Detuđmanizatori su izrazito plitki, sebeljubivi i amoralni ljudi. Hrpa tupoglavaca koja ne shvaća da je u pamćenju nemoguće djelo odvojiti od onoga koji je djelo napravio i da, prema tomu, ne mogu izvršiti detuđmanizaciju ako ne otpile granu na kojoj sjede. I zato dolazi vrijeme tuđmanizacije detuđmanizatora, a to će se dogoditi kad detuđmanizatori shvate da bez tuđmanizma svi padoše na zemlju. Jedino ih to, briga za granu na kojoj sjede, može dovesti pameti. Odnosno, da se tuđmaniziraju!
Svijest o izabranom narodu nije samo biblijska kategorija, svijest o izabranom narodu, razumno korištena, kohezivna je snaga svake zajednice. A ta je svijest kod nas drvo koje rastaču crvi!
- Treba li biti pušten svaki zatvorenik kojemu prijeti smrt zbog štrajka glađu?
- Ovo nije intervju. Odgovorit ću vam jednom kada budemo radili intervju.
- Rekli ste da nema razloga da se Glavaša drži u pritvoru, je li odluka suda razlog?
- Doviđenja. Lijepi pozdrav.
Aralica Ivan iz blic-razgovora s Ivanom Aralicom u Jutarnjem listu 2006
Ne vidim razloga da se Glavaš drži u pritvoru i sili na izgladnjivanje do smrti ni u njegovom eventualnom utjecaju na svjedoke ni u težini nedjela za kojega se optužuje.
Zamjeram hrvatskoj strani, pogotovo intelektualcima, što se uopće ne žele uživjeti u drukčiji pojmovnik druge strane, oni stalno govore o nekakvom "cvijeću hrvatstva", o nekakvoj etnogenezi, a to su ništavni stereotipi.
Duboko suosjećam sa Svetim Ocem. Ovo što se njemu sad dogodilo, naime da je htio otvoriti znanstvenu raspravu, započeti dijalog, u mnogo manjem, sitnom omjeru dogodilo se i meni kad sam uoči sukoba Hrvata i Muslimana u Bosni napisao svoj politički ogled "Razlikovni rječnik". Naslov je od tuda što ja govorim o nekim pojmovima iz politike i vjere koji se različito tumače u islamu i kršćanstvu. Svojim skromnim znanjem o tome usudio sam se u hrvatskom prostoru (koji o tome ne zna i ne želi znati ništa) prokomentirati rijetku knjižicu koju su mi dostavili hrvatski vojnici iz srednje Bosne, koju su našli kod mudžahedina. To je knjižica, prevedena vjerojatno s arapskoga, u kojoj se instruiraju mudžahedini kako će postupati u pojedinim ratnim situacijama: postupanje prema zarobljenicima, uzimanje plijena, korištenje laži... Svaka od instrukcija popraćena je citatom iz Kurana. Usudio sam se reći da tu postoji razlika u tumačenju općeprihvaćenih pojmova. Na mene se je sa svih strana digla nevjerojatna buka, pa mi se još uvijek pripisuje da sam tim tekstom pridonio sukobu Muslimana i Hrvata u Bosni, što, dakako, nikakav članak ne može izazvati.
Ono što je Papa rekao u Regensburgu to je jednom trebalo reći. Naime, da u samom islamu postoji element nasilja. Tko god je čitao jednu od temeljnih knjiga islama, pogotovo Kuran, morao je u njima pronaći i definiciju džihada, i morao je to sravniti s današnjom situacijom. Nije bez vraga da ove ubojice, u mjestima gdje se regrutiraju, imaju vjersku edukaciju. I nije slučajno da se oni oslanjaju na instituciju Šehida, to su borci... Upravo na vjerskoj edukaciji njih se instruira i daje im se moralna snaga da izvrše čin samoubojstva.
Predlagao sam Sanaderu, dok smo još komunicirali, da se unutar HDZ-a osnuje tijelo koje bi promišljalo politiku stranke, a da na čelu bude Miroslav Tuđman. To je Sanader grubo odbio. Sanader mi je rekao da Miroslav nije član HDZ-a te ako želi sudjelovati u radu stranke, neka se upiše i počne ispočetka. Da je Sanader prihvatio moj prijedlog, do raskola HDZ-a i obitelji Tuđman ne bi došlo.
Razlikujem člana komunističke partije od istinskih komunista, od Lenjinovih boljševika. Članovi partije, kad se partija raspala, ponašaju se kojekako, u skladu s onim što doista jesu. A komunisti, boljševici, pretvorili su se u antifašiste, u gorljive Europejce, u zagovornike jugoslavenskog kulturnog prostora i u Kerbere koji kese zube na svakoga tko se, po njihovu sudu, služi govorom mržnje, govoreći o njima i protiv njih.
Aralica Ivan u interviewu Slobodnoj Dalmaciji 2006
Ja sam uvijek pisao ono što sam mislio i, prema tomu, zastupao sam sebe sama. Napišem ono što mislim, a ne ono što bi netko iz stranke naručio.
---
Izišao je iz tiska stranački pojmovnik, bastard programa i političkog leksikona na kojemu je radilo najmanje tridesetak ljudi, ne u ulozi samostalnih autora koji bi pisali što hoće nego onih koji pišu što je dogovoreno. Među tih trideset kao činovnik bio sam i ja. I sad autorstvo tog leksikona Jutarnji list pripisuje meni.
SDP će dovesti pod upitnost vjeronauk u školama, promicati ateizam i gnosticizam, zagovarati abortus i spolne slobode, protivit će se iskazivanju nacionalnog ponosa, u obitelji i sakramentu ženidbe vidjet će preživjelu instituciju, zagovarat će slobodnu prodaju i upotrebu lakih droga.
SDP nas neće moći tjerati na gubilišta i oduzimati nam posao, ali će sve neistomišljenike tjerati koliko budu mogli po obrascu: Mi više nećemo bacati ustaše u more kao što smo to radili 1945. Od sad će se u more bacati oni sami.
Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.
