Nezavisni kandidat za šefa države za Obzor o HGK-u, HDZ-u, Mesiću, premijerki Kosor, bogatstvu, ovlastima predsjednika, financiranju i estradizaciji kampanje

S predsjedničkim kandidatom Nadanom Vidoševićem razgovarali smo u srijedu u HGK. Bio je to dan kad je održana skupština HGK na kojoj se, kako je rekao, privremeno, a možda i trajno oprostio od svojih komoraša, jer do kraja kampanje više neće koristiti HGK.

• Svjesni ste optužbi da ste koristili HGK za pretkampanju?

– To nije istina. Kao što su profesori predavali ili saborski zastupnici radili svoj posao, tako sam i ja radio svoj posao. I to nužno. Pisalo se o akciji Kupujmo hrvatsko koju sam pokrenuo i koju provodimo već 13 godina, a ja sam na te manifestacije pozvao sve predsjedničke kandidate jer bi interes svih, posebno u ovo krizno vrijeme, trebala biti promocija hrvatskih kvalitetnih proizvoda.

• Andrija Hebrang je Vaš protukandidat u kampanji. Rekao je da ste Vi i Dragan Primorac bili političke nule prije nego ste ušli u kampanju i da ste sve stekli zahvaljujući HDZ-u, a onda mu okrenuli leđa.

– Kad sam prije 20 godina ušao u HDZ, bio sam jedan od najmlađih pomoćnika generalnog direktora u Dalmacijacementu, jednoj od najvećih hrvatskih kompanija. Nije bilo puno ljudi na takvom položaju koji su bili spremni ući u HDZ od početka. Prošao sam sve demokratske promjene i ostao do onog dana kad se HDZ meni zahvalio na članstvu. A to što Hebrang tako govori, više kazuje o njemu nego o meni.

• Kakve ste odnose imali s Hebrangom u stranci?

– Korektne. Nismo bili posebno bliski. Stara narodna kaže da je najvažnije pomesti pred svojim vratima. Zadnji koji bi trebao govoriti o prodanosti jest Hebrang, jer je on simbol svega onoga što znači napustiti nekoga kad mu je najteže. Može li biti nešto gore od toga? Ali neću o njemu. Nije on bitan. Ključno je ponuditi nešto novo za Hrvatsku, nešto novo, nešto drukčije, a vrijeđanje, po mome mišljenju, ne donosi ništa posebno kod birača. Možda se varam, ali ja sam zagovornik pozitivne kampanje.

• Jeste li Vi imali nekih ambicija u HDZ-u nakon Sanaderova odlaska pa Vam je zato način na koji je postavljeno vodstvo sporan.

– Ne, to nije bilo realno.

• Kako biste definirali svoj politički profil?

– Ne mogu se naći u nekom stereotipu podjela. Cijeli moj životni put, a i put moje obitelji, pokušaj je građenja jedne priče o Hrvatskoj koja će živjeti od vlastitog rada, koja će biti priznata po tome što je nova, što u sebi sadrži i estetiku i etiku, jer je to nužno da budemo uređeno društvo. I ne mogu se naći u klasičnoj podjeli lijevoga i desnoga, jer je to prošlo vrijeme.

• U Vašem programu postoji niz ideja koje nije moguće provesti s predsjedničke pozicije. Svjesni ste ustavnih ovlasti i da mnoga obećanja zvuče nerealno i prenapuhano?

– Treći predsjednik imat će drugačiju ulogu od prethodna dva. Odmah treba stvoriti trokut: Ured predsjednika – Vlada – guverner HNB, uz potporu zakonodavne i sudbene vlasti. Vidim jedno novo tijelo, kolegij koji će okupljati šest ljudi: predsjednika, premijera, predsjednika Sabora, guvernera, predsjednike Vrhovnog i Ustavnog suda. Treći predsjednik države danas mora Ustav čitati u skladu s vremenom i tako koristiti svoje ovlasti.

• Evo “harač” ostaje. Mesić je zatražio ocjenu ustavnosti, deseci tisuća građana također su se obratili Ustavnom sudu. Kako biste Vi postupili?

– Ja bih snagu javnosti upotrijebio prije odluke. Sada kad je Ustavni sud odluku donio, možemo je samo poštovati. Ova je odluka za nas obveza, ali odgovornost za nju je na Ustavnom sudu. No da sam bio predsjednik u tom trenutku, svom snagom autoriteta napao bih samu ideju da se građanima uzme od plaće i spriječio donošenje.

• Ustav kaže da predsjednik države mora potpisati zakone, a onda se može žaliti.

– Ako se išta u Ustavu mora mijenjati, onda je to ta odredba. I u nekim državama koje u parlamentu biraju predsjednika, ostavljena mu je ovlast da blokira zakone koji su loši. Bilo bi mi jako drago da se to uvaži.

• Zar već počinjete rečenicom “Neka institucije rade svoj posao”. Izlizala se od prevelike upotrebe i premalog efekta.

– Sada je problem da mi ne želimo koristiti institucije sustava, a onda nam ovakve stvari kao što su ustavne promjene služe za pranje savjesti.

• Koliko ste pristali na estradizaciju kampanje? Izgledate vrlo “ispeglano” na plakatu?

– Fotografkinja Mare Milin radila je moje slike. Rekli su mi da nisu koristili photoshop nego da je to pitanje stručne rasvjete. Možda zabunu unosi još nešto: smršavio sam 30 kilograma. I majka mi kaže da joj sada izgledam mlađe. A što se estradizacije kampanje tiče postavio sam granicu, no interes medija je toliki da se negdje mora popustiti.