• U listopadu se treba održati izborni sabor LS-a na kojem će se birati i novi predsjednik stranke. Koliko će biti kandidata, kako teku pripreme i kakva je atmosfera?
– Koliko je meni poznato bit će barem tri kandidata za predsjednika, g. Kramarić, g. Vilfan i ja. Pripreme se, koliko sam upoznat, odvijaju uredno i po planu i sabor će se održati 28. i 29. listopada. Budući da je g. Gotovac najavio da se neće kandidirati, očito je da će doći do izbora novog predsjednika stranke, ali unatoč tome, ovi izbori neće biti dramatični.
Zadaće koje će rješavati buduće vodstvo takve su da ne omogućuju velike razlike u pristupu tako da će, neovisno o tome tko će biti izabran za predsjednika i u uže vodstvo stranke te zadaće određivati i način rada. (Zlatko Kramarić, Mladen Vilfan, Vladimir Gotovac)
• Koje bi to bile zadaće?
– Budući da HDZ više nije jak kao što je nekada bio pa ne može biti faktor homogenizacije ostalih stranaka jasno je da se svaka stranka pa tako i LS mora izboriti za svoj politički identitet i za svoje mjesto na političkoj sceni. Drugim riječima, LS mora biti sposoban i za samostalan nastup na izborima. Da bi se to postiglo osim jasnijeg definiranja svoje pozicije unutar koalicije šestorice, mora se postići financijska stabilnost i organizacijsko jačanje stranke.
• To je Vaš program koji ćete predstaviti na saboru LS–a?
– U bitnim crtama, da, s tim da ću naglasiti potrebu intenzivnijeg rada LS-a unutar koalicije šestorice osobito na razini parlamenta. Jasno je da se ne može očekivati politički uspjeh ako se ne intenzivira i rad na terenu. Rezultati nekih lokalnih izbora, primjerice, u Kaštelima, Zagrebu, Samoboru, općini Preko, pokazuju da LS ima snažnu podršku. Ta podrška će doći do izražaja ako se sustavnim i organiziranim radom birači naviknu da je LS među njima i da je spreman rješavati njihove probleme.
| U LS-u nema tako suprotstavljenih struja kao što je bilo prije u HSLS-u te nema nikakvih povoda za razmišljanje o raskolima takvog tipa
S Kramarićem sam u korektnim odnosima, s Budišom se baš ne srećem često premda ne mogu reći da su ti rijetki susreti opterećeni bilo čime što smo naslijedili iz prošlosti, a što se tiče Gotovca, s njim sam u sjajnim odnosima, ali, nažalost, proteklih nekoliko mjeseci on je u Rimu tako da se vrlo rijetko čujemo
LS mora biti sposoban i za samostalan nastup na izborima a da bi se to postiglo osim jasnijeg definiranja svoje pozicije unutar koalicije šestorice, mora se postići financijska stabilnost i organizacijsko jačanje stranke
|
• Kako komentirate neke ocjene da bi na LS-ovu saboru moglo biti i »vruće«?
– Pretpostavljam da su neki od tih prognozera još pod dojmom dramatičnog i mučnog raskola koji se dogodio svojedobno u HSLS-u. U LS-u nema tako suprotstavljenih struja i nema nikakvih povoda za razmišljanje o raskolima takvog tipa. Osim toga, političkih stranaka u Hrvatskoj ionako je previše. Politički razum nalaže prevladavanje nesporazuma ako se oni pojave i stvaranje pozitivne javne slike o stranci. Toga su svjesni svi kandidati za predsjednika, a uvjeren sam, i svi kandidati za druge dužnosti u stranci i mogućnost da sabor LS-a bude neka jako dramatična predstava mislim da ne postoji.
• Kako gledate na svojevremenu inicijativu o tješnjem vezivanju LS-a, HNS-a i IDS-a?
