društva ne samo u našoj domovini, već i drugdje u svijetu?
• Je li utjecaj Crkve na hrvatske birače uistinu toliki da je Bozanićev kritički stav mogao pripomoći da bivša vlast izgubi na parlamentarnim izborima?
- Ne, nipošto! Bivša je vlast dijelom sama kriva što ponovno nije dobila povjerenje svojih birača. Bilo je uz uspjehe i propusta: dijelom pogrešna provedba privatizacije, financijski inženjering kroz propale banke koji Hrvatska narodna banka nije smjela dopustiti, zatvaranje radničkih mjesta, premale mirovine. Sve je to obične ljude povrijedilo. A oporba je sve te propuste iskoristila i na njima gradila svoju izbornu promidžbu. To je zakon demokracije na koji se moramo priviknuti - ona stranka koja na vlasti ne zadovolji narod, narod će ju zamijeniti drugom koja više i bolje obećaje. Tu jedan nadbiskup ili jedan svećenik ne može mnogo učiniti.
• Smatrate li da je dolaskom socijaldemokratsko-liberalne koalicije na vlast Crkva pala u bitno nepovoljniji položaj nego što je bila za vladavine HDZ-a?
- Crkva nije, odnosno ne bi smjela biti u bitno nepovoljnijem položaju dolaskom koalicije SDP-HSLS i četvorice na vlast no što je bila za vladavine HDZ-a. Zašto se bojati smjene vlasti? Uostalom, u sadašnjoj koaliciji ima praktičnih vjernika katolika i drugih vjeroispovijesti, kao što je u bivšoj bilo agnostika i ateista. Ne bojim se da će sad biti lošiji odnos vlasti prema Crkvi. Više se bojim gospodarskih poteškoća koje se sporo prevladavaju. Hoće li nova vlast moći stvoriti gospodarske i društvene uvjete za bolji život nego je stvarala bivša vlast? To je sad teško znati. Treba čekati prvih sto dana. Ne bih htio biti zloguki prorok. Molim se, naprotiv, za sve ljude, molim se da oni koji su na vlasti uspiju provesti sve reforme da bolje živimo mi i djeca naša.

Gordan Pandža