Vujić Antun

22.11.1999

Feral

Tweet

 

Kad je riječ o mentalitetu koji treba pobijediti, ja se ne plašim ni Ivića Pašalića ni bilo koga iz te strukture, i ne bojim se političara, nego možda prije luđaka kojih se nakupilo u raznim institucijama, ali sam se osvjedočio da takvim tipovima redovito manjka građanske hrabrosti, koja je inače nužna i za zavjereničku hrabrost * HDZ će biti vrlo opasna opozicija, čak i vrlo kompetentna, jer oni su izdrilali nekoliko svojih umova koji su sposobni funkcionirati u sferi političke kritike * Opozicija u Saboru s Vladimirom Šeksom kao njezinim liderom pomogla bi da vlast bude bolja

 

 

 

tekst

 * Jeste li razgovarali s nekim tko je u posljednjih dvadesetak dana vidio predsjednika Tuđmana?

     - Ne, baš ni sa kime nisam razgovarao. Kolege iz opozcije nisu ga vidjele, a pretpostavljam da je i u vlasti malo onih koji su vidjeli Tuđmana. Ne znam s kime bi se o tome uopće moglo razgovarati.

     * Vjerujete li da je on pri svijesti? Čini mi se da bi to trebalo biti značajno pitanje.

     - Sjećam se jednog od filmova Sergeja Ejzenštajna. Bio je to neki pseudodokumentarac koji je prikazivao vladu Kerenskoga, ali Kerenskoga naravno više nije bilo. Ejzenštajn se dosjetio, pa je snimio dvoranu za sastanke, sasvim praznu, ali s kaputima na naslonima stolica. Moja asocijacija vjerojatno nije slučajna jer je, evo, HDZ upravo objavio svoj Kratki kurs historije SKP(b)-a, naime svoj izborni “pojmovnik”.

     * Meni se čini da opozicija uopće ne reagira na činjenicu da u posljednjih dvadesetak dana državom vlada predsjednička kancelarija, dakle paradržavno tijelo, i da je proveden jedan mali fini puč...

     - Na tu bi se konsideraciju mogao dati komentar. Prividno nije povrijeđen Ustav, a produženje mandata Sabora omogućilo je aktiviranje nekih ustavnih rezervi. Zato bi se moglo reći da ipak nije proveden puč, ali uskoro će se vidjeti kako će se HDZ dalje odnositi prema Ustavu. Opozicija je jednodušno osudila aktivnost predsjedničkoga vijeća, savjeta ili kako se ta institucija već zove.

     Ali reći ću vam nešto malo osobnije - nama ni do sada nisu trebale tolike predsjedničke ovlasti. Ovdje je veći problem eventualno prisvajanje predsjedničkih ovlasti nego sam predsjednik.

 

 

     * Imam dojam da u posljednjih nekoliko mjeseci SDP čini čudne gafove, najprije s Ustavnim sudom, a potom i s ustoličenjem novoga glasnogovornika. Gubite li pomalo kontakt sa stvarnošću?

     - Pitate me u krivo vrijeme što mislim o pojedinim potezima SDP-a. Nema stranke koja ne bi pravila manje ili veće greške u situaciji u kojoj mora činiti tako puno koraka. No, što se tiče Tihomira Ladišića, otklonio bih vašu kritiku. Mislim da je u dijelu javnosti stvorena jedna dodatna interpretacija njegovom postavljanju za glasnogovornika, dakle nešto što nije bilo u svijesti onih koji su odlučivali da se prihvati ovakva vrsta portparola.

