Nakon posljednje afere u hrvatskom visokom školstvu oko toga da pojedini profesori primaju mito, Senat Zagrebačkog sveučilišta javno je zatražio ostavku ministra znanosti i tehnologije Hrvoja Kraljevića. On pak tvrdi da je cijela kampanja smišljena kako bi ga se otjeralo s ministarskog mjesta te da su njegovi potezi usmjereni prema boljitku Sveučilišta.

• Nakon ove posljednje afere oko korupcije na Sveučilištu, opet se potegnulo pitanje Vaše ostavke. Hoćete li otići?
- Čuo sam izjave da sam ja potaknuo ove priče o korupciji kako bih mogao progurati Zakon o visokoškolskoj inspekciji i držati u pokornosti Senat i Sveučilište. Profesor Dika, dekan Pravnog fakulteta, traži moju ostavku, ali o njoj nema govora, jer ja nisam nikoga ni za što optužio. Ja povremeno primam neke pritužbe o slučajevima korupcije, doduše više telefonom, ali nisam nikoga prozvao, nisam u javnosti naveo nijedan fakultet. Konkretne sam slučajeve vidio u novinama, spominjala se studentica Strojarsko-brodograđevnog fakulteta i student Stomatološkog. Osobno smatram da nije dobro ići u javnost s imenima. Nažalost, nemam inspekciju s kojom bih to provjerio, ali mogu zatražiti očitovanje i proslijediti prijavu Državnom odvjetništvu.

• Optuženi ste da ste baš Vi potaknuli te studente da se jave u novine.
- Bezobrazluk je da se mene optužuje kako ja potičem studente da se jave u novine. To je doista bezobrazno i ja doista ni u jednom trenutku nisam poticao nikakve priče o korupciji. Ona, nažalost, postoji u našem društvu, a postoji i u resoru visokog školstva. To je zlo koje treba iskorijeniti svim silama. Priča da je Zakon o inspekciji narušavanje autonomije Sveučilišta potpuno je izvan pameti. Jer, inspekcija ne narušava autonomiju Sveučilišta, nego nadzire zakonitost rada. Autonomija ne znači da se smije nezakonito raditi, a da se nitko ne smije miješati. To nije autonomija. Autonomija je ono što je propisano zakonom.
 

• Stječe se dojam da se sve nepravilnosti događaju na Zagrebačkom sveučilištu. Je li tome doista tako?
- Pa, dvije trećine visokog školstva nalazi se u Zagrebu. Ili, ako hoćete u brojevima: 65.000 studenata od 95.000 ukupno upisanih studira u Zagrebu. Međutim, bilo je slučajeva i drugdje. Primjerice, javnost zna za slučaj u Splitu s magistarskom diplomom Ante Đapića, a i za jednu aferu na zadarskom Filozofskom fakultetu. Prigovora ima na svim sveučilištima. Međutim, iz nekog je razloga baš Zagrebačko sveučilište, odnosno njegovo vodstvo, usmjereno da se organizira protiv mene.

• Nedavno je bila aktualna i afera s kupovanjem diploma.
- To nije toliko u mojoj nadležnosti. Pitanje je da li je diploma krivotvorena tako da u nekom podrumu postoji tiskarski stroj i to onda nema veze sa Sveučilištem. No, kupnja diploma u kojoj sudjeluju profesori sa Sveučilišta - to je već druga stvar.

• Govori se da možete kupiti diplomu bilo kojeg fakulteta?
- To je sve na nivou glasina, koje su sada sve glasnije. Možda izađe na vidjelo je li to sve izmišljotina ili u priči ima istine. Znate, uvijek se čini da iza mnogo glasina ima neka istina. Istina je, neki se fakulteti posebno prozivaju. Studenti govore čak i da bi bilo najbolje objesiti cjenike. Kako da to komentiram? Prvo, treba imati građanske hrabrosti i progovoriti, potom treba podnijeti prijavu, a treba postojati i inspekcija. Možda ste primijetili izjavu Državnog odvjetnika Budina koji je rekao da će čekati nalaz inspekcije Ministarstva znanosti i tehnologije. Njemu je sasvim prirodno da ovo Ministarstvo, kao i druga ministarstva, ima svoju inspekciju kojom nadzire zakonitost u svom resoru. A ono je nema. Tek sada bismo trebali dobiti Zakon o visokoškolskoj inspekciji, a onda je i ustrojiti. U sadašnjoj situaciji, kad dobijem prijavu, mogu tražiti samo očitovanje upletenih. I to je sve.

