ZAGREB, 18. prosinca - Tijekom saborske rasprave o proračunu, dr. Đuro Njavro, potpredsjednik DC-a, bio je jedan od najžešćih kritičara. Iz njegovog se izlaganja mogao steći dojam da će proračun biti opterećenje gospodarstvu. U razgovoru za Vjesnik, dr. Njavro naglašava da je taj način makroekonomske pa i fiskalne politike koji ide na restrikcije već viđen i da ga stariji sugrađani poznaju. No, time se ne mogu riješiti gospodarski i socijalni problemi.

• Kako komentirate smanjenje plaća za 10 posto proračunskim korisnicima. Riječ je o oko 200.000 ljudi?
- DC se protivio takvom prijedlogu. Odluku ol inearnom nominalnom smanjenju dohodaka za sve koji plaće dobivaju iz proračuna držimo - pogrešnom. Hrvatskoj treba transparentna, jeftinija, učinkovita i motiviranija administracija, ali ne vidim kako se to ovim proračunom može postići. Vidim samo niže plaće učitelja,l iječnika, činovnika, policajaca i vojnika. Na žalost, umjesto onoga što Hrvatskoj treba,l ako možemo dobiti potplaćenu javnu administraciju, a to je izvor mnogih drugih problema i društvenih zala. Šteta je da Vlada nije napravila programe racionalizacije i reorganiziranja javnog sektora, poboljšanja menagementa u upravi i javnim službama. To Hrvatskoj treba. No, tada bi negdje u proračunu vidjeli sredstva za te namjene, za otpremnine, prekvalifikacije i drugo. Javni sektor uključuje i prosvjetu, znanost i zdravstvo, koji su temelji svakog razvitka, pa primjenal inearnih mjera štednje i smanjenja plaća i za učitelje i profesore, znanstvenike il iječnike znači ugrožavanje razvojnih potencijala Hrvatske i sigurno će imati štetne posljedice.
 

• Što je sa smanjenim izdvajanjima za vojsku?
- I to je primjer pogrešne štednje, jer HV treba modernizirati tehnološki, a brojem postupno prilagoditi miru. Mislim da će se vrlo brzol ošim potezom Vlade pokazati i smanjenje izdataka za potporu Hrvatima u BiH, jer je to jedan od rijetkih gospodarskih prostora s kojima imamo trgovinski suficit. Vlada, međutim, tvrdi da je smanjenje plaća u javnom sektoru nužno i upozorava da svi moraju nositi teretl ošega gospodarskog stanja. Kažu ili smanjenje ili otpuštanja. Povećanje tekućih prihoda ili smanjenje tekućih izdataka potrebno je da se riješilo pitanje tekućeg deficita. No, to se moglo postići na više načina. Kao što vidimo, i nakon rezanja plaća deficit je ostao, a ostala je i spoznaja da je teret smanjenja nepravilno raspoređen. Istraživanja iz ranijih godina pokazala su da Hrvatska ima »znatnu« sivu ekonomiju. Umjesto da se Vlada angažira da i tu boljim radom naplati poreze, ona čini suprotno. Al ošije plaćeni »poreznici« nisu put ka smanjenju izbjegavanja plaćanja poreza.

• U saborskoj ste raspravi isticali da je tekući deficit od približno tri milijarde kuna prvi znak nestabilnosti.
- Tekući deficit proračuna nešto je što zabrinjava. To je znak da se troši nešto što nemamo, a pokriva se novim zaduženjem ili prihodima od prodaje imovine. Ili, slikovito, danas se troši, a trošak će plaćati idući naraštaji. Vlada je tekući deficit mogla ukloniti smanjenjem nekih drugih stavki tekućih izdataka, ali i povećanjem prihoda. Vlada je polovicom godine nepotrebno snizila doprinose, pa sada mora transferirati 1,2 milijarde kuna starog novca samo Mirovinskom fondu da nadoknadi manjak prihoda. Ipak, ona mora jasno građanstvu reći što namjerava učiniti: smanjiti plaće ili otpustiti dvadesetak tisuća djelatnika.