– Ta se inicijativa ostvarila formiranjem zajedničkih lista tih stranaka za Zastupnički dom Sabora. Kako sam već rekao, budući da ne postoji više jedan izvanjski faktor homogenizacije stranaka, i motivacija za ujedinjenjem stranaka koje su parlamentarne i uspješno djeluju na političkoj sceni, svedena je na minimum. Suradnja da, dogovori i razgovori na ravnopravnoj osnovi, da, a novo vodstvo stranke treba preuzeti rizik osposobljavanja stranke za potpuno samostalni nastup kao i odgovornost za eventualni neuspjeh u tome. Sposobnosti za samostalni nastup na izborima ne isključuje mogućnost suradnje s drugima, ali ta sposobnost implicira bolje pregovaračke pozicije oko eventualnog zajedništva nastupa.
• Je li se ta »sposobnost za samostalni nastup« odnosi i na slijedeće lokalne izbore za koje je već sklopljen određen sporazum SDP-a i HSLS-a. Kako će se, u tom pogledu, postaviti LS?
– Na nekim prijevremenim lokalnim izborima, LS ide u kombinacije s SDP-om, primjerice u gradu Ninu, a na otoku Viru nastupa sam. To je područje odgovornosti vodstava stranačkih ogranaka. Oni samostalno odlučuju hoće li ići s nekim u koaliciji ili ne, i naravno da su onda i odgovorni za rezultate svojih odluka.
• Ustavnim promjenama trebale bi se smanjiti ovlasti predsjednika Republike. Kakvo je Vaše stajalište o tome?
– To je jedno od predizbornih obećanja. Šesteročlana koalicija zajedno s predsjednikom Republike i njegovim timom, sada je i predložila koncept tih promjena. Po mom sudu, dobar dio naše javnosti pa i političara pod dojmom su vrlo velikih zloupotreba ustavnih ovlasti koje je provodio bivši predsjednik, pa je sada stvoren neki animozitet ili neraspoloženje prema gotovo bilo kakvim ovlastima predsjednika Republike. Potrebno je pronaći takvu ravnotežu koja jamči optimalno funkcioniranje svih državnih institucija a i predsjednik Republike je jedna od tih institucija. Želim naglasiti i to da čak ako bi Ustav ostao nepromijenjen, takve zloupotrebe kakve su se događale u mandatu prethodne vlasti ne bi se mogle dogoditi. Politička klima je promijenjena i nema jedne stranke koja apsolutno dominira svim državnim institucijama kao što je to bilo prije.
• Postoji li mogućnost da se Ustav u pogledu ovlasti predsjednika Republike ne promijeni?
– Ne vjerujem da postoji ta mogućnost jer je postignut konsenzus ključnih političkih snaga i državnih institucija u tome da ustavne promjene treba provesti. Sigurno je da će se o predloženom konceptu još voditi rasprave. Potrebno je provesti rasprave i na stručnoj razini i na razini različitih interesnih skupina koje nisu uvijek samo političke stranke. To je potrebno stoga što Ustav nije instrument uređivanja trenutnih političkih odnosa nego temeljni dokument koji treba jamčiti stabilnost funkcioniranja državnih institucija u dužem razdoblju, barem kroz nekoliko desetljeća.
• Regionalizacija?
– Prevelika centralizacija mnogih funkcija od kojih bi neke mogle biti delegirane za lokalnu samoupravu dovela je do logičnih zahtjeva za decentralizacijom i regionalizacijom. Međutim, da bi se to moglo provesti potrebno je osmisliti koncept regionalizacije. Mnogi taj koncept izjednačuju s povećanjem ovlasti županija. Drugi, pak, regije zamišljaju mnogo šire nego li se postojeće županije. Moje osobno stajalište jest da se ne bi smjelo administrativnim mjerama ukidati općine i gradove i mijenjati granice županija. Po mom sudu, politički oportunije bilo bi definirati kriterije koje svaka jedinica lokalne samouprave mora zadovoljiti u svom funkcioniranju. Ako nekoliko godina uzastopno ne uspije izvršavati svoje zakonske zadaće tada bi se silom zakona donosila odluka o, recimo, rasformiranju te jedinice lokalne samouprave. Istodobno, mislim da je nužna decentralizacija odlučivanja i raspolaganja financijskim sredstvima u Republici Hrvatskoj. Ali, usporedo s tom decentralizacijom treba definirati striktnu zakonsku odgovornost lokalne samouprave za načine trošenja novca koji će im biti stavljen na raspolaganje. Dosadašnje iskustvo poznaje da je u nekim jedinicama lokalne samouprave udio sredstava za plaće i za reprezentaciju nerijetko puno veći od pedeset posto ukupnih proračunskih sredstava. Dakle, jedinice lokalne samouprave trebaju imati veće ovlasti raspolaganja novcima, a zadaća bi državnih tijela, ministarstava ponajprije, bila provoditi striktan nadzor zakonitosti trošenja tih sredstava.
