U Zagrebu će se 24. studenoga održati najveći politički skup ikada održan u našoj zemlji na kojemu će biti nazočni šefovi država ili vlada petnaest članica Europske unije i zemalja sudionica procesa o stabilizaciji i pridruživanju. O tom velikom događaju, kao i ostalim aktualnim vanjskopolitičkim pitanjima razgovarali smo s ministrom vanjskih poslova Republike Hrvatske Toninom Piculom.

• Do početka summita zemalja EU-a i zemalja sudionica procesa o stabilizaciji i pridruživanju ostalo je nešto više od mjesec dana. Kako teku pripreme?
- Ovoga trenutka i Hrvatska i suorganizator Europska unija činimo sve da uspješno obavimo pripremu kako bi zagrebački summit ispunio očekivanja. Ministarstvo vanjskih poslova i svi naši kapaciteti, organizacijski i politički, su stavljeni u službu pripreme za zagrebački summit. U tu svrhu posebno je osnovano nekoliko organizacijskih timova.

• Zna li se već što će sve sadržavati završna deklaracija summita?
- Hrvatska strana je EU-trojcu ponudila svoju varijantu završnog dokumenta. Obogatili smo ga stajalištima diplomacija Bosne i Hercegovine, Makedonije i Albanije.
On je uručen predsjedništvu EU-a i sada čekamo s kakvim će prijedlogom završne deklaracije oni izaći. Iza toga smo održali sastanak političkih direktora zemalja procesa stabilizacije i pridruživanja, pa je naša varijanta obogaćena i dopunjena određenim dodacima koje smo čuli od predstavnika drugih zemalja i to je uručeno francuskoj diplomaciji čija zemlja predsjedava EU-om. Održat će se još nekoliko sastanaka na razini političkih direktora zemalja iz procesa stabilizacije i pridruživanja i onda ćemo u jednom momentu dobiti dokument samog predsjedništva EU-a. Ima još uvijek vremena, morat ćemo kalibrirati cijeli niz stavova za koje su zainteresirane Hrvatska i ostale sudionice. Zadovoljni smo što se krenulo u tom pravcu.
 

• A dnevni red?
- Dnevni red je zapravo u grubo već definiran i svrhom zagrebačkog summita, a to je odnos prema jugoistoku Europe, odnosno prema zemljama koje nemaju puninu institucionalnih odnosa s Bruxellesom zbog različitih povijesnih okolnosti. Dio dnevnoga reda bit će i početak pregovora Hrvatske s EU-om u sklopu procesa stabilizacije i pridruživanja. Vidjet ćemo u kojoj mjeri će taj čin biti izdvojen i hoće li dnevni red biti dopunjen zaključivanjem sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Makedonijom. Ono što je do izbora u Jugoslaviji trebalo izdvojiti kao posebnu točku, to je situacija u SRJ. Milošević više nije predsjednik Jugoslavije i to naravno mijenja i dnevni red samog summita. Naravno, ostaju otvorena pitanja demokratskih procesa u Jugoslaviji, ali Miloševića više nema, tako da se nadam da ćemo ovoga trenutka morati rješavati, sve više tehnička a sve manje politička pitanja o predstavljenosti Jugoslavije u Zagrebu, kao primjerice, tko će sve doći.

• Kako će to biti riješeno?
- Ovoga trenutka to je predmet konzultacija koje se ne vode samo na relaciji Zagreb-Bruxelles nego i unutar EU-a, a konzultacije se vjerojatno događaju i unutar same SRJ. Imali smo neki dan priliku čuti od Bernarda Kouchnera, glavnog administratora na Kosovu, da će on predstavljati tu jugoslavensku pokrajinu. Hoće li predsjednik Đukanović predstavljati Crnu Goru ili će netko iz Crne Gore biti u sastavu ukupnog izaslanstva Jugoslavije, to je još neizvjesno.

• Koliko će summit koštati i tko će ga financirati?
- Predsjednik Chirac, koji je razgovarao s predsjednikom Mesićem prije tri dana telefonom, obvezao se kao i predstavnici europske trojke u Zagrebu, da će financirati skup EU-a. Novac će morati biti pronađen u fondovima EU-a. Ovoga trenutka ne bi bilo korektno s moje strane da iznosim brojke jer one nisu dokraja dogovorene, ali ako budu u onom obimu u kojem je najavljeno, a EU će financirati najskuplje elemente održavanja ovog summita, onda možemo biti zadovoljni.

