Nadan Vidošević, predsjednik Hrvatske gospodarske komore, slovi kao jedan od ozbiljnijih pretendenata za mjesto predsjednika Republike. U utrku se službeno uključio nedavno, javno to objavivši na sjednici HGK-a što su mu mnogi zamjerili jer smatraju kako Komora nije mjesto za takve objave. No uz to, zamjera mu se ponajviše iz HDZ-a čiji je član Vidošević bio do unatrag desetak dana. a nakon objave o pohodu na Pantovčak, izbačen je iz stranke.  

Izbačeni ste iz stranke zbog kandidature, ali neki smatraju kako ste nezahvalni jer ste zahvaljujući HDZ-u i izabrani na mjesto predsjednika HGK-a?

- Imao sam istaknut vodeći položaj u gospodarstvu i prije nego što je HDZ osnovan. Tada u HDZ-u nije bilo previše ljudi mojih godina i na mom položaju. U 20 godina HDZ je imao velike uspone, ali i padove. U svemu tome bio sam osoba koja nikada nije tražila funkcije u stranci, ali sam podržavao HDZ i kada je bio na koljenima. Kada su ga mnogi napustili 2000. godine, podržao sam promjene u HDZ-u. Smatrao sam tada, a i sada smatram da Hrvatskoj treba stabilan demokratski desni centar, kao i stabilan demokratski lijevi centar, jer je to pretpostavka njenog prosperiteta. Moja posljednja politička funkcija bila je ratnog ministra gospodarstva. Mjesec dana nakon Oluje, vratio sam se onome u čemu sam tada smatrao da mogu najbolje pomoći svojoj zemlji. Ponosan sam što su se mijenjale Vlade, a gospodarstvenici su me četiri puta birali za predsjednika Hrvatske gospodarske komore. Time uz Janka Grahora, kolegu iz 19. stoljeća, imam najduži staž u 157 godina HGK-a. Grahor je na toj funkciji ipak bio duže od mene, 24 godine. Ovo je najjasnija gospodarska funkcija u zemlji i ako bi sudio sam o svom radu, svojim najvećim uspjehom smatram činjenicu da je za mog mandata HGK potpuno depolitizirana.

U redu, ali prema posljednjem istraživanju Hrvatska je po konkurentnosti iza Crne Gore, pali smo za 11 mjesta na ljestvici. Nije li to greška i HGK-a, njezinih predstavništava u svijetu odnosno Vas kao njezinog predsjednika?

- Nikako, upravo suprotno. HGK je 1996. godine dovela u Sarajevo prvi civilni zrakoplov nakon rata. Bilo je silnih otpora dolasku delegacije u Sarajevo, ali mi smo uspjeli i rezultat toga je da se bosanskohercegovačko tržište nakon toga počelo ujedinjavat. Nešto kasnije, zahvaljujući aktivnostima na Kosovu i u Beogradu, danas je omogućeno više od 100.000 radnih mjesta. Nažalost, u svim tim projektima, osim potpore predsjednika Stjepana Mesića, nismo imali nikakvu drugu potporu. Da smo imali potporu izvršne vlasti, slika Hrvatske danas bi bila potpuno drugačija.

Mislite na Vladu Ive Sanadera?

- Mislim na niz Vlada u ovih 15 godina. Jednostavno, Vlade nisu razumjele što izvoz znači maloj otvorenoj ekonomiji kao što je Hrvatska.

Znači HGK-a nema veze sa lošim izvoznim rezultatima Hrvatske?

- Ne, za loše izvozne rezultate kriv je pogrešan model koji je gospodarski rast zasnivao na tuđem novcu. U ovoj krizi taj je model ogoljen i pokazuje sve svoje slabosti.

Tu, pretpostavljam, ubrajate i krizni porez?

- Krizni porez je nastavak dosadašnje politike, on je nastavak one politike populizma koji se nije sposoban uhvatiti u koštac sa stvarnim problemima.

Bitnu ulogu, prema Vašem mišljenju,  trebaju odigrati i obavještajne službe?

- Obavještajne službe imaju dvojaku ulogu. Jedna je podupiranje plasmana hrvatskih roba i usluga zajedno sa diplomatskom službom, a druga je nadzor funkcioniranja gospodarskog sustava u zemlji kao bitan element protuobavještajnog rada.

Možete navesti primjer za takvo djelovanje?

- Tu se radi o kontroli prometa roba, kontroli prometa kapitala, a sve radi očuvanja regularnosti domaćeg tržišta. Primjerice, prometa stoke, poljoprivrednog uvoza pa sve do velikih i značajnijih financijskih transakcija. Na podlozi takvog rada kvalitetno se mogu upotrijebiti stožerne funkcije države, dakle policija, carina, činovnički aparat, inspekcijske službe... Želim u budućnosti vidjeti dobro plaćenog policajca, dobro plaćenog carinika, uopće dobro plaćenog državnog službenika.

Kad ste već spomenuli birokraciju, smatrate li da je državna administracija pregolema?