• Definiranje regija?
– Moje osobno stajalište je da ne bi trebalo žuriti s definiranjem tih regija budući da je prevelik broj različitih a nerijetko i suprotstavljenih predodžbi o tome što jest a što nije regija. Sustav koji smo naslijedili nedvojbeno je u prevelikoj mjeri opterećen birokratizmom, centralizmom i previše košta. Hrvatska ne može izdržati takve razmjere neproduktivne javne potrošnje. Ali, držim isto tako da ono što je dobro u postojećem sustavu treba ostati. Primjerice, za mnoga područja koja su proglašena općinama ovo razdoblje je ipak u stanovitom smislu značilo renesansu.
• Koliki postotak glasova očekujete za LS na slijedećim lokalnim izborima?
– Cilj LS-a treba biti osposobljavanje za samostalni izlazak i na lokalne izbore, a to znači sposobnost da se prikupi negdje između 8 i 10 posto glasova. U nekim sredinama s punim pravom računamo na veći postotak. Primjerice u Trogiru smo sami osvojili više. Nema razloga ne pretpostaviti da tako neće biti na području cijele Primorsko-goranske županije, u Samoboru smo bili uspješni, a također vjerujem da će uspješno obnašanje vlasti u Zagrebu dovesti do bitnih unapređenja. U Osijeku smo uvijek osvajali više i tako će, nadam se, biti i u buduće?
• U kakvim ste odnosima s Kramarićem, Budišom i Gotovcem?
– S Kramarićem sam u korektnim odnosima, s Budišom se baš ne srećem često, premda ne mogu reći da su ti rijetki susreti opterećeni bilo čime što smo naslijedili iz prošlosti. A što se tiče g. Gotovca, s njim sam u sjajnim odnosima, ali, nažalost, proteklih nekoliko mjeseci on je u Rimu tako da se vrlo rijetko čujemo. Ne znam je li to bila intonacija Vašeg pitanja, ali moram reći da takav tip političkih nesporazuma pretočenih u osobne animozitete kakav je doveo do raspada HSLS-a nije relevantan u LS-u.
• Kakvu ulogu inače po Vama, igraju personalni odnosi na hrvatskoj političkoj sceni? Nevažnu? Važnu?
– U svakoj politici personalni odnosi igraju važnu ulogu, ali bih rekao da je hrvatska politička scena preopterećena nekim osobnim odnosima. Dijelom sami političari svoje postupke motiviraju osobnim simpatijama ili animozitetima, a dijelom mediji predimenzioniraju neke osobne odnose i na taj način stvaraju sliku o tome da je riječ o ozbiljnim političkim nesporazumima. U svakom slučaju, mislim da i političari i mediji mogu štošta naučiti. Ako se i političari i mediji bave ponajprije osobnim odnosom političara, onda su tu građani prikraćeni. A i političari i mediji postoje zbog građana.
|
Ekološki prioritet je zbrinjavanje otpada i otpadnih voda
• Koji su ključni ekološki projekti a koji su trenutačno ekološki prioritet?
