ZAGREB, 13. listopada - Stožerni general u mirovini Martin Špegelj, predratni zapovjednik Pete vojne oblasti, potom prvi ministar obrane HV-a (1990.-1991.), pa zapovjednik ZNG-a (1991.) i glavni inspektor HV-a (1991.-1993.), upravo završava knjigu kojoj je glavna tema obrambeni rat Hrvatske. General se krajem 1990. našao u poznatoj »aferi Špegelj« u vezi s nabavkom oružja za HV. Aferu mu je namjestio KOS i televizijski snimio njegov sastanak s provokatorom. Zbog prijetnji atentatom i opće klime u vodstvu tadašnje Hrvatske, morao je od 8. kolovoza do 20. rujna otići ilegalno na »odmor« u Austriju i Njemačku.

• Što pišete u knjizi? Ima li u njoj nekih dosad nepoznatih podataka i koji su joj naglasci? Kada će knjiga izaći?
- Glavna je tema obrambeni rat Hrvatske protiv srpske agresije. Identificirao sam agresora, njegove snage, planove i stacioniranje, jer to je bio uvjet da se objektivno govori o našem obrambenom ratu. Pišem i o pripremi naše obrane te o susretima sa stotinama naših branitelja - pojedinaca i skupina. Opisujem i naše stranputice i granične crte između obrane i ratnog zločina, bez obzira na to tko ga je počinio. Sve to pišem na temelju stvarnih zbivanja i dokumenata. Naravno, ima i podataka, koji su do sada manje poznati ili nepoznati. Knjiga će, ako mi se posreći, biti tiskana do Božića ili neznatno poslije.
 

• Pokojni predsjednik Franjo Tuđman govorio je 1990. da ste »general rata«, tj. da ste željeli rat, pa se tvrdi da je to bio i razlog Vašeg prisilnog 48-dnevnog »odmora« u inozemstvu 1991. U čemu je bila suština Vaših tadašnjih nesporazuma s predsjednikom Tuđmanom?
- S predsjednikom Tuđmanom razišao sam se, na žalost, krajem 1990. na pitanju koncepcije obrane, o čemu postoje brojni dokumenti i živi svjedoci. Naglašavam da u tom »razlazu« nijednog trenutka nisam osporavao pravo predsjednika Tuđmana da kao vrhovni zapovjednik odlučuje i o vojnim pitanjima. I pored svega, ostao sam gotovo godinu dana nakon toga »razlaza« na funkciji ministra obrane HV-a i zapovjednika Zbora narodne garde.
Ustrajao sam na argumentaciji svoje koncepcije, koju su i neki drugi vojnici podržavali, otvoreno ili šutke. Želio sam dobro pripremljenu i sigurnu obranu s malim ili što manjim brojem žrtava, a Predsjednik nije želio nikakvo intenziviranje priprema za obranu, čak ni aktivnu obranu, jer je, kako je mnogo puta rekao, držao da bi mu pripreme za obranu onemogućile pregovore i dogovore, koje je uglavnom osobno i tajno vodio s onima koji su se pripremali da nas napadnu ili su nas već napadali. Posljedice su poznate.
Nije se radilo ni o kakvim »nesporazumima«, jer su brojni visoki vojni i drugi dužnosnici, kao i ja, dobro znali naše i protivničke mogućnosti, a Predsjednik je dobro znao što neće, tj. nije želio da mu remetimo njegove sumnjive nagodbe s agresorom. Jedino što nije znao ili nije želio znati, bili su i rizici u koje je uvodio Hrvatsku i strašne posljedice tih rizika.

• U jednom intervjuu u lipnju ove godine rekli ste da Vaši sukobi s današnjim stožernim generalom Jankom Bobetkom, koji je 1990. i poslije bio protiv Vaše koncepcije priprema i rata, traju još od 1960. godine.
- Činjenica da sam to negdje rekao znači samo to da sam dugo vojnik i da dobro poznajem taj posao i neke vojne ličnosti. No, u knjizi nema Janka Bobetka ili ga spominjem samo uzgredno.

• Stav generala Janka Bobetka i Vaš uvelike se razlikuju ne samo u pogledu priprema za rat nego i o tijeku rata. U dijelu javnosti, koja prati Vaše i Bobetkove intervjue i zapise, čini se kao da postoje dvije istine o hrvatskom obrambenom ratu.
- Ne postoje dvije istine o tome, nego samo jedna istina koju Janko Bobetko ne zna ili, da se blaže izrazim - ne razumije. Njegova je istina utopljena u političku ideologiju stranke, i onda i sada. Mene u tim ideologijama nema. Sklonost političkim ideologijama raznog doba i raznih programa problem je isključivo Janka Bobetka.

• Tko je iznio teret obrambenog rata?
- Hrvatsku je obranila ogromna većina tihih i šutljivih branitelja i neznanih heroja, koji su danas praktički zaboravljeni i nestali u sjeni privilegiranih bukača iz HDZ-a, koji im se nameću kao vođe. Kakva briga o Domovinskom ratu, kakva »obrana digniteta«! To su bukači koji su osjetili da sada pred zakonom moramo biti svi jednaki, a to je za njih opasnost. Ekstremna desna frakcija HDZ-a nije ni navikla na konstruktivnu političku borbu i sada joj ne preostaje ništa drugo, nego izazivanje nemirne atmosfere pod geslom »što gore, to bolje«. Sreća da je malo ljudi koji tu igru nisu »pročitali«.

