ZAGREB, 28. studenoga - Deklaracija Zagrebačkog summita, odnosi Europe prema Srbiji, kao i unutarnji odnosi povod su Vjesnikovu razgovoru s potpredsjednikom Hrvatskog sabora i predsjednikom njegova Odbora za vanjsku politiku, dr. Zdravkom Tomcem.

• Što mislite o Zagrebačkom summitu?
- Kakvi su stavovi Odbora za vanjsku politiku o Zagrebačkoj deklaraciji čut će se u srijedu. Do tada ću govoriti samo u osobno ime.

• Kod nas se već slavi individualni pristup EU, ali taj individualni pristup uvjetovan je nizom drugih kolektivnih uvjeta država bivše SFRJ.
- Radi se o novom modelu u kojem je EU jasno rekao kojim putem zemlje iz ove regije mogu ući u EU. Jasno je rekao da će se odnositi i prema svakoj zemlji i prema regiji u cjelini, koliko će pomoći financijski i na svaki drugi način da taj put bude brži. Dakle, put je definiran. Svaka zemlja posebno i sve zajedno mogu birati hoće li ili neće ići tim putem, trećeg puta nema. Hrvatska je odlučila ići tim putem i mislim da je dobro odlučila, bez obzira na neke stvari s kojima ja osobno, kao vjerojatno i mnogi drugi, nisam oduševljen.

• Čime niste oduševljeni?
- Prvo, time što je kvaliteta sporazuma koji se nudi, koji je Makedonija već potpisala, a Hrvatska bi ga trebala potpisati na ljeto 2001., niža od kvalitete sporazuma i statusa koji su dobivale, recimo, zemlje koje su do sada potpisale taj sporazum. Naš je sporazum, dakle, slabiji od onoga što su ga dobile Mađarska, Slovenija, Slovačka te čak Bugarska i Rumunjska. Jer, nakon potpisanog sporazuma, Makedonija ga je već parafirala, postaje se samo potencijalnim kandidatom za EU, ne postaje se kandidatom kao što je to bilo kod drugih sporazuma. Drugo, pokazalo se da je EU jako zainteresiran za Hrvatsku, da nam odaje priznanje, da su njegovi ljudi oduševljeni onim što je napravljeno, ali pokazalo se i to da oni svoj odnos prema Hrvatskoj - bolji ili lošiji, a koji će utjecati na brzinu našega puta prema punopravnom članstvu u EU - vrednuju i vrednovat će, prije svega, ulogom koju će Hrvatska ostvarivati u debalkanizaciji Balkana. Europu i svijet Hrvatska zanima zbog moguće pozitivne uloge koju je do sada imala i može imati u debalkanizaciji Balkana, ali je ne zanima zbog pozitivne uloge u Srednjoj Europi. Bit će, dakle, individualni pristup, ali je, kao što ste rekli, uvjetovan, jako je uvjetovan regionalnom suradnjom i stanjem u regiji. Znači, individualni pristup da, ali sa snažnim balkanskim utezima oko nogu.
 

• Znači li to, primjerice, da, ako Srbija ne izruči ratne zločince odgovorne za rat u Hrvatskoj, neće biti ni sređenih odnosa, pa bi to onda onemogućilo Hrvatskoj individualni pristup Europi?
- To nije samo zahtjev da se riješe i uspostave dobrosusjedski odnosi, uvedu europski kriteriji slobodnog protoka ideja, ljudi i roba, da se riješe sporni problemi na granici, nego se govori i o nekakvom sporazumu o regionalnoj suradnji, koji treba potpisati. To je institucionaliziranje regionalne suradnje. Čak se tvrdi da će taj sporazum biti sastavni dio svakog individualnog sporazuma koji pojedina zemlja sklapa s EU.

• To praktički znači da su Hrvatskoj vezane ruke, da ne odlučuje o sebi. Ima li sadašnja politika hrabrosti i snage priznati to?
- Ne treba biti tako isključiv. Ne mislim da postoji neka zavjera protiv Hrvatske, ne mislim da će Zagrebačka deklaracija biti početak politike kojom će se negirati individualni pristup i kojom će se inzistirati na nečemu što je protiv interesa Hrvatske.