     Ali kada je riječ o Ustavnome sudu, mislim da smo učinili grešku. Dobro je da smo tu grešku sada napravili i nadam se da slične stvari nećemo činiti u budućnosti, kada naša odgovornost bude veća. Isto tako, dobro je da u Hrvatskoj postoji javnost koja reagira na takve greške. U razvijenoj demokratskoj situaciji suci Ustavnoga suda ili onoga što je slično Ustavnome sudu, u Americi ili drugdje, predstavljaju stručne eksperte, ali zastupaju i određena vrijednosna mišljenja u tumačenju Ustava. Stoga je lako zamisliti Ustavni sud u kojemu postoji ravnoteža između, pojednostavljeno rečeno, konzervativnih i liberalnih mišljenja. Naravno da ništa od toga u Hrvatskoj danas nije moguće i da je trebalo ići na suce koji su neprijeporni u pravnoj praksi i teoriji. Bilo je razmišljanja da će se izbor sudaca ovako ili onako dogoditi i da je bolje da u Ustavnome sudu bude i netko iz opozicije, a ne da jednostavno bojkotiramo Ustavni sud. Ali sve skupa je poprimilo takve razmjere da je danas najbolje da priznamo kako se radilo o grešci.

     * Ipak bih ostao pri Ladišićevu slučaju. Zar vam se, recimo, ne čini da je on postavljenjem za glasnogovornika profesionalno upropašten i da će se svako njegovo napredovanje po povratku na Televiziju po automatizmu tumačiti kao nagrada za obavljene stranačke dužnosti, naravno, u slučaju da SDP i HSLS dođu na vlast?

     - Samim time što je Ladišić glasnogovornik dviju stranaka koje se razlikuju, on nije baš neka stranačka osoba. Razumijem vaše rezerve i rezerve većine medija u nas prema njegovu angažmanu, ali vas upozoravam na moguću složeniju interpretaciju. I zašto bi ljudi koji su u nukleusu promjena, nužno morali biti stranački ljudi? Možda oni žele samo demokraciju, dopustite tu mogućnost.

 

     POLITIČKI DESETERAC

 

     - Takve opasnosti naravno postoje. Ljudi mogu biti ili đavoli ili anđeli, ali institucije bi ih trebale čuvati da uvijek budu anđeli. Mislim da SDP-ov program nudi viziju televizije u kojoj će biti zaštićena novinarska nezavisnost. Osim toga, tu će biti i javnost, tu su drugi mediji koji će, pretpostavljam, paziti na to da se ne pojave komesari na televiziji. Kada ovo govorim, mislim naravno i na Feral. Mislim da mi nikada ništa nismo činili da potičemo naše veze s Feralom, a usudio bih se reći da je Feral vrlo opozicijski nastrojen. Dakle, čak i u slučaju nepostojanja institucionalnih veza političara i medija, stvaraju se neke preferencije.

     * Mislim da su one privremene. Primjećujete li recimo promjene koje se u posljednjih nekoliko mjeseci događaju u držanju vodećih SDP-ovaca? Meni se čini da su jako porasli u vlastitim očima i da postaju strašno osjetljivi na prigovore i zaljubljivi u medije i novinare koji im pjevaju laude.

     - Ne znam na koga mislite. Imate li baš neki konkretan događaj koji bi to potvrdio? Možda ima nečega u tome da se ljudi razvijaju s kvadratom približavanja vlasti. Ali tu je ipak presudna metodologija donošenja političkih odluka. Ako je ona demokratska, tada bivaju manje važne individualne psihologije. Ako neka stranka unutar sebe funkcionira demokratski, može se pretpostaviti da će stvarati i demokratski okvir vlasti.

     * Hoćete li se, to je važno političko pitanje, stvarno zalagati za slobodni i posvemašnji seks i za istu takvu trgovinu lakim drogama, kao što je ovih dana za vas kazao HDZ?

     - Ako je riječ o fenomenu da Araličin mentalitet presudno određuje mentalitet stranke na vlasti, moram iskreno reći da ćemo ići preko obzora patrijarhalnoga deseterca. To, naravno, ne znači legalizaciju lakih droga, niti zagovaranje brakolomstva.

     * Kako se vi privatno osjećate kada vam kažu da ste komunjara?

