ZAGREB, 28. srpnja - Malo je onih na hrvatskoj političkoj pozornici koji pobuđuju toliko burnih reakcija javnosti kao što to čini prvi među političarima, predsjednik države Stipe Mesić. Hrvatski je predsjednik prošlih 10 dana uzbunio javnost pomilovanjem troje splitskih dilera droge, pogotovo nakon što se otkrilo da je među njima i bliski rođak supruge premijera Ivice Račana. Zaintrigirao je javnost i nedavnim tajnim susretom s HDZ-ovcem Vladimirom Šeksom, kao i priznanjem Zlatka Canjuge da ima Predsjednikovu podršku u stvaranju frakcija u HDZ-u. Javnost sa zanimanjem prati i najavu ljetovanja predsjednika Mesića s obitelji u nekadašnjoj vili Vladimira Bakarića na Hvaru, a pita se i zašto je primio kontroverznog srpsko-američkog biznismena Milana Panića. O svemu tome te nizu drugih aktualnih političkih pitanja, predsjednik Mesić govori u intervjuu Vjesniku.

• Gospodine Predsjedniče, zašto ste pomilovali dilere?
- Iz prostog razloga, što je Komisija za pomilovanje to predložila. Ja sam čovjek koji vjeruje institucijama i smatram da, ako je Komisija obavila sve što je potrebno, ne moram se posebno upuštati u utvrđivanje činjenica i razloga zašto je to Komisija predložila. Međutim, ta odluka je doživjela određenu kritiku i nema nijednog razloga da se ona ne preispita.
• Slažete li se s optužbama da ste time dali podstreka drugim dilerima?
- Ne, pa to su priče za malu djecu. Koliko je ubojica pomilovano, smanjen im je broj godina koje još trebaju provesti u zatvoru, ako su se dobro vladali, pa, zar je to poziv drugima da ubijaju? Jasno da nije. Jer, to je individualan čin. Ako je Komisija smatrala da je dovoljno odgojno i represivno djelovalo to što je dosad bilo s njima, dan im je rok kušnje od pet godina. Ako u pet godina naprave novo krivično djelo, idu na izdržavanje ovoga što sada imaju i još onoga što im se presudi.
 

• Nije li dovoljno za osudu što su već učinili najteže krivično djelo organiziranog krijumčarenja droge?
- Sve je to točno, ali Komisija je očito imala svoje razloge. Zato jesu svi ti odbori, komisije... da obave svoj dio posla. Jesu li ga dobro obavili? Sad vidimo da javnost to ne prihvaća. Ali, to znači da ne smijemo pomilovati nijednog ubojicu, nijednog kradljivca. Onda ni ne treba postojati Komisija za pomilovanje.
• Nagađa se u političkim kuloarima da Vam je prijedlog o pomilovanju podmetnuo ministar pravosuđa Stjepan Ivanišević. Priča se i da ste Vi time htjeli diskretirati premijera Ivicu Račana budući da je među pomilovanim dilerima bliski rođak njegove supruge?

- To su notorne špekulacije i besmislice. Ja nisam imao pojma tko su ti ljudi. Nikad za njih prije nisam čuo, nego tek kad je počela ova kampanja. S ministrom Ivaniševićem o tome nisam razgovarao. Toliko imam posla da jednostavno nisam u stanju sve to, što drugi obavljaju, još jednom provjeravati. Trebalo bi isključiti rad Komisije, ako bih sve trebao sam napraviti.
• Hoćete li smijeniti članove Komisije, ako se ispostavi da je bilo nepravilnosti?
- Vidjet ćemo kako će se stvari odvijati. I Komisija mora povući određene pouke iz svega ovoga. Samo, očito se sad otvara pitanje treba li uopće više ikoga pomilovati, ako se smatra da svi moraju odslužiti sve? Onda, neka bude takva praksa: ukinut ćemo Komisiju za pomilovanje, znači nema više potrebe da se uzimaju u obzir bilo kakve okolnosti, idemo na odmazdu... Znači, kazna više neće djelovati odgojno, nego je kazna samo odmazda, a očito da javnost traži samo odmazdu.
• Budući da je među pomilovanim dilerima bliski rođak premijerove supruge, je li netko intervirao kod Vas?
- Kod mene ne, ja sam prvi put to prezime povezao s premijerovom suprugom tek kad sam vidio u novinama da se to spominje. O tome ništa nisam znao, a vjerujem da ni u Komisiji nitko nije znao za to.
