ZAGREB, 14. studenoga - Preustroj Hrvatske vojske, stanje u HV-u kao i vježbe vojske SAD-a u Hrvatskoj povod su Vjesnikovom razgovoru s ministrom obrane Jozom Radošem.

• Gospodine ministre, kakvo je stanje u Hrvatskoj vojsci?
- Vojska je u fazi preustroja, nalazi se u novim društvenim i političkim okolnostima i to na stanovit način određuje stanje u HV-u. Što se tiče materijalnoga stanja, ono bi svakako moglo i trebalo biti bolje.

• U ponedjeljak je završio seminar o transparentnosti obrambenog planiranja i budžetiranja HV-a.
- Na žalost, mi nemamo planski pristup vođenju javnih poslova, ne samo u MORH-u nego inače u našoj državi. Planiranje je, dakle, temelj uspješnog vođenja bilo kojeg sustava i jasno je da planiranje obrane treba biti transparentno u najvećoj mogućoj mjeri. Ali s obzirom na to da se radi o delikatnom području, to planiranje opet mora biti zaštićeno, mora biti zaštićeno od potpune dostupnosti svima. Postoje mehanizmi kako se to čini, koji su to podaci, institucije i osobe koje te podatke mogu znati. I o tome se govorilo na tom seminaru.

• Nedavno ste u novinama izjavili da Hrvatska nema strategije nacionalne sigurnosti, obrambene strategije ni vojne strategije. Pa, što onda ima?
- Hrvatskoj je strateško promišljanje bilo do sada strano. Ono je postojalo - vjerojatno u glavama nekih ljudi. Ali dokumenata koji bi bili usvojeni od nadležnih tijela i koji bi se onda morali poštivati bez obzira na to što se događa s političkim životom - takvih dokumenata nije bilo. To znači da je sustav bio vođen stihijski i zato je logično da u tom sustavu nema kontinuiteta ostvarivanja nekih strategija, kao i to da nema jasnih promjena strategija. Ove tri strategije temelj su za preustroj MORH-a, za srednjoročne planove ustroja MORH-a, a tek onda i temelj godišnjih planova po raznim segmentima, koji do sada nisu postojali.
 

• Može li se uopće donijeti neka strategija, ako nema strategije Hrvatske?
- To je dobro pitanje i već sam govorio da MORH ne može djelovati planski i na temelju strategija, ako cijeli politički okoliš zapravo nema takve strategije. Zato bi najviša nadležna politička tijela trebala vrlo brzo definirati i ovu strategiju, koju ste spomenuli.

• U sklopu tih strategija, kakva bi vojska trebala biti?
- Veličina oružanih snaga proizlazi iz tih strategija. Vojska u Hrvatskoj mora biti manja nego što je danas, mora biti u okvirima rješenja koja imaju zemlje članice NATO-a. Tu vojsku moraju demokratski nadzirati parlament i javnosti i ta vojska treba biti moderno opremljena. Oružana sila danas se ne zasniva u prvom redu na brojčanosti, nego na dobroj opremljenosti, uvježbanosti i obučenosti.

• Proizvodimo li mi za svoju vojsku i je li proizvodnja naoružanja u programima strateškog promišljanja HV?
- Strategija opremanja trebala bi se planirati za idućih desetak godina, trebala bi biti usmjerena prema oružjima i opremi zapadnog izvora a ne, kao što je danas, uglavnom prema opremi i oružju istočnog podrijetla. Trebala bi imati prioritete, počevši od informacijskih i komunikacijskih sustava, a završavajući s najtežim naoružanjem. U tom segmentu trebalo bi planirati i strateške, sidrišne točke naše vojne proizvodnje, koja je bila vrlo raznolika jer je nastajala u uvjetima kada je vojsci trebalo baš sve. Dakle, trebalo bi, to je prijedlog koji sam ja ponudio Vladi, odrediti strateška područja proizvodnje, ona područja u kojima će naša proizvodnja moći biti konkurentna, uz početnu minimalnu podršku države, kako bismo stvorili sustav koji će se moći ravnopravno nositi sa svjetskim proizvođačima oružja.