     - Mene to ne uzbuđuje jer sam imao nekoliko faza u kojima sam proturječio javnom linču. Nisam bio pripadnik posljednje partijske strukture, ali u vrijeme kada je Hrvatska otputovala desno, ja sam putovao lijevo. Nadam se da neću biti u situaciji da ću morati putovati desno kada Hrvatska bude putovala lijevo. Nadam se da ćemo prvi put stvoriti situaciju u kojoj bi se moglo balansirati i iznova postaviti politički život u zemlji. To je najviše što mogu reći. A ostalo nitko ne bi htio čuti. Pa ni vaši čitatelji.

     * Vjerujete li da će promjena vlasti značiti pobjedu nad Araličinim mentalitetom?

     - Mislim da su Ivana Aralicu već pobijedili njegovi čitatelji kada su mu nakon prvih simpatija okrenuli leđa. Taj mentalitet više ne treba pobijediti u javnosti, nego ga treba pobijediti u kvantumu političkoga predstavljanja. Čak smo u nekoliko posljednjih prigoda vidjeli kako taj mentalitet gubi i u ovome sazivu Sabora, iako bi možda točnije bilo da ga ne imenujemo kao Araličin mentalitet, nego kao Svibenov ili Vukojevićev. Njega odbija i pragmatični dio HDZ-a. Vidjeli ste i Vladimira Šeksa kako odbija nalaze komisije za ispitivanje ratnih i poratnih zločina.

 

     UVOZNI EKSTREMIZAM

 

     - Ne plašim se ni Ivića Pašalića, ni bilo koga iz te strukture. Ne bojim se ja političara, možda prije luđaka kojih se nakupilo u pojedinim institucijama, ali sam se osvjedočio da takvim tipovima redovito nedostaje građanske hrabrosti. I za zavjereničku hrabrost potrebna je neka vrsta građanske hrabrosti.

     Nema zbora da će se pokušavati opstruirati i zabušavati u demokratskim promjenama, ali ne vjerujem da će to biti uspješno. Mislim da će HDZ biti vrlo opasna opozicija, čak i da će biti prilično kompetentna opozicija. Oni su izdrilali nekoliko svojih umova koji su sposobni funkcionirati u sferi političke kritike. Druga opasnost od HDZ-a po mome mišljenju ne postoji, a ako i postoji, tada je opozicija dužna ignorirati je kao nešto od čega bi se stvaralo ovakvo ili onakvo političko raspoloženje. Ako bude padala kiša, ne znači da ne idemo na izbore.

     * Na koje HDZ-ove umove mislite?

     - Volio bih vidjeti, recimo, Vladimira Šeksa kao lidera opozicije u Saboru. Mislim da bi takva vrsta opozicije pomogla da vlast bude bolja. Dakle, ja želim njima ono što oni nama nisu dali.

     * Kakav će biti vaš odnos prema Bosni i Hercegovini ako dođete na vlast?

     - Mislim da je to bjelodano. Istina, postojale su primjedbe da opozicija po pitanju Bosne i Hercegovine nije bila dovoljno glasna, ali što se SDP-a tiče, mi smo još od Stoltenbergovih vremena redovito predlagali solucije koje su polazile od konstitutivnosti naroda u Bosni, ali istodobno i garantirale državno jedinstvo te zemlje.

     * U Hercegovini još uvijek, formalno ili neformalno, postoje paradržavne hrvatske strukture koje se financiraju iz Hrvatske. Što ćete s njima učiniti?

     - Čini mi se da će to pitanje biti lakše riješeno nego što se obično misli. Neki u Hercegovini počeli su shvaćati da ovakav model odnosa između Hrvatske i BiH ne može nikako opstati. Svaka će hrvatska vlast poticati očuvanje kulturnoga i svakog drugog identiteta Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali to nema veze s paradržavnim tvorevinama i recipročnim vezama među zemljama u kojima određeni ekstremizam iz Bosne i Hercegovine dolazi u Zagreb, da bi se potom taj isti ekstremizam vratio u Bosnu i Hercegovinu. Toga sigurno više neće biti. Mislim da će se te linije brzo presjeći i da će se u tom pogledu naći i inicijative iz same Hercegovine. Mi osjećamo da takvih inicijativa već ima.