• Na Vašem je stolu upravo lista veleposlanika koje treba smijeniti. Jesu li Vas iz Ministarstva vansjkih poslova konzultirati o imenima?
- Ne, nismo se unaprijed konzultirali, a popis veleposlanika sam dobio s time da sam dobio i objašnjenja uz popis. Dio veleposlanika odlazi u mirovinu, dio je već godinu ili više drastično iznad maksimuma koliko može raditi, pa su već stekli uvjete za mirovinu i oni nisu upitni. Dio će ići na druge poslove, a dio možda na neka druga veleposlanička mjesta. Znači, ne dijele svi istu sudbinu; neki će obavljati druge poslove u MVP-u, jer nakon dva mandata u inozemstvu, koliko znam, mora se vratiti i biti opet jedan mandat u zemlji. Na koncu, oni su veleposlanici Hrvatske i moraju znati što se u Hrvatskoj događa, ne mogu Hrvatsku gledati samo teleskopom.
• Slažete li se baš sa svim imenima? Navodno se s ministrom Toninom Piculom ne slažete o smjeni veleposlanika Marka Žaje, kojega ste pohvalili za odlično odrađen posao za Vašega posjeta Parizu.
- Ne bih o imenima. Moram priznati da sam za posjeta stranim zemljama doživljavao različite stvari, od ambasadora koji su bili sasvim kompetentni, organizirali su posjet izvanredno, moglo se vidjeti da su u dobroj komunikaciji sa zemljom u kojoj se nalaze. Negdje je to bilo manje izraženo.
• Niste odgovorili na pitanje slažete li se s imenima i hoćete li potpisati smjene.
- Još ne znam točno. Taj ću problem danas rješavati (petak, op. aut.).
• Kako to da su liste veleposlanika bile na uvidu šestorci, a ne i Vama?
- Mislim da je moguće da se u tom dijelu posla konzultiraju vrhovi stranaka koje su pobijedile na izborima. Međutim, naglašavam da se ne slažem s time da se o menadžmentu raspravlja na razini predsjednika stranaka. Sad su, vidimo, formirane koordinacije na razini županija, gradova i općina što smatram da nije po zakonu. O menadžmentu ne mogu raspravljati stranke i to treba definitivno zaustaviti, jer ćemo završiti katastrofalno, varaćmo se na Pašalićeve komisije u doba HDZ-a. Šestorica to ne smiju raditi, jer je to isto što je bilo prije, samo ih sada više sudjeluje u trgovini. To se definitivno mora zaustaviti.
• No, šestorica se i dalje bave kadroviranjem: Vlada je imenovala stranačkog čovjeka za direktora profitabilne Hrvatske lutrije. Novi je direktor SDP-ovac i brat Josipa Leke, koji je vodio financiranje SDP-ove predizborne kampanje. Hoće li se sada SDP financirati iz Hrvatske lutrije?
- To je sad jedno zrno sumnje, a tako ne bi smjelo biti. Menadžment se mora imenovati sasvim drukčije, na temelju javnog natječaja i bez uplitanja politike. Ovo će dovesti Hrvatsku u novu katastrofu. Usudim se reći da oni koji tako rade ne prave uslugu Hrvatskoj, već stvari vraćaju na ono što je bilo za vrijeme HDZ-a, znači isto to, samo to više ne radi HDZ, nego drugi.
• Niste reagirali na imenovanje direktora Hrvatske lutrije?
- Načelno sam reagirao na te pojave, ali nisam reagirao niti ću reagirati na konkretan slučaj. Načelno, pozivam stranke da ne rade posao za koji nisu ovlaštene, o menadžmentu ne smiju odlučivati.
l Gotovo cjelokupna javnost Vam zamjera susret s kontroverznim srpsko-američkim biznismenom Milanom Panićem. Zašto ste ga primili? Ograđujete li se od njegove usporedbe Tuđmanova režima s režimom Slobodana Miloševića i Franca?