- Da, svakako je riječ o glomaznom sustavu koji ima neadekvatne plaće. Trebalo bi nam manje izvršitelja, ali s boljim plaćama. I onda će oni biti najsnažnija brana kriminalu i korupciji. Ovakovo stanje kakvo je sada, obeshrabruje građane i potiče gubljenje vjere u institucije sustava.

Da li Vam je aktualni predsjednik Mesić uzor? Čini se kako imate njegovu podršku?

- O mnogim stvarima mi imamo vrlo slične stavove, poglavito o temama o kojima sam sad govorio. Ono što očekujem od njega je da on bude predsjednik svih građana kao što je bio i do sada. Mi smo različite osobe, poštujem ga, poznajem ga dugi niz godina, a posebno cijenim činjenicu da je Hrvatsku izvukao iz potpune međunarodne izolacije i doveo ju u poziciju da smo nestalna članica Vijeća sigurnosti što je najveće moguće priznanje, te da je Hrvatska danas davateljica vojne pomoći u mnogim zemljama diljem svijeta.

Nije li to dijelom i zasluga bivšeg premijera Ive Sanadera?

- Ne, Vijeće sigurnosti je primarno Mesićeva zasluga.

Jeste li u kontaktu sa bivšim premijerom?

- Ne, nemam nikakav kontakt s njim.

Biste li kao predsjednik Mesić poslali na Ustavni sud Zakon o umjetnoj oplodnji, te da li podržavate umjetnu oplodnju?

- Bih, poslao bih ga na Ustavni sud. Naime, tu se sukobljavaju dva stava. Jedan je duboko moralni i etički i ja ga razumijem jer on promišlja o biti života. S druge strane, kosi li se s tim pravo čovjeka da održi svoju vrstu i da ostvari ono što je najljepše u životu, a to je roditeljstvo. Ta dva stava ne mogu donijeti sretan ishod ako se ne ostvari iskren dijalog i bilo koje prelamanje preko koljena neće učiniti ništa dobrog. To nije zakon koji se donosi po hitnom postupku.

U redu, ali niste odgovorili na pitanje. Podržavate li umjetnu oplodnju? 

- Imam sreće da imam troje djece i da supruga i ja nismo imali takvih problema. Ali ne mogu zamisliti kako bi bilo teško da nemamo djece i vjerujem da bismo bili spremni na svaku žrtvu da ostvarimo to pravo i sreću.

Kakav je Vaš odnos i mišljenje u vezi Crkve, treba li revidirati ugovore koje smo potpisali sa Vatikanom devedesetih godina?

- U svim segmentima društva mora postojati red. Mislim da su dobro uređeni odnosi Hrvatske i Vatikana nešto s čime možemo biti zadovoljni. Uloga Crkve u Hrvatskoj je povijesna i to u pozitivnom smislu, ona je nezaobilazna, a njezina uloga se posebno pokazala za pontifikata Ivana Pavla II kada je Vatikan mimo svoje uobičajene prakse bio stjegonoša borbe za priznanje Hrvatske. Međutim, Hrvatska se kao moderna zemlja mora razvijati kao sekularna država, ne odričući se svojih kršćanskih korijena. Hrvatska je, osim katolika i Hrvata, država i drugih njenih građana koji su različite vjeroispovijesti i svi se u njoj moraju osjećati ravnopravno.

- Mislim da je to tema koju ne treba potencirati. Križ nije sveprisutan u hrvatskom društvu, ali je križ najsnažniji izraz kršćanskog identiteta ove nacije.

Dakle, želite reći da ako netko stavi križ u državnu ili javnu instituciju, netko tko je drugačije vjeroispovijesti ima pravo staviti simbol te vjere?

- Ako ja stavim križ onda se drugima treba dopustiti da stave polumjesec ili Davidovu zvijezdu. Inače, načelno nisam ni za kakve zabrane. 

Spekulira se o smanjenju prava i povlastica branitelja. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?

- Ne mislim da su prava branitelja prevelika, ali mislim da se braniteljska populacija sustavno zloupotrebljava i to na više načina. Najbolji pokazatelj toga je da se, umjesto da se braniteljske udruge potiče na ujedinjavanje jer bi na taj način mogle najbolje izraziti svoje interese, njih se i dalje dijeli, arbitrira se iznosima kojima se potpomažu udruge, a broj im se stalno povećava kao izraz želje za povećanjem broja biračkog tijela, a ne želje za kvalitetnijim životom branitelja. Također, moramo postići sustav koji će veći broj branitelja čije psihofizičko stanje to dopušta, uključiti u proces rada i stvaranja. To je, smatram prije svega najbolje za njih, jer su oni, uvjeren sam, i danas spremni podnijeti najveći teret u izgradnji stvarne neovisnosti ove zemlje koja izlazi iz stvaranja novog, a ne raspodjele tuđeg. I još jedna stvar. Posljedica ove politike je nepriznavanje heroja, a Domovinski rat i pobjedu u njemu izvojevali su ljudi sa imenom i prezimenom. Ti heroji su nam potrebni radi mladih koji dolaze, a ne samo radi počasti njima. 

