O modelu poticanja socijalne stambene gradnje, po kojem bi se stanovi otplaćivali 30 godina s kamatnom stopom od četiri posto i mjesečnom ratom od 350 maraka za 50 četvornih metara, razgovaramo s dr. Đurom Njavrom, autorom tzv. »Njavrinih stambenih kredita«.

• Kako komentirate model što ga je ovih dana promovirao ministar javnih radova, obnove i graditeljstva Radimir Čačić?
- Ako nova Vlada želi odmah pomoći stambenom zbrinjavanju obitelji, onda treba još jednom preispitati stavke u državnom proračunu, naći novac i poslati ga Fondu za dugoročno stambeno kreditiranje mladih obitelji pri HBOR-u. Na to čeka više od 10.000 mladih obitelji, čiji su kreditni zahtjevi realni, lako ih je obraditi i realizirati. Postoji, dakle, model dugoročna stambenog kreditiranja, za naše prilike vrlo povoljnog, s kamatom šest posto i rokom otplate 20 godina. Umjesto da se realizira taj projekt, ministar Čačić kreće s još maglovitim projektom za koji će trebati mnogo vremena da se uspostavi, jer ne postoje ni institucije ni regulativa.
• Što konkretno zamjerate ponuđenom modelu ministra Čačića?
- Previše je državnog uplitanja u proces gradnje, a taj se model poziva na usmjerenu stambenu gradnju 80-ih godina, što je deplasirano. Takva je stambena gradnja proizvela tzv. mamut naselja, unificirane stambene blokove slabe kvalitete stanova koji su nas doveli do modela tipa današnjeg Novog Zagreba. To nam ne smije biti uzor. Umjesto toga, imamo u graditeljstvu tisuće malih poduzetnika koji znaju raditi jeftine i kvalitetne stanove. Temeljni je problem naše stanogradnje nepostojanje dugoročnih, jeftinih stambenih kredita. Država se ne treba uplitati u gradnju stanova, već to prepustiti privatnu sektoru. Država treba intervenirati u smislu pojeftinjenja kredita, brzog dobivanja građevinskih dozvola i zemljišta, rješavanja infrastrukture.
• Ministar Čačić potrebu gradnje novih stanova podupire podacima da se godišnje potražuje 10.000 stanova, a sagradi samo 800?
- Nejasno je iz kojih izvora dolaze ti podaci. Točno je da u zemlji ima obitelji koje nemaju stan, o čemu govori i podatak da se na prvi natječaj HBOR-ova Fonda za dugoročno stambeno kreditiranje javilo 13.500 obitelji koje su tražile oko milijardu maraka dugoročna stambenog kredita. Ali, to ne znači da sve te stanove treba sagraditi, jer se većina može zadovoljiti adaptacijama i na tržištu nekretnina. Kod nas nema aktivna tržišta nekretnina, a glavni problem je nepostojanje dugoročnih stambenih kredita. Tu su zakazale i banke i država. Čak ni projekt dugoročnog stambenog kreditiranja pri HBOR-u nije naišao na mnogo razumijevanja prošle Vlade, a ova je Vlada ukinula novac za to.
• Znači li to da je nova vlast digla ruke od tzv. Njavrinih kredita?
- Srećom, pod tzv. Njavrinim zakonima su dva zakona. Ovaj drugi, o stambenim štedionicama, zaživio je odlično. Danas su u Hrvatskoj četiri stambene štedionice u kojima štedi više od 40.000 obitelji, a prema zadnjim podacima ugovoreno je više od milijardu kuna stambene štednje. Drugi projekt, u sklopu dva zakona koja je donio Sabor u prošlu sazivu (tzv. Njavrini krediti), dobro je krenuo, transparentno i čisto, praćen budnim okom javnosti, ali država za to nije izdvojila novac u ovom proračunu.
• Zašto?
- Dva su razloga zbog kojih vjerujem da je novi stambeni projekt politički. Ako Vlada uistinu želi pomoći beskućnicima, neka financira postojeći projekt dugoročna stambenog kreditiranja pri HBOR-u. Ako Vlada u proračunu nema novca za postojeće projekte koji su zakoniti, iluzija je pričati o novcu za nov projekt koji je po namjeri sličan, ali je kompliciran po izvedbi. Zato se bojim da je ovaj projekt bacanje prašine u oči. Nadam se da ministar Čačić tu pozitivnu ideju neće upotrijebiti za blokiranje već aktivnog projekta stambena zbrinjavanja pri HBOR-u. No, gledajući odnos ove Vlade prema tom projektu, dojam je da ga žele ugasiti samo zato što je nastao u vrijeme HDZ-a, iako je tzv. Njavrine zakone podupro cijeli Sabor. Nadam se da ova Vlada neće osporavati dobra rješenja bivše Vlade samo zato što su nastala u doba HDZ-a.

Miroslava Rožanković