ZAGREB, 20. srpnja - Četiri mjeseca Mirko Galić je generalni direktor HRT-a. Tu je medijsku kuću zatekao u gotovo katastrofalnom financijskom stanju, što je uostalom potvrdila i državna revizija. Istodobno, Galić se po dolasku susreo i s problemom viška stalno zaposlenih i honorarnih suradnika, lošom tehnikom..., ali i s kritikama čelnika stranaka vladajuće koalicije da se televizija presporo transformira u javnu.

• Gospodine Galić, na nedavnom susretu s novinarima kazali ste da nećete pristati na to da Vi i Vaša ekipa obavljate prljave poslove. Na što ste time mislili i tko je to od Vas tražio?
- Televizija nikad nije izvan zone pritisaka, ne samo političkih već i medijskih. Zamjeraju mi kolege novinari da nisam spreman ići do kraja u raščićavanju teškog nasljeđa. Ako povučem malo radikalnije poteze, zamjeraju mi radikalnost. Nikad ne možete sve zadovoljiti. U ovom ograničenom mandatu do donošenja novog zakona pokušavam identificirati uzroke sadašnje poslovene krize na televiziji. Ona je uvijek bila povezana s državom, a sada nema tako moćnu zaštitu. U političkom smislu, to je dobro, a u materijalnom je trenutno loše, jer telelvizija izlazi na tržište i postaje ovisna o sebi. U tom sam smislu rekao da se ne želim svesti na čovjeka koji bi rezao glave ili obavljao prljave poslove.
• Kao što je otpuštanje ljudi?
- Da, ali i masovno smjenjivanje. Nakon političkih promjena u Hrvatskoj, ja sam ih na televiziji ograničio na krug ljudi za koje sam mislio da zbog svoje političke odgovornosti ne mogu imati visoke funkcije u kući. Na radiju to, doduše u nešto blažoj formi, treba obaviti. Želim s minimalnim promjenama postići maksimalan cilj, jer, izazvati potrese u ovoj kući relativno je lako, ali teško je to izvesti tako da u njima ne strada cijela kuća. Promjene da, ali ne čistke.
 