• Koje ste stvari u razgovorima s predstavnicima EU-a tražili ili predlagali u vezi sa sudjelovanjem SRJ?
- Mi smo europsku trojku upoznali sa zaključcima Vlade Republike Hrvatske koji će u mnogome utjecati na sadržaj i dinamiku normalizacije sa SRJ. To EU uzima k znanju i jedan dio problema može se riješiti u kraćem razdoblju. Znači do zagrebačkog summita Beograd bi na neki način trebao naznačiti kako se odnosi prema tim problemima. Mi smo svjesni da Beograd, s obzirom na ovu lošu demokratsku, gospodarsku i političku kondiciju u kojoj se nalazi ne može sve riješiti u kraćem razdoblju. Ali ono za što smo zainteresirani ovoga trenutka, što će sigurno olakšati komunikaciju Zagreba i Beograda, jest njihovo što skorije očitovanje o problemu kontinuiteta i sukcesije. Glavni tajni UN-a Kofi Annan je poslao pismo jugoslavenskom predsjedniku tražeći od njega da aplicira za članstvo u UN-u što mi jako pozdravljamo.
Također bismo voljeli vidjeti i pozitivne signale iz Beograda upućene Sarajevu. Nova hrvatska vlast je početak svoje međunarodne vjerodostojnosti počela graditi upravo u BiH. Preuzeo sam Ministarstvo vanjskih poslova početkom veljače, a već nakon nekoliko tjedana otišao sam u Sarajevo. Ne vidim razloga da i jugoslavenski predsjednik i sam to ne učini ili, ako izaberu saveznu vladu, da to ne učini novi savezni ministar vanjskih poslova. To bi bio pravi znak da novo vodstvo u Jugoslaviji odustaje od one politike prema BiH koja je prouzročila golema razaranja i stradanja. Voljeli bismo da Beograd prizna BiH kao susjednu zemlju, da prihvati novu međunarodnu realnost u kojoj egzistira BiH kao i potrebu i da, pogotovo u ovom predizbornom vremenu, na pravi način ohrabre i demokratske opcije među Srbima u BiH.

• Kako ocjenjujete stav međunarodne zajednice da Jugoslaviji treba dati vremena da se stabilizira demokracija prije nego se snažnije postavi pitanje izručenja Miloševića i ostalih osumnjičenih za ratne zločine Haagu?
- Vjerujem da je odnos međunarodne zajednice prema Jugoslaviji određen mnogo više nadama i političkim očekivanjima. Recimo, mogućnosti da se vrlo brzo jednom sustavnom politikom uz pomoć međunarodne zajednice riješi jugoslavenski problem. Jugoslavija prije svega mora pronaći svoj vanjskopolitički i unutarnjopolitički identitet. Ovoga trenutka mi nismo do kraja sigurni na koji će se način redefinirati odnosi unutar Savezne Republike Jugoslavije i hoće li se ta zemlja uopće zvati Jugoslavija već za mjesec-dva dana.
Političko podupiranje demokratskih procesa je nešto što mi u Hrvatskoj razumijemo i pozdravljamo. Dugoročan i srednjoročan interes Hrvatske je da graniči s demokracijama na svakom centimetru svojih granica. Uklanjanje kriznog žarišta u susjedstvu znači ohrabrenje i hrvatskom gospodarstvu da privuče strane investitore, koji će radije investirati u jedno stabilno područje.
Međutim, demokratski procesi i nade međunarodne zajednice, pa i ulaganja, moraju biti potvrđeni jednom politikom odlučnog sprovođenja reformi u samoj Jugoslaviji, a to prije svega znači da se treba obračunati s političkim gospodarskim i društvenim nasljeđem Miloševića koji je on ostavio Koštunici i njegovoj ekipi.
Ali, moramo biti otvoreni. Okolnosti koje su Miloševića dovele na vlast i koje su ga održavale na vlasti, nisu okončane njegovim odlaskom i još su žive. One proizlaze iz određene tradicije i srpskog pogleda kroz duže razdoblje. Pravi je izazov za novu jugoslavensku garnituru da razloži, razblaži i eliminira neke tradicionalne srpske elemente u društvu koji su ju dosad sprječavali da prihvati svoju realnu ulogu u regiji. Utoliko očekujem da će međunarodna zajednica kombinirati politiku ohrabrenja demokratskim procesima, ali da će pri tome zadržati određeni instrumentarij kako bi mogla utjecati na razvoj prilika u samoj Srbiji.