• Tvrdi se da bi se Ministarstvo tim Zakonom uplelo u autonomiju Sveučilišta.
- To tvrde rektor Zagrebačkog sveučilišta prof. Branko Jeren i dekan Pravnog fakulteta prof. Mihajlo Dika. Za moj pojam to je smiješna tvrdnja, jer sveučilišna autonomija sigurno ne podrazumijeva nezakonito poslovanje.

• Ministarstvo i Senat Zagrebačkog sveučilišta nisu se dosad uspjeli suglasiti oko nijednog bitnog pitanja. Kako možete raditi u tako poremećenim odnosima?
- To je vrlo čudna situacija. Vjerujem da mora postojati neki drugi motiv iza svega toga. Ja taj motiv naslućujem, ali ga ne smijem javno iznijeti jer bi to bila kleveta. To su organizirani postupci, jer ja možda nešto i pogriješim, ali nema govora o tome da bi ljudi mogli zaključiti kako ja baš sve činim zlonamjerno. Gledajte, ja sam namjerno vrlo rano objavio tekst budućeg Zakona o visokom školstvu, kako bih što više potaknuo javnu raspravu i da taj tekst ispadne što bolji. Mi moramo ići u reformu školstva ako se želimo uključiti u Europu, jer ovakvo visoko školstvo kakvo mi imamo, ima još samo Srbija. Čak se i BiH počela mijenjati na toj razini. Ono što kod nas ne valja jest rascjepkanost. Sveučilište ne odlučuje ni o čemu, ono je zbroj fakulteta. Povremeno sam znao dobivati obavijesti o sjednicama Senata Zagrebačkog sveučilišta, pa sam na takve i došao...

• A s jedne ste bili i izbačeni.
- Nisam bio izbačen. Ja sam ranije dobio obavijest da sam nepoželjan, pa sam došao pet minuta ranije da se s nekoliko rečenica obratim dekanima prije početka sjednice.

• Nije li apsurdno da su Ministarstvo i Sveučilište ukopani svaki na svojoj strani i nitko ne popušta?
- Ja nigdje nisam ukopan. Zato sam i dao tekst Zakona na čitanje i raspravu. Takav dojam se stječe zato što je takav i produciran, ali ja sam ukopan samo oko toga da moramo provesti reformu i oko njezinih glavnih ciljeva. Kako ćemo je provesti, to je otvoreno. Mi moramo postići da sveučilište bude pravna osoba, a da fakulteti izgube pravnu osobnost. Moramo postići da nam sveučilište zbilja bude sveučilište, a ne skup učilišta na kojem se ljudi vrlo usko obrazuju. Apsurdno je da na jednom studiju imate 40-45 ispita s vrlo malo miješanja sa strane. Na zapadu svaki student sâm kombinira predmete. To mi moramo postići, što je u ovoj situaciji nemoguće. Jer, fakulteti su podijeljeni i različiti, neki mogu puno zarađivati na tržištu, neki ne mogu zaraditi ništa...
Neki su fakulteti atraktivni, iako neopravdano. Naime, sada se čak 42 posto studenata upisuje na društvene znanosti, a to je samo jedno od šest područja. To su najviše pravo i ekonomija. Oni imaju toliki broj studenata i nema govora da se na prvoj i drugoj godini, ili uopće, organizira kvalitetna nastava. Nema nastojanja da se sa studentima radi, da ih se potiče. Bilježimo strašan podatak da samo 21 posto naših studenata završi studij, od čega sedam posto u roku. Uglavnom, nema pravog, kvalitetnog poticaja na ozbiljno studiranje.