• Je li »rezanje glava« od Vas tražio netko iz vlasti?
- Ne. Uvijek sam govorio da nisam čovjek koji će obavljati čistke, revanš ili ugrožavati tuđe egzistencije. Da nisam novinar, bio bih odvjetnik. U ovoj kući, koja ima 3.500 stalno zaposlenih i 1.200 stalnih vanjskih suradnika te nekoliko tisuća povremenih vanjskih suradnika, u prljavi bi posao spadalo to da uzmem popis zaposlenih i svakog trećeg prekrižim. Smanjivati broj zaposlenih, troškove i visoku cijenu ljudskog rada mora svatko tko se nađe na mome mjestu, ali nije svejedno kako se to radi. Masovno, stihijski, nauštrb ljudi i njihovih obitelji i egzistencije ili planski, uz određene socijalne mjere zbrinjavanja.
• Ipak, to se ne možete napraviti bez Vladine pomoći.
- Da bismo 400 ili 500 ljudi poslali u prijevremenu mirovinu, naravno, kad bi to oni prihvatili, s određenim mjerama stimulacije, treba nam 60-70 milijuna kuna. Ova kuća to ne može dati, ali će se tresti svakim masovnim otpuštanjem. Uostalom, kao Nama, Diokom... Kao čovjek, imam razumijevanja za svakoga tko ostane bez posla. Ne kažem da su na televiziji ljudi pretplaćeni na posao. Nisu. U kući ima vrhunskih ljudi, vrhunskih kreativaca, ali ima i ljudi koji godinama žive u hladovini i ništa ne rade. Ova kuća se godinama »razvijala« improvizacijama, stihijski i nije lako napraviti veliki zaokret te uvesti moderno poslovanje. To zahtijeva mnogo vremena.
• Dakle, Vi nećete, kao vaši prethodnici koji su kuću ostavili u velikim dugovima, dopustiti ljudima, trenutno nezadovoljnim svojim statusom, da primaju plaću, a ništa ne rade?
- Ne! U ovoj kući nitko neće biti plaćen za nerad. Naravno, trebamo ljudima ponuditi posao koji je primjeren njihovim sposobnostima i iskustvu. Ne možete vrhunskog inženjera staviti na portu kao noćnog čuvara. Ali, ako netko dobije posao koji je primjeren njegovom iskustvu i znanju, mora ga raditi. U ovoj kući ima dosta ljudi koji skrivaju, šlepaju, izbjegavaju posao, ali ćemo napraviti reda bilo to nekom milo ili ne! Da ne potone cijeli brod, potrebno je s njega iskrcati slijepe putnike.
• U tijeku je izrada zakona o HRT-u. Na više razina provela s rasprava o njemu. Na prošloj sjednici Vijeća HRT-a, osim pohvala i zamjerki predloženim zakonima, čini mi se da ste i Vi, ali i djelatnici najviše apostrofirali pitanje statusa kuće. Vlada traži da HRT bude javna ustanova, a djelatnici da to bude trgovačko društvo. Ako znamo što je i kako funkcioniraju javne ustanove, čini li Vam se da Vlada, svjesno ili nesvjesno, želi staviti HRT pod svoj utjecaj?
- Ne bih ulazio u motive pisaca zakona. Ne čini mi se iz konteksta cijele stvari da je netko htio ispod stola prodati novu ovisnost televiziji. Međutim, želi li HRT biti što neovisniji, mora ispuniti tri pretpostavke koje taj zakon u svom prvom prijedlogu ne ispunjava. To je da HRT po svom statusu bude definiran kao trgovačko društvo tako da ima široki manevarskih prostor i otklon od države. Država će i dalje ostati vlasnik, ali bih htio da televizija bude što manje vezana uz državu. Drugi uvjet je da telelvizija ima čvrstu financijsku podlogu i da bude financijski stabilna, da izvori iz pretplate ili marketinga osiguravaju dovoljno sredstava za programske i poslovne obveze. Treći uvjet je da bude institucionalno zaštićena od bilo kakvih pritisaka, a ne vidim bolje zaštite od jednog samostalnog, politički neovisnog Vijeća. Nijedna politika i nijedna vlast nije se lako odrekla monopola nad televizijom. Znam vanjske televizije, u zemljama s višestoljetnom demokracijom koje su trebale mnogo vremena da su postale javne. Ne možemo mi biti brži od njih. Jer, postoje neke staze i utrke koje se moraju prijeći. Volio bih da taj put prijeđemo što brže, ali iz iskustva mogu reći da će to sazrijevanje sa mnom ili bez mene, s ovom ili onom vlašću, trajati nekoliko godina. I tu ne treba biti nestrpljiv.
• Sve se, dakle, vrti oko vlasti i politike. Jeste li Vi nečiji čovjek? Npr. Račanov. Dio javnosti Vas tako tretira.
