Poput mnogih 28 mjeseci sudjelovao sam u obrani države, a kad sam se vratio, ni za mene nije bilo kredita, a ni mjesta na radiju i televiziji. Diskografske kuće više nisu htjele moje nove projekte, medije nisu zanimali moja glazba i pjesme, pa sam smatrao da na estradi više i nemam što tražiti. Predsjednik Tuđman i vladajuća stranka čiji sam bio simpatizer nudili su mi ulazak u Sabor još 1990. i 1993. godine. Možete misliti u kojoj sam situaciji tada bio.
Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.
