Goranko Fižulić |
|---|
 |
Neumjereno velika potrošnja vlasti, čiji proračun od 49 milijardi kuna ne mogu izdržati ni poduzeća ni građani, uz prevelike je poreze možda i najbolniji problem Hrvatske, pa je na novoj vlasti da temeljito promijeni stanje u kojemu bavljenje politikom nije služenje javnom dobru, nego stjecanje sinekura i materijalno osiguravanje sebe, svoje djece, unuka i “partnera” * Ne smijemo se miriti s time da je Hrvatska postala zemlja u kojoj ljudi spavaju i rade, a novac, ako ga imaju, drže u stranim bankama i sve što mogu kupuju vani * Za nas redovita isplata mirovina i plaća ima apsolutnu prednost pred svim tunelima, stadionima, administrativnim zgradama... * Mora se provesti revizija privatizacije i treba je poništiti gdje god se utvrde nezakonitosti i nepravilnosti
“Politika kao profesija ne smije više biti najpovoljnija poslovna djelatnost u Hrvatskoj”
“Računice pokazuju da se može ispraviti znatan dio nepravdi kojima su proteklih godina bili izloženi hrvatski umirovljenici”
tekst
* privremeni proračun za prva tri mjeseca sljedeće godine koji je Vlada dostavila Saboru, pokazuje da HDZ ni za jednu kunu ne odustaje od goleme državne potrošnje? SDP i HSLS, međutim, još nisu objavili svoju verziju budžeta. Kako ćete se vi ponašati ako dobijete izbore?
- Sasvim suprotno od HDZ-a, posebno kad je riječ o državnoj potrošnji. To će se vidjeti i iz našega programskog dokumenta, koji ćemo objaviti čim izbori budu i službeno raspisani. Mi smatramo da su preveliki porezi i neumjerena potrošnja vlasti jedan od najvećih problema zemlje, možda i najveći. HDZ-ov proračun od 49 milijardi kuna ne mogu izdržati ni poduzeća ni građani. On je 60 posto realno veći nego što je bio 1995., dakle u ratnoj godini. Mi zato planiramo znatno smanjenje potrošnje, i to već u sljedećoj godini, odnosno proračun od 40 do 42 milijarde kuna.
Rashodi moraju biti u skladu s prihodima, što znači da nećemo više zaduživati zemlju za državnu potrošnju. Novi inozemni krediti uzimat će se samo da se vrate stari. To je neizbježno, jer se drukčije uopće ne bi moglo preživjeti. U 2000. treba otplatiti tri put veći dug nego u ovoj godini, odnosno s kamatama gotovo dvije milijarde dolara. Zato su posebno važna obećanja koja su naši stranački predsjednici, Dražen Budiša i Ivica Račan, dobili tokom svojih posjeta inozemstvu.
* Tko će od sadašnjih potrošača ostati bez proračunskog novca? Sudeći prema anketama, toga se, na primjer, boji znatan postotak umirovljenika. Kao da više vjeruju HDZ-ovu vrapcu u ruci nego vašem golubu na grani?
- Mi ne nudimo nikakvog goluba, makar ne odmah, ali naše računice pokazuju da je moguće ispraviti znatan dio nepravdi kojima su umirovljenici bili izloženi proteklih godina. U našem proračunu Mirovinski i Zdravstveni fond će imati apsolutnu prednost. Rezat ćemo na drugoj strani. Smanjit ćemo veliku državnu graditeljsku djelatnost i prestat ćemo financirati održavanje propalih poduzeća u životu. Zaposlene se, naravno, ne smije baciti na ulicu, ali njihov se problem ne rješava tako da se održavaju na životu tvrtke koje nemaju nikakvu budućnost. Smanjit ćemo, zatim, troškove za plaće koje terete budžet. To se ne odnosi na javne službenike, nego samo na državne dužnosnike; dakle na one koji imaju neprimjereno velike plaće. Te ćemo plaće osjetno skresati. To je i moralni dug nove vlasti prema svojim biračima. Politika kao profesija ne smije više biti najpovoljnija poslovna djelatnost...