- Javnost ili mediji uvijek imaju sklonost da ljude identificiraju i da ih nekome pripišu, jer mi nismo sami dovoljno vrijedni, već postojimo samo kao nečiji dodatak. Novinari time ne podcjenjuju mene, već sebe. Zašto neki čovjek, novinar treba nekome pripadati? Ne znam otkud te priče o meni da sam Račanov čovjek kad sam u više od 30 godina svoga novinarskog iskustava s Račanom bio povezan manje, nego s mnogim drugim ljudima iz politike. I danas nemam nikakve redovite kontakte s predsjednikom Vlade. On radi svoje, ja svoje i ne miješamo se jadan drugom u posao. U četiri mjeseca, koliko sam na HRT-u, s predsjednikom Vlade sam razgovarao dva ili tri puta. I svaki put samo o tome kako da Vlada pomogne HRT-u da izađe iz teške financijske krize.
• Onda je ipak za takav Vaš image presudio »prvi« susret s  Račanom na koji ste otišli u pratnji vlasnika EPH Nine Pavića, Vašega tadašnjeg »šefa«?!
- I to je jedna mistifikacija koju podržava dio novinara. Koristim priliku da vam kažem punu istinu o tome. Prije nego što mi je Ivica Račan, kao koordinator šestorice u tom razdoblju, predložio da budem glavni direktor HRTa, ja sam i njemu i još nekim saveznicima u koaliciji iskreno govorio da me to mjesto ne zanima i da, ako ikako mogu, za njega traže drugog čovjeka. U to vrijeme krenuo sam u jedan projekt s Globusom i s izdavačkim dijelom EPH, gdje sam uživao stvarno veliku samostalnost i slobodu, možda veću nego ikada prije, pa nisam imao potrebe otići na HRT. Sabor je bio sazvan, a meni je Ivica Račan dva dana prije, kao koordinator šestorice, zakazao sastanak na kojem smo trebali razgovarati o toj ponudi. Ja sam mu, međutim, kazao da prije našeg razgovora, o mom eventualnom prihvaćanju, želim biti korektan prema svom poslodavcu i da prethodno razgovara s njim, jer ja nisam išao Paviću skloniti se od kiše. Nisam nekorektan čovjek da Paviću, kad se pojavi sunce, kažem »hvala lijepo i doviđenja«. Zato sam tražio da razgovora s Pavićem, pa sa mnom. Međutim, kako Račan nije imao, nego pola sata vremena, primio nas je zajedno. Na tom sastanku sam odbijao ponudu, a i Pavić je pokušao uvjeriti Račana da sam korisniji njemu, a možda i hrvatskim medijima, ako ostanem u Globusu, nego na nekom poslu na kojemu me čekaju Scile i Haribde. Međutim, Račan je inzistirao, a Pavić je nevoljko pristao, a kad je moj poslodavac pristao, pristao sam i ja. I tako je nastala fama o nekakvom trojnom paktu u kojem će Pavić, zato što se odrekao mojih usluga, dobiti na drugoj strani. Nikakve trgovine - ni vezane niti nevezane - nije bilo!
• Vaš bivši poslodavac već se okušao na televizijskim projektima, a najavljeno je iznajmljivanje koncesije za Treću mrežu. Što, ako se Nino Pavić javi?
- Ako se bilo što bude prodavalo ili davalo u koncesiju, uvijek ću se zauzeti za punu javnost, otvorenost i zakonitost i nitko neće biti privilegiran. Ne vjerujem da će se Pavić poslije loših iskustava koje je imao s televizijom upustiti u neki novi projekt, ali ako bi se javio, budite sigurni da, budem li na ovome mjestu, neće biti privilegiran.
• Dugogodišnji urednik HTV-a, a sada nezavisni zastupnik Ivan Lončar nedavno je za televiziju kazao da je ona još državno-partijska.
- U strogo formalnom smislu ona je i dalje državna, jer nije zakonom definirana kao javna. No, mi već sada u program pokušavamo ugraditi neke kriterije javne televizije, pa dižemo razinu ukusa i vrijednosti. Sada, umjesto »Lijepom našom«, imamo »Pjace i trgove«. Možda to nije dovoljno atraktivno, ali vidljiva je promjena u samoj ideji javne televizije.
• Jeste li zadovoljni programom?
- Kad bih bio zadovoljan, odmah bih otišao s televizije, jer bi se ispunila moja misija. Želim nešto učiniti od televizije, a prije svega zadovoljiti publiku.
• Direktor ste i radija. Želite li Vi privatizaciju Trećega radijskog kanala?
- Borit ću se za Treći program, jer bi njegovo ukidanje bila kulturna sramota ove zemlje. Čini mi se da ta svijest sve više prevladava među piscima zakona. Prepusti li se nama odluka, nećemo je teško donijeti. Najbolje bi bilo da se ne dira sadašnje stanje!