- Mislim da javnost nije protiv tog susreta. Ono što želim je da u susjedstvu imamo demokratsku Srbiju. Slobodan Milošević je izvozio krizu u Sloveniju, u BiH, u Hrvatsku, na Kosovo i kontrolirao te krize, on je njihov uzročnik. Do sada je međunarodna zajednica kasnila, a sada ne kasni. Poručila je da novu avanturu u Crnoj Gori neće priznati. Nama ostaje da, pošto Europa ide u udruživanje, Hrvatska to želi i želi ubrzati svoj pristup europskim integracijama. Želimo i na svojoj granici imati demokratsku Srbiju i zato nam je interes da dođe do demokratizacije. Ono što sam tražio od Panića, on je to i rekao: Srbi izvan Srbije moraju biti most suradnje Srbije s njezinim susjedima i s drugim narodima i drugim državama. A sve drugo treba njega pitati. Pristao sam na razgovor uz tu poruku, a on ju je dao. Sve drugo treba njega pitati. Svakako da je Milošević glavni uzročnik, on je provocirao sve ratove na ovom području i da je glavni remetilački faktor, ali da je Tuđman pristao na podjelu Bosne zajedno s njim, to je valjda svakome jasno. Ako netko misli da toga nije bilo, da je nekakva velika razlika između stvaranje Republike Srpske i Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, treba to dokazati. Trebalo je ugroziti sve Miloševićeve agresije, a ne s njim sjedati za stol. To je bila moja poruka u izbornoj kampanji, to je moja poruka i kad sam otišao od predsjednika Tuđmana. A s kim tko koga uspoređuje, taj odgovara za svoje riječi. Nisam ja njegov mentor niti sam Panićev skrbnik.
• Ne slažete se, dakle, s Panićevom usporedbom Tuđmana i Miloševića?
- Ne slažem se. Pa, jasno da to nema nikakve veze. Ali, nisam ja dužan, čim netko izgovori jednu rečenicu, o tome se izjašnjavati. Nije to moja rečenica. Normalno da se ne slažem. Ali, što se mene tiče što je on mislio. No, ako on može pomoći u nekakvom demokratskom procesu u Srbiji, ja sam za razgovor.
• Prošlih ste dana rekli da nema razgovara o tome da će bilo koji hrvatski general ići u Haag; da će ići oni koje će se pozvati. Na što ste točno mislili?
- Svo vrijeme ponavljam da nitko ne poziva krojače, rudare niti poziva časnike... Pozivaju se osumnjičeni za ratne zločine. Zato mogu dati samo to objašnjenje - nitko neće pozvati nekoga generala zato što je on general ni pozivati u Haag nekoga zato što je krojač, nego zato što je osumnjičen za ratni zločin. A HDZ-ova vlast je donijela taj zakon i on Hrvatsku obvezuje. Oni koji najviše dreče, nisu jednu riječ rekli kad je taj zakon prihvaćen.
• Znate li na koga se cilja navodnim haaškim optužnicama?
- Ni na koga u Hrvatskoj, to se samo nagađa.
• Prošlog tjedna javnost je zaintrigirao i Vaš tajni sastanak s Vladimirom Šeksom u Gospiću. I Canjuga je upravo izjavio da ima Vašu potporu za stvaranje frakcije u HDZ-u... Osiguravate li to sebi podršku druge skupšine birača, ako već nemate podršku šestorice?
- Ne. Bio sam na proslavi Dana grada Gospića, a Šeks, Krpina i ne znam tko još bili su pozvani kao zastupnici. Toga dana sam bio u Gospiću i sa Šeksom sam se rukovao i pozdravio. Ne smatram ga svojim neprijateljem. Imamo različita politička viđenja i u nečemu se slažemo, a u nečemu ne slažemo, ali to ne znači da je netko zato što je u drugoj stranci moj neprijatelj. Ne vidim razloga zašto se ne bih pozdravio s nekim, ako je u ovoj ili onoj stranci. Pa, čak razgovaram i pozdravljam i one koje kritiziram, koji maksimalno štete Hrvatskoj, jer pozdravljaju fašističkim pozdravom i štete Hrvatskoj! I s tim ljudima razgovaram, uvijek se pozdravljam s Đapićem, iako ga maksimalno kritiziram.
• To je, dakle, bio slučajni susret izvan konteksta Vašeg približavanja HDZ-u?
- Ne radi se ni o kakvom približavanju. Da sam htio, ostao bih u HDZ-u. HDZ se nije mogao na onaj način isprofilirati, sada vjerojatno ima nekakvu šansu, oni moraju biti stranka, trebaju prestati biti pokret i to je samo korisno za hrvatsku demokraciju da ima jaku opoziciju. Jaka opozicija može djelovati da vlast bude moralna, da se drži zakona, da provodi što je obećala. Ako nema jake opozicije, to je teško izvesti.
• Jaku opoziciju vidite u HDZ-u?
- Na žalost, nije HDZ jaka opozicija, u tome i jest problem.