RAČUN RASTROŠNOSTI
* Koliko ćete smanjiti poreze?
- Najprije ćemo smanjiti porez na dodanu vrijednost, i to na 17 do 18 posto, a radimo i na varijanti po kojoj bi on mogao biti još niži. Isto je tako otvorena mogućnost da uz tzv. nultu stopu imamo još jednu nižu, za proizvode najšire potrošnje. Smanjit će se i carine, u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije. Čim se promijeni vlast, nestat će i glavna smetnja uključivanju Hrvatske u međunarodne ekonomske integracije. Treba potpuno osloboditi od carine uvoz opreme koja se ne proizvodi u zemlji i smanjiti porez na dobit. Onaj dio dobiti koji se ulaže u razvoj, potpuno ćemo osloboditi poreza. Tako će Hrvatska za buduće investitore postati najprivlačnija od svih bivših komunističkih zemalja.
* Koje poreze namjeravate povećati?
- Na luksuznu potrošnju. Tko ne ulaže u razvoj i ne štedi, a nacionalna štednja glavni je izvor novca za investicije, taj mora platiti račun za svoju rastrošnost. Zato ćemo uvesti trošarine na proizvode koji spadaju u tu kategoriju potrošnje.
* Kako će se sve to odraziti na cijene? Hoće li se poremetiti njihova stabilnost, kojom se HDZ toliko hvali?
- Cijene neće rasti, nego će se, posve suprotno, smanjiti, jer će u njima biti manji trošak za državu. Kad država postane jeftinija, može pojeftiniti i sve drugo u zemlji. Tako će nestati razlog za kupovanje u susjednim zemljama. U Hrvatskoj se sada na hranu prosječno troši oko 700 kuna po osobi, a čak 40 posto osnovnih živežnih namirnica kupuje se redovito, te još 14 posto povremeno, u inozemstvu. To su pokazala istraživanja stranih tvrtki, koje su željele investirati kod nas. Znači da samo na to, bez odjeće, obuće, kućanskih potrepština, bijele tehnike itd., hrvatski građani potroše u inozemstvu gotovo 4 milijarde maraka.
Time je izgubljeno 800 milijuna maraka poreza na dobit i najmanje 400 milijuna maraka carine. Time je, također, izgubljeno 20 tisuća radnih mjesta u hrvatskoj trgovini, a 360 tisuća četvornih metara prodajnog prostora ostalo je prazno. Zaključak je jednostavan: da nismo preskupi, ljudi bi kupovali kod kuće, a prestat ćemo biti preskupi kad se smanje porezi i carine. Država će tada, zbog povećanog prometa, dobivati isto kao i sada. Promatrano statički, ako smanjimo PDV na 18 posto, budžetski će prihodi biti manji za 4 milijarde kuna. Ali to će nadoknaditi povećani promet.
* To, vjerojatno, zna i sadašnja vlast. Ali kao da se oni boje da se to ipak neće dogoditi ili da se neće dogoditi dovoljno brzo.
- Oni ni pod koju cijenu ne pristaju na smanjenje državne, odnosno vlastite potrošnje, a samo od tuda se klupko može početi odmotavati. Bez toga Hrvatska bi i dalje bila preskupa, a promet i ukupna privredna aktivnost ne bi se mogli oživjeti. Tu sliku Hrvatske kao skupe zemlje moramo i možemo hitno mijenjati. Ne smijemo se miriti s tim da je Hrvatska postala zemlja u kojoj ljudi spavaju i rade, a novac, ako ga imaju, drže u stranim bankama i sve što mogu kupuju vani.
POLITIČKE SINEKURE
* Stječe se dojam da ste vrlo jasni i određeni kad govorite o smanjenju poreza, ali ne i kad je riječ o smanjenju potrošnje. Zar se zaista sve svodi na ceste, tunele, loša poduzeća i privilegije?