• U skladu s tim, hoćemo li modernizirati postojeće zrakoplove ili ćemo uvoziti zapadne?
- Na žalost, prijedlog ovogodišnjeg proračuna čini zapravo to pitanje neaktualnim. To znači da nam nakon održavanja koje mora biti optimalno, ostaje vrlo malo novca za modernizaciju. U idućoj godini to će se ticati isključivo modernizacije informatičke i komunikacijske opreme, što je jedan od glavnih uvjeta za ulazak u zapadne asocijacije.

• Koliko smisla ima smanjivanje HV-a i s obzirom na stanje u SRJ, gdje se s dolaskom Koštunice ne govori o agresivnom velikosrpstvu ali se govori o »duhovnom jedinstvu srpstva«, koje je prvi korak prema osvajačkom velikosrpstvu.
- Strateška ili geopolitička situacija Hrvatske je dualna. Ona je, s jedne strane i s obzirom na to da je izložena zapadnim integracijama, na stanovit način u zoni sigurnosti, ali je isto tako, kao što to piše i u programu Vlade RH, još uvijek okružena relativno nestabilnim političkim područjem. I naša strateška prosudba, to znači strategija nacionalne sigurnosti i obrambena strategija, mora uvažavati obije te činjenice i naći pravu ravnotežu. Obrambene strategije preispituju se kada se mijenjaju okolnosti, tako da će Hrvatska zacijelo biti u situaciji da nakon nekog srednjoročnog razdoblja od 3 do 4 godine ponovno vidi važi li ta ocjena o dualnosti naše geopolitičke situacije još uvijek, ili je naša situacija do te mjere sigurna i stabilna da nema ove vrste ugroze.

• Znači li da nas zbog toga tako često posjećuje vojska SAD-a? A sada i kopnene vojne vježbe na Slunjskom poligonu?
- Ne treba zaboraviti da postoji veliki broj pripadnika međunarodnih snaga na području BiH i Kosova i to ovu regiju, naravno, označuje kao regiju sa stanovitim elementima nestabilnosti. U tom kontekstu svakako treba promatrati u prvom redu prisutnost američke vojske u Hrvatskoj. Drugi segment je trajna suradnja koja se uspostavlja između Hrvatske i SAD-a s obzirom na značajnu ulogu koju američka politika, pa onda i američke oružane snage, ima u ukupnoj europskoj politici.

• Kontrolira li Hrvatska prelete NATO-vih zrakoplova nad svojim teritorijem?
- Hrvatska daje rutinska odobrenja za prelet tih zrakoplova.

• Jesu li najnovije smjene i imenovanja odredila pravac preustroja HV-a?
- To se ne može dovoditi u vezu s preustrojem HV. Preustroj se ponajprije ne zasniva na personalnim odnosima nego na logici struke, odnosno stvarnim razlozima vođenja obrambene politike.

• Mnogi sumnjaju u odnos oficira JNA i časnika izišlih iz Domovinskoga rata. Je li on sve više na štetu časnika iz Domovinskoga rata, kao što se u javnosti misli?
- Vojska je živi mehanizam i nije moguće izbjeći sve te elemente, čak ni onda kada o njima šutimo. Kao ministar obrane nastojim da se kadrovska politika u vojsci, personalno upravljanje, vodi isključivo temeljem sposobnosti i dokazanih vrijednosti u Domovinskom ratu, bez obzira odakle je netko u tom smislu potekao. Pametnim postupanjem vlasti i stvaranjem povoljne klime u ukupnom društvu ti će sukobi biti svedeni na najmanju mjeru i neće opterećivati unutrašnje odnose u HV-u.

• Je li HV još »prenacionalna« vojska?
- Mislim da nije moderno govoriti o nekoj instituciji države koja bi bila nacionalnija od drugih službenih institucija države. Državna politika u tom smislu mora biti jedinstvena a na političkim strankama je da određuju mjeru svoje nacionalnosti, makar sam uvjeren da je to, dugoročno gledano, kontraproduktivno i za te stranke a pogotovo za državu. HV, naravno, mora sačuvati potrebnu razinu patriotizma, sačuvati našu vezanost uz najviše vrijednosti kao što je Domovinski rat. Ali jednako tako i ne dopustiti da ponekad prenaglašena nacionalna dimenzija šteti integraciji u suvremeni svijet.

Andrija Tunjić