• Jeste li Canjugi, kako tvrdi, dali podršku za frakcije u stranci?
- Rekao sam nešto drugo. Naime, svojedobno je Canjuga, dok je bio predsjednik Gradske skupštine, dolazio ovamo, jer je bio prijedlog da ja posjetim neka gradilišta u gradu. Rekao sam mu tada da sam svojedobno presjedniku Tuđmanu predlagao formiranje frakcije u HDZ-u, jer se s desnim radikalizmom nisam slagao, a nisam se slagao s politikom koja Hrvatsku sotonizira, jer sam tražio politiku koja nas približava Europi. Zato sam rekao da bi bilo dobro da imamo jednu legalnu, legitimnu frakciju u kojoj možemo iznositi svoje stavove i argumentaciju za te stavove i da se frakcijama borimo za ostvarenje svojih prijedloga. Međutim, Tuđman se nikad nije složio s frakcijom. Zato smo izdvojili jedan dio iz HDZ-a i formirali stranku. To je očito Canjuga sada prihvatio i misli da ih je moguće danas formirati. Možda bi to bilo dobro za demokratsko funkcioniranje stranke, možda bi im bilo dobro da se formira jedna ili dvije frakcije, pa da u argumentiranoj raspravi dolaze do zajedničkih stavova. U tom smislu, vjerujem da bi frakcije djelovale na profilaciju HDZ-a, neki se u HDZ-u zbog toga sa mnom neće složiti, ali to je moje mišljenje, koje nikog ne obvezuje.
• Je li iz Vašeg Ureda iscurio u »Nacionalu« objavljeni kriminalni dosje državnog pravobranitelja Petra Šale?
- Ne, to nije kod mene bilo.
• Što mislite, koji je epilog slučaja prodaje »Večernjeg lista«?
- Već sam nekoliko puta, nakon nalaza Kontićevog povjerenstva, gdje se taksativno nabraja kršenje zakona, najavio da bi bilo najlogičnije da se sada jednostavno prva pretvorba poništi i vrati u Fond za privatizaciju. Nakon toga, kad dođemo do pravih vlasnika, ali u pravoj privatizaciji, neka se proda kome hoće. Bilo bi to najpoštenije, u protivnom će uvijek ostati zrno sumnje. Ako se formira jedan Caritas Found na Djevičanskim Otocima da bi se kupilo Večernji list, zar to nije nekakvo skrivanje? Ako vlasnici uporno šute o tome da su oni vlasnici, a tek kad ih otkrije jedna kampanja u javnosti i u državnim mehanizmima, otkriju i da su vlasnici i odmah prodaju list. Kažu da su kupili da bi Zubak lakše mogao prodavati aute. Zašto ga onda sad prodaje? Znači da nije istina što se prije govorilo. Cijela ta igra u vezi s Večernjim listom nema logike, osim da je netko htio kontrolirati jedan medij nakon što izgubi vlast, da može pripremati teren za ponovno preuzimanje vlasti.
• Nova Vlada upravo navršava prvih šest mjeseci, premijer najavljuje promjene ujesen. Koji su ministri bili najuspješniji, a koji nisu zadovoljili?
- Ne bih htio prozivati nikoga ni u pozitivnom niti u negativnom smislu. Svakako da svaki od nas koji to promatramo možemo nekoga više, nekog manje preferirati. Smatram da je netko učinio više, netko manje, ali onda ne uzimamo u obzir je li mogao učiniti više. Najlakše je reći da je ovaj učinio najviše, možda je on i bio objektivno u mogućnosti učiniti najviše da je imao veću podršku, da je imao više sredstava,da je imao bolji tim s kojim je radio, da je imao manje smetnji... Evo, recimo, smatram da je Picula napravio mnogo u promociji Hrvatske i na njezinom drugom imidžu, smatram i da je Pančić napravio mnogo. On se bori da braniteljima bude bolje, da privilegije izgube oni koji na njih nemaju pravo, jer je to mnogo bolje za one koji imaju neka prava. Umjesto da doživi podršku, doživio je kritiku. A prihvatio se rješavanje problema koji je hrvatska rak-rana. Pravim invalidima treba dati sve zakonske mogućnosti, oni se ne trebaju zbog drugih ni pred kim crvenjeti, jer su u Domovinskom ratu dali maksimalno, nastradali su i zato imaju državnu privilegiju. Zašto se netko mora crvenjeti zato što ima onih koji su zloupotrijebili svoj položaj?

Miroslava Rožanković