- Hoćete reći da ne želimo unaprijed obavijestiti sve one koji će, kad dobijemo izbore, izgubiti zbog smanjenja proračuna? Dobro, vjerojatno je i to legitimno. Ali istina je da mi nemamo podatke o pravom stanju onih potrošača na koje vi mislite i koji su i inače na stalnom udaru javnosti. Riječ je, naravno, o potrošnji za vojsku, policiju, za tajne službe, za tzv. Herceg-Bosnu itd. Ja vjerujem da će striktno poštivanje Ustava i zakona samo po sebi dovesti do smanjenja rashoda. Na primjer, mi namjeravamo skratiti vojni rok na šest mjeseci, što će automatski smanjiti i trošak za vojsku. Pomagat ćemo Hrvate i BiH, ali samo u skladu s Ustavom. To znači da ćemo davati pomoć kulturnim društvima, ali ne i financirati njihovu vojsku i državne ustanove. Stanje je sada apsurdno; oni ne plaćaju poreze jer ih mi financiramo, a onda hrvatski građani odlaze k njima u šoping.
Ali ne treba podcijeniti ni smanjivanje rashoda za tzv. kapitalne objekte, na što se troši 4,5 milijarde kuna, odnosno skoro 10 posto proračuna. Za nas redovita isplata mirovina i plaća, kao i popravljanje stanja u zdravstvu, ima apsolutnu prednost pred svim tunelima, autocestama, administrativnim zgradama itd.
* Hoćete li zaustaviti izgradnju stadiona “Croatije”?
- Mi je nećemo financirati. A ako gospodin Zlatko Canjuga, ili nogometni klub koji će se opet zvati “Dinamo”, ima neke svoje novce, neka gradi i dalje.
* Kako mislite smanjiti privilegije koje je vladajuća stranka dijelila šakom i kapom. Nije tu riječ samo o zastupnicima i državnim dužnosnicima.
- Sva stečena zakonska prava sasvim će sigurno opteretiti potrošnju u sljedećoj godini. Poslije toga sve će, po mojem mišljenju, ovisiti o novoj demokratskoj atmosferi koja će se uspostaviti u Hrvatskoj. Znate li zašto u Sloveniji zastupnici nemaju povlaštene mirovine? Ne zato što ih oni nisu pokušali izglasovati sami sebi. Digla se naime takva bura u javnosti, da su odmah morali odustati. Glavni je argument bio da u demokratskoj državi svi moraju biti jednaki pred zakonom. Ja vjerujem da će i u drukčijoj, demokratskoj Hrvatskoj, kad HDZ izgubi izbore, doći do društvenog konsenzusa koji će omogućiti da se sva ta prava preispitaju. Ja jednostavno ne vjerujem da se sve to može i dalje financirati.
* A svi ti automobili, kartice, mobiteli...
- To je najlakše srezati, naravno, kad se hoće. Ima toga još. U proračunu za ovu godinu predviđeno je 270 milijuna kuna za uredski namještaj. Sasvim je sigurno da se moglo isto tako raditi na namještaju iz 1998. Takvih stavaka ima mnogo; one ne znače ništa za efikasnost rada državne uprave, ali netko na tome zarađuje i komotno živi. Nema šanse da mi to podržavamo i ubuduće; da bavljenje politikom ostane najbolja financijska sinekura koje se netko može dočepati. Politika mora biti služenje javnom dobru, a ne osiguravanje sebe, svoje djece, unuka itd. To je problem Hrvatske.
DOM ZA UKIDANJE
* Hoće li saborski zastupnici nakon isteka mandata primati plaće još godinu dana?
- Ja se nadam da neće. Točnije, nadam se da ćemo imati većinu za takvu odluku. Ja mislim da treba ukinuti i Županijski dom Sabora, pogotovo nakon ovakvog izbornog zakona koji uzima u obzir i regionalnu zastupljenost. Pitanje je trebaju li nam uopće profesionalni zastupnici, koji zasjedaju samo jedan tjedan u mjesecu. Također treba razmotriti opravdanost postojanja brojnih paradržavnih organa, agencija, servisa i drugih institucija, koje su se namnožile.