 

     MATEŠA KOD TUĐMANA

 

     * Kako ćete se odnositi prema povratku Srba i prema hrvatskim Srbima koji žive u drugim zemljama? Jesu li i hrvatski Srbi u SR Jugoslaviji, Kanadi i Americi zapravo hrvatska dijaspora?

     - Svi hrvatski građani koji su otišli u dijasporu su hrvatska dijaspora jer je Hrvatska država svih njezinih građana. Srbi koji se osjećaju hrvatskom dijasporom, svakako i jesu hrvatska dijaspora. Okolnost da je Hrvatska u ustavnoj preambuli država hrvatskoga naroda, a u drugim dijelovima Ustava država svih njezinih građana, otvorila je mogućnost ovakvoga ambivalentnog pitanja, na kojem sam vam svakako zahvalan.

     Gubitak svakoga građanina nepoželjan je za državu. Svi koji su otišli iz Hrvatske trebaju se moći i vratiti u nju pod jednakim uvjetima.

     * Što mislite o Canjuginom referendumu za povratak imena Dinamo?

     - Zanimljivo je da su i neki iz HDZ-a osjetili gađenje. Ne bih sada povlačio paralele između Tuđmana i Staljina, ali znate li tko je bio prvi koji je viknuo: “Tiranin je mrtav!”? Bio je to Berija. Ne mislim da je Canjuga Berija, ali je upravo začuđujuća strukturalna sklonost jednoga tipa ljudi prema određenoj vrsti ponašanja. Ali sve okolnosti oko Tuđmanove bolesti najbolje govore o prirodi HDZ-a i možda bi se s pravom moglo reći da je opozicija s previše obzira zahtijevala neke korake koji bi iziskivali razdvajanje brige o čovjeku koji je bolestan od brige za državnoga predsjednika.

     * Hoćete li zatražiti procjenu je li Tuđman sposoban dalje obavljati svoju funkciju?

     - Od Zlatka Mateše smo u nekoliko navrata tražili da se očituje, ali on je nakon posjeta bolnici izbjegao očitovanje. Mateša je bio u nekoj čudnoj kombinaciji privatnog i političkog posjeta, ali nije rekao u kakvom se stanju Tuđman nalazi. On uopće nije evidentirao stanje, premda je bio dužan to učiniti.

 

     DIVLJAČKA DESNICA

 

     * Hoćete li se vi osobno nakon izbora baviti politikom ili samo leksikografijom?

     - I dalje ću se baviti i politikom. Vjerujem da imam dobre razloge za to. Već smo puno toga učinili na putu promjena, iako sam se ja nadao većoj profilaciji stranaka, umjesto šestorice. Vjerojatno je moralo biti tako jer je u hrvatskoj javnosti prevladalo mišljenje o postupnosti promjena. Tako se i 1990. hrvatska javnost uključila u po mome mišljenju pogrešnu stvar, pristalo se na to da nam je najprije potrebna država, a poslije ćemo se baviti demokracijom. Ovo je na stanovit način nastavak te priče. Sada nam je najprije potrebna demokracija, a poslije ćemo vidjeti jesmo li socijaldemokrati, liberali ili nešto treće. Ali ako je javni osjećaj takav, mi ne smijemo ići protiv njega. Hrvatska mora stati na nekoliko svojih oslonaca, na socijaldemokrate, liberale, na demokratske konzervativce...

     * Jeste li u posljednjih devet godina vidjeli ijednog demokratskog konzervativca ili uljuđenog desničara?

     - Naravno da nisam. U nas je desnica puko političko divljaštvo. To nema nikakve veze s politički uljuđenom desnicom na Zapadu.