• Iz proračuna se dâ zaključiti da Vlada svoj optimizam temelji na očekivanim kapitalnim prihodima od privatizacije. Jel i je to realno?
- Da bi se INU, HEP ili JANAF iduće godineprodalo, za to se već mjesecima trebalo ubrzano pripremati. Optimizam zbog kapitalnih prihoda od proračuna bio bi opravdan da prihodi od prodaje hrvatske imovine ne idu velikim dijelom u tekuću potrošnju. No, optimizmu ne vidim mjesto. Brine i to da su svjetska tržišta kapitala zadnjih mjeseci u padu, a što će biti iduće godine, neizvjesno je. Npr., dionica DT- njemačkog telekoma prošlih je 11 mjeseci imala najvišu cijenu i do 100 dolara, a danas je 33 dolara. Problem je i to da su neka velika javna poduzeća, dijelom i neprimjerenim odlukama Vlade, ove godine, zapala u velike gubitke. S točke restruktuiranja, ova je godina izgubljena, pa je upitno kakvu će uopće cijenu Vlada za njih postići i hoćel i ih na vrijeme pripremiti za prodaju. Interes za kupnju hrvatskih poduzeća umanjit će i nedavno prihvaćeni porezni zakoni, koji dodatno opterećuju poduzeća. Očito je da je najvjerojatnija odgoda prodaje HT-a u ovoj godini - bila pogreška!

• Poslije 3. siječnja stekao se dojam da će novoj hrvatskoj vlasti međunarodna zajednica pomoći u prevladavanju gospodarskih teškoća. Godinu poslije, čini se da vlast nije iskoristila taj pozitivan trend?
- Točno je da je od 3. siječnja odnos međunarodne zajednice prema Hrvatskoj bitno bolji. To svjedoči i intenzivna komunikacija i učestali međusobni posjeti. Do promjena u Jugoslaviji, Hrvatska im je služila kao ogledni primjer. Od svih mogućnosti da to političko otopljavanje i ekonomski iskoristi, Hrvatskoj to nije osobito uspjelo prvenstveno zbog vlastitih propusta. Obilno je iskorištena mogućnost novog zaduživanja, a tek nešto mogućnost redefiniranja starog duga. Zabilježena inflacija u ovoj godini je oko sedam posto.

• Očekujetel i njezin rast iduće godine?
- To je najviša stopa inflacije od 1994. godine. Očekujem da će proizvodne cijene porasti za oko devet posto, a cijene na malo - pod utjecajem stabilnog tečaja i činjenice da je u potrošačkoj košarici veliki udio (60-70 posto) uvoznih proizvoda - porasti još sedam posto. Nastavit će se, dakle, trend gubljenja konkurentnosti domaćih poduzeća zbog rasta razine domaćih cijena uz stabilan tečaj. Ove je godine Vlada odustala od više reformi u gospodarstvu, usporila privatizaciju, što je rezultiralo inflacijom. Što će biti iduće godine, ovisi o kvaliteti fiskalne proračunske godine, politicil iberalizacije tržišta i restruktuiranju poduzeća. No, mnoge stvari učinjene ove i one najavljene za iduću godinu upozoravaju na moguću višu inflaciju.

• Kako komentirate to da Vlada nije zaustavila trend rasta nezaposlenosti?
- Štoviše, brojl judi bez posla se i povećao. Nezaposlenost je posljedica pada investicija ove godine, do čega je došlo i zbog Vladine neprimjerene gospodarske politike i zbog opće klime neizvjesnosti i zanemarivanja poduzetništva. Da je bilo manje antipoduzetničke histerija i afera, a više društvenog mira i pozitivnih primjera, Hrvatska je u ovoj godini povoljnog političkog okruženja mogla privući mnogo više ino-investicija i pokrenuti domaće. To bi smanjilo broj nezaposlenih. Istodobno, ništa nije učinjeno na tržištu rada, u prilagodbi zakonal akšem samozapošljavanju i zapošljavanju na dio radnog vremena. Ove su godine posebnol oše prošli mladil judi, a projekcija rasta za iduću ne šalje im obećavajuću poruku. Opravdan je strah da ta neambiciozna razvojna politika stvara »novu emigraciju«. Vlada njome opet gura mladež, posebno obrazovanije, da budućnost traži po Europi i Americi. To je neprihvatljivo.

Silvana Oruč Ivoš