• Je li to onaj isti instrumentarij kroz koji je i Hrvatska morala proći?
- Jasno. Samo tu ćemo u slučaju Srbije morati imati i nekoliko zadataka više. Kada sam uspoređivao situaciju u Hrvatskoj sa situacijom u drugim tranzicijskim zemljama, uvijek sam govorio da imamo jedan broj zaduženja više nego, recimo, jedna Češka, Poljska ili Slovenija. Upravo zbog političkih okolnosti i razvoja situacije devedesetih. Zbog posljedica agresije na Hrvatsku ali i loše politike prema BiH te lošeg upravljanja zemljom u proteklih pet-šest godina, Hrvatska ima neke političke deficite koje druge tranzicijske zemlje nemaju. U slučaju Jugoslavije ti deficiti su kudikamo izraženiji nego u našem slučaju. Prema tome politika uvjetovanosti je nešto što će EU vjerojatno zadržati i preko te politike će se pratiti napredak ili nazadak jugoslavenskih ili srpskih vlasti u procesu približavanja EU-u. U tomu svemu pomoć Jugoslaviji mora biti dana ovoga trenutka, naravno treba vidjeti koja je dimenzija te pomoći, da se ne bi slučajno javio alibi na jugoslavenskoj strani da se zbog pomanjkanja elementarne podrške demokratske procese nemoguće realizirati u tako opustošenoj zemlji kao što je Srbija.
Mi želimo vidjeti i stvaranje sustava međunarodnog monitoringa u Jugoslaviji. Sjetimo se da je Hrvatska ulaskom u Vijeće Europe morala preuzeti popis od 21 obveze koje su vrlo jasno skenirale sve naše manjkavosti u izgradnji demokratske vlasti. OESS je također imao jedan širok mandat u Hrvatskoj. Bez sustava međunarodnog monitoringa nemate zapravo neutralnog ali osposobljenog svjedoka koji će svjedočiti o pravom stanju stvari u nekoj zemlji. Prema tome, dobro bi bilo da se jugoslavenske vlasti otvore sustavu monitoringa kako bi naravno olakšala međunarodnoj zajednici procjenjivanje kako se stvari razvijaju.

• Zna li se tko će biti novi hrvatski veleposlanik u SRJ?
- Još ne. Imenovanje i postavljenje novog hrvatskog veleposlanika ovisit će o brzini demokratske transformacije SRJ. Mi želimo da do toga dođe što prije.

• Posljednjih tjedana bilo je poruka zabrinutosti nekih predstavnika međunarodne zajednice zbog unutarnjih previranja u Republici Hrvatskoj, bilo zbog prosvjeda udruga Domovinskog rata bilo zbog predstojećih ustavnih promjena.
- Ta događanja u Hrvatskoj koja su posljedica političkih okolnosti i političkog razvoja prilika nemaju vanjskopolitičku dimenziju u onoj mjeri u kojoj se to u nekim tekstovima pokušava sugerirati. Svima je Hrvatska važna zemlja za ukupnu političku stabilnost ovog dijela Europe i sve ono što se događa u Hrvatskoj sigurno da privlači pozornost i međunarodne zajednice. Ali, od snimanja situacije u Hrvatskoj i analiza, važnije je kako hrvatska vlast i Vlada i Predsjednik Republike reagiraju na te pojave i s kolikom odlučnošću brane strategiju unutrašnje demokratizacije. Mogu kazati da su i Vlada i Predsjednik položili ispite. Problemi koji su iskrsnuli su otklonjeni i to je najvažnija poruka našim međunarodnim partnerima na bilateralnim i multilateralnoj razini jer se vlast pokazuje kompetentnom da i najsloženije unutarnjopolitičke izazove rješava i da naprosto provodi program reformi kojima smo se obvezali i domaćoj javnosti a i međunarodnoj zajednici.

• Medijima ste dali izjavu da u sklopu ustavnih promjena podupirete angažman Predsjednika države u vanjskoj politici. Kako vidite njegovu ulogu?
- Zbog uznapredovalih procesa integracije Hrvatske u EU-u i NATO pakt vrijedno je razmisliti i o zadržavanju ovlasti Predsjednika Republike pred međunarodnom zajednicom. To je jedan od oblika legitimiranja ukupne politike. Vrijedno je razmisliti da Predsjednik sudjeluje u kreiranju vanjske politike ove zemlje, tim prije što je izabran na neposrednim izborima, što mu daje i određenu političku težinu. Ovog trenutka Predsjednik Republike sa svojim ovlastima nema dominaciju. On naprosto po svojim ovlastima sudjeluje u jednom dijelu procesa imenovanja veleposlanika, razrješenja, osnivanja diplomatsko konzularnih predstavništava, predstavlja zemlju u inozemstvu. Ja ne vidim da je to sporno i u budućim ustavnim rješenjima trebalo bi doista predvidjeti dovoljno prostora Predsjedniku Republike da se bavi vanjskom politikom. Kao što ni ministar vanjskih poslova nije jedini koji osmišljava i provodi vanjsku politiku ove zemlje, jer tu postoje brojni drugi čimbenici, tako i Predsjednik Republike može zadržati svoje mjesto u planiranju i provođenju vanjske politike. Tim prije jer se to u ovom dosadašnjem razdoblju od početka godine pokazalo izuzetno profitabilnim. Mogu kazati da je moja osobna suradnja s Predsjednikom Republike na vrlo visokoj razini i da je to dio naše ukupne međunarodne političke djelatnosti.