Hrvatska ima samo 4,5 milijuna stanovnika, što znači da ne bi smjela imati veću administraciju od gradova kakvi su Milano ili München. Pogotovo jer proizvodimo znatno manje od tih gradova. Mi smo mala i siromašna zemlja, koja mora imati malu i skromnu državnu administraciju. Hrvatska se mora voditi kao neka tvrtka. Ona mora biti uspješno poduzeće, koje stvara dobit i u kojem građani iz godine u godinu žive sve bolje i bolje. U njoj mora postojati jednakost i socijalna pravda. To je po meni jedini smisao bavljenja politikom.
* A regionalna sila?
- To je stvar prošlosti. Regionalna sila da, ali u ekonomskom smislu. Hrvatska mora biti sila koja će privlačiti susjede, ali i cijelu Evropu da kod nas provode odmor, da dolaze u šoping i da tu troše novac.
* Na koje glasače računate?
- Na sve koji sebi žele dobro. HDZ će dobiti 20 do 30 posto, od ljudi koji su o njemu ovisni, a djelomično i po inerciji. Ali velika većina još je prije dvije godine shvatila da se ovako više ne može. To su naši glasači. Ovo su ključni izbori. Ponovna HDZ-ova pobjeda ostavila bi Hrvatsku u društvu s Miloševićevom Jugoslavijom i Lukašenkovom Bjelorusijom, dok će se Albanija i Makedonija vjerojatno priključiti Bugarskoj i Rumunjskoj, kojima mi sada gledamo u leđa. Tu nas svrstava i teza da nas svi mrze, da nas ne razumiju, da o nama pišu loša izvješća itd. I Portugalce su, u doba kad u toj zemlji nije bilo demokracije i kad su živjeli bijedno, uvjeravali da je za njih najvažniji nacionalni ponos.
* Javnost, pa i vaši glasači, očekuje reviziju privatizacije. Ipak, kao da se o tome počelo manje govoriti...
- Revizija se mora provesti i privatizacija se mora poništiti gdje god se utvrdi da se nisu poštovale ugovorne obveze, da ugovori nisu u skladu sa zakonima, ili da postoje neke druge nepravilnosti, na primjer kod plaćanja. Sve to treba vratiti u ruke države.
(NE)VRIJEME RASPRODAJE
* I što onda? Čini se da je manji problem poništiti privatizaciju negoli odlučiti kako da se ta imovina ponovno privatizira. Hoćete li i vi, kao i HDZ, negirati pravo hrvatskih građana na imovinu koju su desetljaćima stvarali?
- Privatizacija se, na žalost, ne može vratiti na početak. Ja se osobno zalažem da se nastavak privatizacije veže na Mirovinski fond. Tu su imovinu stvarali današnji umirovljenici, kao i oni koji će to postati u sljedećih desetak godina. Ali Mirovinski fond mora prestati djelovati kao budžet. On se mora osposobiti da upravlja imovinom, mora nastupiti na svjetskom tržištu kapitala itd. Priprema se uvođenje individualne štednje kao osnove novoga mirovinskog sustava, a istodobno se postojećim umirovljenicima negira pravo na imovinu koja je stvorena njihovim radom, njihovom dugogodišnjom štednjom. Za mene je to aspurdno.
* Odnosi li se to samo na imovinu koja će se vratiti državi nakon provedene revizije ili biste vi dali Mirovinskom fondu i javna poduzeća i banke, koje država sada rasprodaje? Dakle, ono što je zaista vrijedno.
- Ja mislim da im i to treba dati, ali naravno tek kad se Fond osposobi za upravljanje. U ovom trenutku, međutim, najvažnije je da se spriječi rasprodaja tog nacionalnog dobra. Suprotno je svim boljim običajima da se to radi u minutu do 12 i tako obvezuje novu vlast da sutra brani ono s čime se nije slagala.
* Kako to mislite spriječiti?
- Naš predsjednik Dražen Budiša je u intervjuu Nacionalu upozorio strane investitore da to ne čine...
* On je pritom rekao da im to poručuje preko Nacionala, dakle preko novina. Hoćete li se obratiti i nekim organizacijama u svijetu, pa i izravno potencijalnim investitorima?
- Ja mislim da i to mora učiniti.
Autor: Milan Gavrović
|
||||||
