savjest IZREKE

Ako netko misli da mi je Dobrica Ćosić društvo, neka tako bude! Ne vidim krivnju ni u njegovu ni u svom ponašanju, krivnju vidim u fukarizmu, koji se jednom zvao "slavjanstvo", a drugi put socijalizam, koji nas je vezao u zajednicu unaprijed osuđenu na propast.
 

Hrvat sa snažnom upućenošću na Europu može biti samo izrazito nacionalan Hrvat.
 

Oni koji preziru nacionalno su moralni bijednici.
 

Detuđmanizacija je zahvatila i Tuđmanove političke sljedbenike. Nije trebalo prihvatiti tezu detuđmanizatora da se njegovi nasljednici trebaju demokratizirati ako žele sudjelovati u budućem političkom životu, jer je Tuđman uveo demokraciju, a ne neokomunisti koji čine jezgru detuđmanizatora.

Nije trebalo od neokomunista prihvatiti podvalu da je u vrijeme Tuđmana bilo pogrešaka i od toga napraviti povod za unutarnja trvenja, jer se na taj način činjenica da u svim velikim pothvatima ima i grešaka, predimenzionirala i postala žarištem unutarnjeg razdora.

Detuđmanizam, kao prikriveni recidiv komunizma i jugoslavenstva, na izdisaju je... Idealno bi bilo, što će se i dogoditi kad sa scene odu neokomunisti i njihovi takmaci, da tuđmanizam izađe iz stranačkih okvira i ispuni okvir sveukupne hrvatske političke misli.

Moja je majka Perina meni rekla kad sam se zamomčio i napustio je: “Eto, moj Ive, ti ćeš sada ići za curama. Ja ti curu neću birati, izaberi je sam. Ali te molim, dite moje, izaberi naše čeljade.” Nema nikakve sumnje, iako moja majka ni do danas ne zna što je to nacionalizam, osim da zbog toga čitav njegov život ganjaju njezina Ivu, da se pod “našim čeljadetom” misli na čeljade naše vjere i naše narodnosti. A zamislite u kakvoj sam opasnosti bio kad sam se prvi put zaljubio! Moja je prva ljubav i po ocu i po majci bila Njemica. I onda, kad sam naišao na zelenooku kćer Jerke i Stipana, pomislim: drži to što si našao, jer, izgubiš li je, opet možeš naići na neku Njemicu, i nikad majku s onim “našim čeljadetom” nećeš zadovoljiti.

Kad je u pitanju “Ambra”, ili bilo koje moje drugo djelo, ne zazirem da se poslužim obavještajnim materijalima  ili njima sličnim. Mislim da suvremena proza mora apsorbirati dio suvremene civilizacije, a značajan dio suvremene civilizacije jest obavještajna djelatnost.

Bio sam ugodno iznenađen ustaškom elitom u Buenos Airesu koja je bila spremna prihvatiti jednog partizanskog generala za predsjednika.
 

Izjaviti da je prethodnih deset godina stvaranja države izgubljeno, isto je što i staviti eksploziv pod most suverenosti te države i aktivirati ga.
 

Ako je u Mesiću ostalo imalo savjesti i razuma, nakon čitanja “Ambre” bi trebao podnijeti ostavku.
 

Gospođa Lepej je promovirana u heroinu godine. A koje je herojsko djelo ta heroina napravila? Otkrila je javnosti da taj predsjednik države, koji dijeli narodnu imovinu sebi i još sto devedeset i devetorici, na štednoj knjižici ima svotu s kakvom se može podičiti desetak tisuća građana. Pa ako ih i nema desetak tisuća, svota, gledana očima kapitala, ne predstavlja bogatstvo nego uboštvo.

Iako sam u politici slijedio jednu stranku, u duši se nikad nisam osjećao vezan uz bilo koju stranku.

Naime, krene li Mesić i na državotvorno naslijeđe “tuđmanizma”, moglo bi nam se dogoditi što se i Jugoslaviji dogodilo u vrijeme njegova predsjednikovanja, doduše, ne predsjednikovom krivnjom. Tamo se raspalo bratstvo i jedinstvo, a potom i država. A ovdje bi nam se moglo dogoditi nešto slično, da se pod udarcima njegovih nesmotrenih izjava raspadne nacionalno pomirenje, jedna vrsta internog hrvatskog bratstva i jedinstva...

Spremno sam upotrijebio svoje pero za pisanje političkih članaka. Danas me zbog tog mog angažmana neke kolege tjeraju u Haag, ali nisam ja takve sreće, nisam, ah!

*

Bavljenje politikom shvaćam kao svoju moralnu i vjersku dužnost.