Da li je Hrvatskoj potrebna EU i pod koju cijenu?

- Hrvatskoj treba Europska unija, ali ništa u životu se ne smije raditi pod svaku cijenu. Mi imamo iskustvo jugoslovenske federacije u kojoj su postojale i Slovenija i Kosovo. EU ima i Bugarsku i Rumunjsku i Dansku i Švedsku. Dakle, hoćemo li znati iskoristiti prednosti EU-a, ovisi isključivo o nama samima.

Pa sami ste rekli kako Vlada nije znala iskoristiti potencijale HGK-a odnosno izvoza. Kako onda očekivati od iste Vlade da iskoristi prednosti Europske unije?

- Mi smo na pragu velikog projekta, projekta stvaranja Treće Hrvatske koja živi od vlastitog rada, a ne rasprodaje i raspodjele tuđeg. Želim Hrvatsku u kojoj se građani neće buditi s grčem u želucu jer imaju minus na tekućem računu koji ne mogu pokriti, jer ne znaju kolike će im kamate biti sutra, jer moraju čekati redove za knjige vlastitoj djeci, jer ne znaju hoće li sutra imati posao i gdje mogu naći novi i gdje se boje ovrha nad onim što su cijeli život stvarali.

Nije li to pomalo socijalistički pristup, svima sve? U kapitalističkim sustavima to baš ne funkcionira tako?

- Naprotiv u kapitalističkim sustavima se cijeni rad i stvaralaštvo, I društvo živi od rada koji stvara kapital. Pri tom razvijena kapitalistička društva itekako vode računa o socijalnoj zaštiti onih koji ne mogu sudjelovati na tržištu rada.

Smatrate li da treba smanjiti ili povećati ovlasti Predsjedniku?1

- Mislim da su sadašnje ovlasti dovoljne, ali ih treba koristiti u skladu sa izazovima ovog vremena. Predsjednik je odgovoran za funkcioniranje cjelokupne vlasti u Hrvatskoj i on mora promovirati jačanje trokuta na relaciji Vlada, centralna banka i Ured predsjednika radi definiranja jedinstvene politike. Kao potpora tom trokutu od vitalnog značaja je i uloga zakonodavne i sudbene vlasti. Oni svi zajedno moraju biti protagonisti zajedničke državne politike.

Kako to mislite postići s obzirom da je HDZ na vlasti, a Vas su izbacili iz članstva. Osim toga, sami ste rekli, kao čelnik HGK-a niste imali njihovu potporu, a na prijevremene izbore ne računate?

- Predsjednik mora nametati ideju konsenzusa, svi se protagonisti moraju dogovarati radi postizanja zajedničke nacionalne politike na svim strateškim poljima. Mislim da ćemo vrlo jednostavno funkcionirati, ako se dogovorimo oko bitnih pitanja. Njih je nekoliko- dosljedna borba protiv kriminala i korupcije, da rad nije socijalna nego tržišna kategorija, da je mirovina kapital, a ne socijalna pomoć, da je neplaćanje obveza predmet najoštrije osude i sankcija i da Hrvatska mora živjeti sa svojom gospodarskom moći, a to znači da se ne dijeli ono što nemamo, u tom slučaju će bilo koja hrvatska Vlada imati od mene snažnu podršku. 

Smatrate li da HEP treba privatizirati?

- U ovom trenutku nikako, u budućnosti možemo razgovarati kad potražnja na tržištu kapitala poraste. Isto vrijedi i za brodogradnju. Nikad ne treba prodavati neku vrijednost kad nema potražnje jer je to onda rasprodaja, a u ekonomskom smislu likvidacija.

Kako Vaša obitelj gleda na Vašu ponovnu aktivaciju u političkom smislu, odnosno predsjedničku trku?

- Za moju djecu je to nešto novo i uzbudljivo, a za moju suprugu koja je uvijek željela biti u sjeni to je vjerujem iskušenje. Uvjeren sam da će, kao što mi je danas, i kao što mi je uvijek u životu bila, biti najčvršći oslonac.

Čime se Nadan Vidošević bavi privatno?

- Horoskopski sam vodenjak koji stalno pronalazi nove interese. Bilo da je to botanika, životinje, umjetnost ili nešto sasvim drugo.

Na koliko bi, prema trenutnim tržišnim cijenama, procijenili Vašu imovinu?

- Nisam na kraju životnog puta da bi svodio račune, ne treba mi kolateral za kreditno zaduženje u banci. U ovom trenutku njena vrijednost je svakako bitno manja nego možda godinu ili dvije unatrag. Kriza je bitno utjecala na pad vrijednosti kapitala. Pa tako I na moju imovinu. Ali ona je dovoljna da mi osigura potpunu neovisnost u obavljanju javne funkcije.

Nataša Zečević