• Ima li nedostataka i u radu današnje vlasti?
- Da, svakako. Nova vlast ima sto i jedan nedostatak i to prije svega sto i jedan gospodarski problem, ali o tome bukači, željni kaosa, ne žele konstruktivno raspravljati. Oni bi branili »dignitet Domovinskog rata«, koji ni od koga nije ugrožen, ali usput tvrde da ubojica djeteta nije krivac, da palikuće nisu krivci, da je sve to učinjeno u vatri borbe. Kakva opaka bedastoća! Sudske procese protiv velikih pljačkaša poreznih obveznika oni nazivaju političkim procesima, a za uništeno gospodarstvo i brojne druge financijske i ostale promašaje okrivljuju sadašnju vlast. Oni nastupaju kao tužitelji zemlje, koja čini ogromne napore da jednom postane pravna država, da ispravi grijehe prethodnika.

• Bilo je i tvrdnji da u svijetu ima različitih modela zapovijedanja vojskom.
- Da, neki mi to predbacuju, a kao primjer navode Njemačku u kojoj je stranačka osoba vrhovni vojni zapovjednik. To je točno, ali zaboravljaju da je to moguće samo u nepolitičkim državama, a mi se još nismo ispilili iz jajeta političke države. Trebat će nam još deseci godina razbijanja iskrivljenog mentaliteta kako bismo onima koji to ne razumiju ukazali da neka državna institucija, posebice vojska, policija i obavještajne službe, ne smije biti pod političkim patronatom, u službi neke stranke.

• HV je pred preustrojem. Što mislite o tome i o dosadašnjim pripremama?
- Preustroj HV-a mnogo je složeniji, nego što se misli. Organizacijski je relativno lako postići standarde NATO-a u ratnoj tehnici i sl., ali bit će dosta teškoća oko pomlađivanja zapovjednog kadra. Imali smo idealne uvjete da mlade ljude, koji su prošli ratno krštenje, školujemo u našim akademijama, ali to nije učinjeno zbog uske stranačke politike. Ti su ljudi potrošeni ni za što. Taj primjer navodim samo kao ilustraciju, a daleko sam od toga da na ovome mjestu govorim cjelovitije o preustroju, koji nam je neophodan.

l Nedavno je ministar obrane Jozo Radoš rekao da odnosi Ureda Predsjednika i Ministarstva obrane nisu precizno definirani, osobito kad se radi o zapovjednoj funkciji.
- Ne znam što je ministar mislio pod pojmom »preciznog definiranja«, ali sigurno ne bih prihvatio podjelu, makar se odnosila i na podjelu mišljenja između ministra obrane i predsjednika države, osobito u zapovjednoj funkciji. Ministar obrane je iz političke stranke, HSLS-a, a predsjednik države je nestranačka osoba, izabrana na općim i neposrednim izborima, što znači da državne poslove pokriva cjelovito i nepristrano. Zakoni koji određuju nadležnosti moraju se temeljiti na Ustavu i tu je kraj svake priče o »preciziranju«.

• Je li izborom Koštunice za predsjednika u susjednoj nam državi nestao i Miloševićev duh?
- Mislim da je Miloševićev duh otišao bez povratka, u pakao, a kako je to skidanje išlo i kako sada teče, to ćemo tek čuti. Koliko je izborom Koštunice riješen problem demokratizacije Srbije, to je sasvim drugo pitanje. Još treba vidjeti je li poslije dvanaestogodišnje apsolutističke vladavine, koja je počela neviđenom euforijom podrške upravo Miloševiću, doživljena istinska katarza iz koje će se izroditi demokratska Srbija, odnosno Jugoslavija. Ono što smo do sada vidjeli i čuli, bili su izbori u kojima je oporba pobijedila.

• Kako ocjenjujete zahtjeve da se Koštunica ispriča hrvatskom narodu i namiri ratnu štetu?
- Srbija je bila agresor na Hrvatsku i BiH, a strašne posljedice toga vidljive su svuda. Žrtve agresije traže od Koštunice mnogo više nego da se samo ispriča. Što se tiče ratne štete, bivša HDZ-ovska vlast nije postavljala pitanje ratne štete i drugih naknada zbog srpske agresije. Zašto ta pitanja nisu postavljena, mora odgovoriti stranački profilirana i građanski uljuđena politička stranka HDZ. Ova nova vlast ta je pitanja postavila i na tome će, siguran sam, ustrajati.

• EU je obećao Jugoslaviji pomoć od 4,6 milijardi maraka, a SAD i druge zemlje su joj vrlo brzo, gotovo bez ikakvih uvjeta, ukinuli razne sankcije. Hrvatska je u tom pogledu prošla lošije i sve je bilo sporije, a neka obećanja nisu ni ispunjena.
- Dogodila se nova Srbija, kažu na Zapadu! Prioritet Zapada okreće se od Hrvatske prema Srbiji, što je geostrateški i razumljivo. Zabluda je, međutim, živjeti i praviti planove razvoja na temelju nekih izvana obećanih prioriteta, osobito kad su u pitanju strateški interesi. Još mnogo toga tamo nije definirano, a što se tiče pritjecanja financijske i druge pomoći, tu nema jasnih pravila.
Nova Srbija čini tek prve korake u demokratizaciji, a još je nepoznat razvoj budućih događaja. Kad je riječ o Hrvatskoj, važno je da imamo demokratski uređenu pravnu državu u koju će strani kapital ulaziti radi njezina razvoja i obostranog interesa, a ne zbog nekih nejasnih geostrateških prioriteta. Zato ne treba biti zabrinut zbog prioriteta.

Salih Zvizdić