– Ključni projekti na kojima sada radimo su Nacionalna strategija zaštite okoliša, Nacionalni akcijski plan zaštite okoliša, Zakon o zaštiti prirode, Izmjene i dopune Zakona o otpadu i Zakon o fondu za okoliš. Izrada Nacionalne strategije započela je još prije mog mandata i u slijedećih nekoliko mjeseci bit će završena.
Ključni prioriteti u tom dokumentu su zbrinjavanje otpada i zbrinjavanje otpadnih voda, budući da u tom pogledu Hrvatska zaostaje ne samo za razvijenim nego i za tranzicijskim zemljama. Zakonom o zaštiti prirode definirat ćemo jedan izdifirenciraniji i fleksibilniji model stupnjeva zaštite. Time ćemo, nadam se, stvoriti pretpostavke za otklanjanje nekih nesporazuma između javnih ustanova za zaštitu prirode, dakle, nacionalnih parkova ili parkova prirode s jedne strane, i vlasnika zemljišta ili nekretnina na tim područjima kojima je onemogućeno obavljanje stanovitih gospodarskih djelatnosti. Isto tako, nadam se, da ćemo donošenjem tog zakona stvoriti dobar okvir za rješavanje nesporazuma i s drugim subjektima, primjerice, Hrvatskim šumama, i na taj način ta zaštićena područja staviti s jedne strane u turističku funkciju a s druge omogućiti efikasniju zaštitu temeljnih fenomena.
• Postoji li neka lokacija koja je trenutačno najugroženija u Hrvatskoj?
– Postoji više takvih lokacija. Moglo bi se reći da su gotovo sva urbana naselja, pogotovo velika naselja, u stanovitoj mjeri ugrožena ukoliko ne postoji sustav zbrinjavanja otpadnih voda. Neki gradovi tome pristupaju ozbiljnije i već rješavaju te probleme, drugi ne. Svi gradovi tome pristupaju ozbiljnije i već rješavaju te probleme, drugi ne. Svi gradovi u obalnom području morali bi u tom pogledu već slijedeće godine postići znatan napredak jer ekološka čistoća Jadrana jedan je od elemenata njegove privlačnosti. A povećan broj turista uz neriješenu infrastrukturu može rezultirati stanovitim opasnostima.
U ukupnom zbroju automobili su vjerojatno najveći zagađivač. U tom pogledu smo već poduzeli neke korake. Obvezatni dio tehničkog pregleda jest ispitivanje ispušnih plinova pri radu motora, ali morat ćemo učiniti i dodatne korake u pogledu stimulacije korištenja, primjerice, bezolovnih benzina. Velika industrijska postrojenja kao što su cementare, termoelektrane i rafinerije potencijalno su veliki zagađivači. Postoji zakonska obveza da svi ti onečišćivači podnose redovita godišnja izvješća o količini emisija. Nažalost, zbog nefunkcioniranja dijela državne uprave, odgovarajućih službi u županijama, taj se posao ne obavlja ili se dosad nije obavljao onako kako treba. Zbog toga niti ne raspolažemo pouzdanim podacima u kojoj mjeri ti onečišćivači zaista ugrožavaju okoliš. Međutim, poduzeo sam odgovarajuće mjere i nadam se da će njihov učinak biti dostupnost svih relevantnih podataka na temelju kojih ćemo moći donositi meritorne ocjene.
• Proizlazi po Vama da se problem zaštite okoliša odnosno bespravne gradnje tiče uglavnom (ne)poštivanja postojećih zakona?
– Usudio bih se reći da je jedan od glavnih problema u Republici Hrvatskoj ne toliko neusklađenost naših zakona sa zakonodavstvom Europske unije, premda i toga ima, i ne toliko nesavršenost zakonskih tekstova koliko brojni nedostaci u provedbi zakona. Svi zakoni se moraju provoditi. Ako, pak, s provedbom nekog zakona ima ozbiljnih poteškoća treba razmotriti mogućnost njegove promjene. Obveza je svih državnih službenika, svih institucija državne vlasti osobito izvršne, da zakone provode. Ako se očekuje da građani poštuju onda ih moraju poštivati i državne institucije. Međutim, mi smo suočeni s praksom da se u mnogo slučajeva država javljala kao bespravni investitor. S ovom Vladom takvoj praksi smo uspjeli stati na kraj, ali smo suočeni s posljedicama višegodišnje takve prakse i te posljedice su katkad vrlo neugodne.
|
|
Popis objekata za rušenje naslijedio sam od bivše vlasti
• U vezi s bespravnom gradnjom, kakav je plan do kraja godine?