• Kako Vi zamišljate kvalitetni poticaj?
- Jedna od mjera je i uvođenje školarina, odnosno plaćanja između 10 i 25 posto troškova studija, kao u europskim zemljama. Koliko točno, vidjet ćemo kad nam banke razrade pod kojim bi uvjetima mogle davati kredite, a uz državnu garanciju. Po našem planu, uspjeh na studiju bitno bi utjecao na količinu novca koju trebate vratiti.
Pritom ne mislim da bi uvođenje školarina trebalo smanjiti iznos koji se za visoko školstvo izdvaja iz državnog proračuna, već da bi te školarine trebale biti povrh proračunskog novca. Mislim da premalo izdvajamo za visoko školstvo i znanost. Niti jedna europska zemlja ne izdvaja ispod dva posto bruto društvenog proizvoda. Kod nas je za 2000. taj postotak iznosio 1,34 posto, a u planu za 2001. je 1,36., što je premalo. Izdvajanje za znanost je nužna stvar u razvoju, što se pokazalo na primjeru nekih zemalja, koje su počele prosperirati tek kada su povećale izdvajanja za znanost i obrazovanje. Primjerice, to su Irska, Finska, Daleki istok... One su počele bitno više - dalekoistočne zemlje čak tri do četiri posto BDP-a - izdvajati za znanost i to su sada vrlo bogate zemlje.

• Čini se da Vi, štogod napravili, izazovete halabuku. Što mislite, zašto je to tako?
- To nije istina. Puno toga što sam napravio nije izazvalo halabuku.

• Kako ne? Evo, prvo ste se primili Hrvatskih studija i odmah posvadili s rektorom Jerenom...
- Ja se nisam primio Hrvatskih studija. Sveučilište se primilo Hrvatskih studija i pokušalo napraviti nešto što nije u skladu sa zakonom. Ja nisam stvarao tu aferu i zato vam kažem da su tu neki drugi motivi prisutni.

• A afera sa Studentskim centrom?
- Ja na rad SC-a mogu utjecati s dva člana Upravnog odbora koje ja predlažem. Kada su studenti potpisivali prvu peticiju o SC-u, predložio sam da se ta dva člana razriješe dužnosti i da se postave novi, no to je uprava Zagrebačkog sveučilišta odbila. Tražio sam da se napravi revizija, koja je naposljetku provedena, a ja nisam bio nekoliko mjeseci obaviješten da je to učinjeno. O tome sam obavijestio i Financijsku policiju i MUP te predložio da se to istraži, što još nije učinjeno. Vidim da oni imaju pune ruke posla u vlastitoj kući. Ali, nisam ja poticao tu aferu.

• Nisam ni tvrdila da jeste, nego da Vi i prof. Branko Jeren teško možete surađivati jer su razlike očito prevelike.
- Već se neko vrijeme vidi da su razlike nepremostive, a ja sam siguran da je motiv sasvim drugačiji.

• Ali nećete reći koji.
- Ne. To bi bila teška optužba, koja se ne iznosi bez dokaza. Mogu reći da ja smetam na ovom mjestu i da se mene želi ukloniti s ovog mjesta. Zato se i organiziraju stvari koje djeluju kao afere. I uspijeva se u tome, i zato je sve veća napetost. Nadam se da ću uspjeti smiriti napetost i da idemo prema nečem pozitivnom. Kad govorimo o reformi, ona je beznadna ako ostane ovakva napetost, ovakav sukob.
Sad su nas posjetila tri vrsna stručnjaka iz Komisije za reformu zakona Vijeća Europe. Upozorili su nas da bismo mi i cijela Vlada morali biti svjesni da je najteže provesti reformu na sveučilištima. Ona su najzatvorenija prema demokraciji, najteže ih je unaprijediti. Zanimljivo je da kod ove reforme ima prigovora na svašta, ali nema na ono što se meni čini da je nekima najbolnije: ukidanje pravne osobnosti fakulteta.

Iva Ušćumlić