• Stoje li primjedbe da Hrvatska nije učinila dovoljno za privlačenje stranih ulaganja?
- Ne bih rekao. Mi smo suočeni s lošom situacijom u gospodarstvu. Naslijedili smo ne samo deficite HDZ-ove gospodarske politike nego i deficite onog baroknog razdoblja socijalističke ekonomije u osamdesetima, koje su bile obilježene gospodarskim nazadovanjem i općom političko-gospodarskom nestabilnošću. Prema tome hrvatska vlast mora rješavati nagomilane zaostatke iz nekoliko razdoblja, a nema previše vremena. U ovih nekoliko mjeseci, nakon početnog sudara s rogobatnom hrvatskom stvarnošću, već ovoga ljeta je donesena prva grupa zakona koji moraju omogućiti gospodarstvu da se obnovi. Do kraja godine, to je neka vrsta obveze koju smo preuzeli pred međunarodnom zajednicom i ulagačima, moramo taj proces dovršavanja legislative kojom ćemo animirati strane investitore da ulažu u Hrvatsku, dovršiti. To je nešto što je kao proces sijamskog blizanca u ovim političkim naporima da se zemlja svrsta među zemlje ozbiljne kandidate EU-a.

• Nakon izbora u Sloveniji i pobjede lijevog centra, kako vidite rješavanje spornih pitanja između dvije zemlje?
- Ovo je jedan dobar opći okvir da se neka pitanja pomaknu s mrtve točke i da se unaprijede pregovori o problemima koji su tokom ove godine i počeli. Ja ne bih ideologizirao. Mislim da će slovenska vlada, koja tek treba biti formirana, imati odličnu legitimaciju da počne pregovore s Hrvatskom oko tog niza otvorenih pitanja koji opterećuju naše odnose.

• Predstavnici nove slovenske vlasti već su najavili da će im rješavanje odnosa s Hrvatskom biti prioritet.
- Naravno. I nama je Slovenija s kojom dijelimo istu vanjskopolitičku viziju, članstvo u EU-u, zemlja s kojom moramo najprije rješavati probleme. Zbog te identične ambicije jednako smo svjesni važnosti tih problema, koji onda limitiraju i naše europske ambicije. Sada očekujemo da predsjednik Slovenije dâ mandat mandataru nove vlade i s radošću očekujem da se upoznam s novim ministrom vanjskih poslova s kojim onda možemo preskočiti neke uvodne faze i krenuti u samo srce problema koje moramo riješiti. Slovenska vlada ima tu priliku da kao nova, s punim legitimitetom, nešto hrabrije i odlučnije uđe u to, nego što su to činile ranije vlade. Utoliko se slažem sa stavom predsjednika Kučana da je za rješavanje ovih problema koji nam preostaju možda potrebno ući i u konflikt s dijelom domaće javnosti.

• Kako ocjenjujete trenutačnu situaciju u SRJ?
- Ovog trenutka zbog nepostojanja saveznih organa vlasti, a dok još uvijek postoji i djeluje stara republička vlada u Srbiji, Koštunica je jedina politička točka u kojoj mi vidimo rezultat izbora 24. rujna u Jugoslaviji. Prema tome njegova odgovornost za demokratski proces u Jugoslaviji je izuzetna. Prema tome svaka njegova izjava, i politički potez je svjedočanstvo koliko je Srbija spremna napraviti diskontinuitet u odnosu na Miloševićevu vlast. U tom pogledu nismo sretni s nekim njegovim javnim nastupima, mislim prije svega na intervju časopisu »Time«, gdje na izravno pitanje može li dimenzionirati odgovornost Srbije za ratove koji su se dogodili devedesetih godina, pokušava raspodijeliti odgovornosti i na neki način amnestirati stvarne inicijatore i protagoniste rata, a to je režim Slobodana Miloševića. Njegove ocjene o početku rata u Hrvatskoj su za nas posebno neprihvatljive. Hrvatska želja za nacionalnom emancipiranošću bila je potpuno legitimna, a Slobodan Milošević i jugoslavenski vojni i politički vrh je u tome pokušao spriječiti hrvatski narod grubo manipulirajući sa srpskom zajednicom u Hrvatskoj, navodeći ju na pobunu. U tom slučaju Domovinski rat bio je obrambeni rat, nametnuti rat, čije su žrtve bili hrvatski građani i čije gospodarske, političke i psihološke posljedice još nismo do kraja otklonili. Prema tome voljeli bismo da jugoslavenski predsjednik bude odmjereniji u svojim analizama ili, ako već ne može, da preskače neka pitanja, jer sve što izjavi naprosto će biti ugrađeno kao priprema za naša politička stajališta. Utoliko je njegova odgovornost vrlo velika

MARINKO BOBANOVIĆ