– Do kraja godine namjeravamo donijeti Zakon o prostornom uređenju koji će uključivati i odredbe o uređenju građevinskog zemljišta, potom, Izmjene i dopune Zakona o gradnji, te Program sanacije bespravne gradnje. Istodobno izvršit ćemo inspekcijska rješenja koja su postala izvršna. To je popis od 26 objekata čije je rušenje u tijeku, zapravo.
• Kako ocjenjujete medijsko praćenje teme bespravne gradnje?
– Ta tema je prvorazredna medijska atrakcija. Dijelom stoga što deset godina gotovo da nije bilo izvršenja inspekcijskih rješenja.
• Rušenje je baš neizbježno?
– Ta najdrastičnija zakonom propisana mjera mora se primijeniti u onim slučajevima u kojima su se investitori sustavno oglušivali o rješenju koje je izdavala državna uprava, a nerijetko i o presude sudova. Svrha primjene tog zakonom propisanog instrumenta nije puko kažnjavanje. Prva svrha je preventivna. Želimo demotivirati moguće bespravne graditelje odnosno motivirati ih da investiraju u skladu sa zakonom. Drugo, područje građenja jedno je od područja na kojima se razmahalo nezakonito postupanje ne samo u odnosu na odredbe Zakona o prostornom uređenju nego i u odnosu na razne financijske propise. Nerijetko su neki investitori na temelju dozvole o izgradnji obiteljske kuće, gradili kuće sa po dvadesetak stanova za prodaju. Pritom problemi infrastrukture nisu bili riješeni, a katkad se događalo da ne postoje ni elementarne pretpostavke tehničke korektnosti te izvedbe. Uz te kriterije, vrlo važan je i kriterij vlasničkih odnosa. Naime, bez prethodno riješenih imovinsko-pravnih odnosa nije moguće pristupiti gradnji. To se nažalost događalo i ako vlasnik zemljišta na tome inzistira, onda se tuđi protupravno sagrađeni objekt na tome zemljištu mora ukloniti.
• U vezi s tim neki su spominjali i revanšizam?
– Nakon što se pristupilo izvršenju inspekcijskih rješenja, u javnosti se digla povika da je na djelu politički revanšizam i da se selektivno pribjegava izvršenju tih rješenja. Moram reći da sam dolaskom u Ministarstvo zatekao popis od 525 objekata koji su po mišljenju inspekcijskih službi morali biti odstranjeni iz prostora. Prema tome, uopće nisam utjecao na to koji će objekat biti na popisu tih neodrživih objekata.
• Što je s područjima poput Novog Zagreba koja uopće nisu uknjižena u zemljišne knjige?
– Stanje u Novom Zagrebu pokazuje koliko je važno imati sređene sve papire. Naravno da građani koji su vlasnici stanova u Novom Zagrebu nisu ni u najmanjoj mjeri odgovorni za situaciju u kojoj su se našli budući da je takvu gradnju niz desetljeća radila komunistička vlast. Jasno je da je odgovornost države omogućiti ljudima da sve papire srede. Ali, kada se govori o bespravnoj gradnji danas, ne govori se samo o onome što je naslijeđeno, nego je riječ o sustavnom ignoriranju propisa ove države. Kao što bi bilo nedopustivo tolerirati nekome da vozi lijevom stranom ulice, tako je isto nedopustivo da netko gradi bez dozvole.
• Posjedujete li sami neko građevinsko zemljište?
– Ne. Imam poljoprivredno, na kojem gradnja zasad nije moguća.
|
Marko Barišić |