Što Pašalić zna o »Latinici« na Pantovčaku?

• Idete li na Pantovčak po upute? Naime, Ivić Pašalić je nedavno u Saboru govoreći o jednom javnom istupu Stipe Mesića te kazao da Vi, kao prije, i sada idete po upute na Pantovčak!
- Pročitao sam izjavu Ivića Pašalića u vašem listu, čak sam i u Saboru tražio fonogram sjednice da se uvjerim što je on sve rekao...
• Niste nam vjerovali?
- Jesam, ali nisam znao jeste li prenijeli sve. A prenijeli ste sve i to korektno... Ostao sam iznenađen i još sam iznenađen time što on kaže, da sam išao prije po mišljenja na Pantovčak. On vrlo dobro zna da nisam. Možda Pašalić doista ne zna jesam li išao kod sadašnjeg predsjednika Mesića po mišljenja i upute. Reći ću i njemu i vama. Nisam išao i neću ići, da je bilo tko Predsjednik. Ako idem kod bilo koga iz vlasti, razgovaram samo o statusu HRT-a, o tome kako da bude što samostalniji... Nikad o konkretnoj emisiji ili o tome kako bi program trebao izgledati.
• No, Stjepan Mesić je u svom nedavnom istupu, govoreći o »Latinici« i Pašaliću, kazao: »Uzeli smo i glumca. Pokušajte odgonetnuti kojeg smo glumca angažirali«. Možda Predsjednik bez Vašeg znanja režira emisije?
- Izjava predsjednika Mesića možda ostavlja mogućnost za različite interpretacije, pa i one da je on ili netko iz njegove okoline sudjelovao u pripremanju te emisije. Kao što je poznato, emisija je snimljena nekoliko dana prije, a on je, dakle, na dan emitiranja iz ovih ili onih izvora i kanala mogao saznati sadržaj emisije.
• Možda se kasete nose na Pantovčak?
- Ne znam ništa o tome. Ali, bilo bi loše kad bi telelvizija uspostavila kanale po kojima bi kasete išle bilo kome, na Pantovčak ili na Markov trg. Držim se onoga što sam rekao. Centar odlučivanja o HRT-u je na Prisavlju i nigdje drugdje! Nisam išao ni na Pantovčak niti u bilo koju drugu instituciju vlasti po bilo čije mišljenje. Imam svoje mišljenje, koje se temelji na nekakvom iskustvu, obrazovanju... Pašalić to dobro zna.
• Jeste li nakon svega pitali predsjednika Mesića zašto je takvo što izjavio?
- Nisam. Toga sam tjedna bio na odmoru, a on je poslije bio na putu. No, tražio sam i najprije očekujem odgovor s televizije o tome kako je emisija tekla. Na tom primjeru želim uspostaviti pravilo i pokazati da se televizija vodi s Prisavlja i da tu slobodu autori ne mogu prenositi ni na koga drugoga.
• Kad bi se pokazalo da je Predsjednik ipak na neki način režirao »Latinicu«, što bi bio Vaš odgovor?
- S Denisom Latinom, kao i s drugim urednicima i novinarima, sklopio sam neku vrst profesionalnog sporazuma. Oni rade slobodno i odgovaraju za to, a ja procjenjujem koliko je taj proizvod profesionalno kvalitetan. U ova četiri mjeseca nisam i neću napraviti pogrešku da odem u montažu. Moj posao nije da sa škarama hodam po hodnicima. Ta su vremena prošla. Ali, to prije svega traži odgovornost novinara. Ako toga ne bude, kao direktor ću reagirati i kazati da su zloupotrijebili slobodu.

Budiša i Tomčić gotovo nepristojni

Nekoliko čelnika vladajuće šestorice uputilo je zamjerke na Vaš račun. Dražen Budiša tvrdi da se HTV sporo transformira u javnu televiziju i da se favoriziraju pojedine stranke, posebice SDP. Na sličnom je tragu i izjava predsjednika Sabora Zlatka Tomčića.
- Ne smeta mi kritika politike. Kad je politika u pitanju, mnogo gore su velike pohvale. Najbolje bi bilo da nas ne zapažaju, ali ne možemo izbjeći činjenicu da smo predmet velikog javnog zanimanja. Na javnu kritiku sam javno odgovorio i Budiši i Tomčiću. Držim da su oni bili u svojoj ulozi kad su govorili o televiziji, iako se na zapadu političari o javnoj televiziji vrlo rijetko izjašnjavaju. To se smatra gotovo nepristojnim.

Silvana Oruč Ivoš