• Možda je tako, ali Zagrebačka deklaracija znači da nam je interes Balkan, a ne Europa.
- Ne, ne.

• Ali, ne daju nam u Europu samostalno!
- Nitko nam ne brani da Hrvatska razvija svoju srednjoeuropsku dimenziju brže nego što ju je do sada razvijala. I, mislim da je dobar potez premijera Ivice Račana što je već na sastanku SEI-ja u Budimpešti, u razgovorima s Orbanom, vrlo čvrsto rekao da nema razloga što, bez obzira na neke sporove, još nije potpisan ugovor o slobodnoj trgovini s Mađarskom. Kao i s drugim srednjoeuropskim zemljama. Nema razloga da se toliko oklijeva oko nekih poteza koji priječe da, recimo, riječka luka postane zaista srednjoeuropska.

• Zašto se s tim odugovlačilo?
- Djelomično smo i mi krivi.

• Dakle, i sadašnja vlast?
- Moralo se učiniti više. Zato je sada najvažniji zadatak brže ostvarivanje srednjoeuropske integracije, povezivanje i suradnja da Hrvatska ne bi bila svedena na balkansku dimenziju koju gura EU. Zato sam i prije nego je Summit završio rekao da EU može biti jako zadovoljan, jer je ostvario sve svoje ciljeve, fromulirao jasno politiku i kazao što će raditi, a da Hrvatska može biti zadovoljna samo djelomično.

• Ali, i Srbija može biti i te kako zadovoljna, jer se i po hitnom postupku prima u sve asocijacije i institucije za koje su Hrvatskoj trebale godine.
- Slažem se. Ali, zaboravlja se i to da je ova vlast uspjela napraviti nešto, što je jako važno za budućnost, uspjela je ispraviti pogrešku bivše vlasti o sporazumu i normalizaciji odnosa s Jugoslavijom iz 1996. Bivša vlast priznala je kontinuitet Jugoslavije, a ova vlast nije priznala, što je onda potpisano. Sve je poduzimala da se ne prizna kontinuitet Jugoslavije i u tome je uspjela. Stvorene su mogućnosti za sukcesiju, za raspodjelu i prava i sredstava bivše SFRJ, za ravnopravnost svih sljednica bivše SFRJ. Jugoslavija se sada svugdje prima kao nova država, a na to hoće li je međunarodne institucije primati ili ne mi ne možemo utjecati.

• Zar vam se ne čini problematičnim odnos međunarodne zajednice prema SRJ?
- Slažem se da je problematičan. Isto kao i to, što se već sama promjena predsjednika države ili neke druge personalne promjene, a bez promjene politike, tretiraju kao pobjeda demokratskih snaga. Pogotovo što se Slobodan Milošević vratio na političku scenu, što se Vojislav Koštunica ne misli radikalno obračunati s Miloševićevom politikom, barem zasad, a ni drugi. Očito je, dakle, da se otvaraju i novi problemi.

• Koštunica je unatoč tome izjavio da će SRJ u EU brže od Hrvatske.
- To je iritirajuća izjava. Kao što je iritirajuća i začuđujuća izjava Romana Prodija prema kojoj se SRJ neće uvjetovati izručenje Miloševića. Ako je tako, onda se to mora reći za sve zemlje. Ne može se jednima uvjetovati izručenje zločinaca, a SRJ to ne uvjetovati. Ako se ne uvjetuje za glavnoga krivca, onda se ne može uvjetovati ni za manje krivce. Ne može Prodi reći da sada nije vrijeme razdvajanja, nego ujedinjavanja. Mi smo vrlo oprezni kad se spominje ujedinjavanje, vrlo smo alergični na riječ ujedinjavanje, jer to podsjeća na želju nekih iz međunarodne zajednice da skroje nešto mimo volje naroda. U sukob s međunarodnom zajednicom ne može se ići, mi ne možemo promijeniti njezinu politiku, ali u proturječnostima te politike moramo zaštiti svoje interese.

Andrija Tunjić