U većini stranaka hrvatskog nacionalnog pokreta nalaze se mnogi bivši komunisti koji su još dok su bili komunisti, u zadanim okolnostima, vodili hrvatsku nacionalnu politiku i spasili nas od još gorih jada, koji su u jednom trenutku ili svojevoljno konvertirali u nacionaliste i izišli iz partije ili su na glavačke, kad se saznalo komu politički naginju, iz nje izbačeni, kažnjeni, diskriminirani i progonjeni. U dobroj mjeri oni su postali regrutska osnova pristaša i organizatora hrvatskog nacionalnog pokreta, u cjelini i stranaka posebno. Govoriti da su oni nereformirani komunisti s jedne je strane uvreda, a s druge idiotizam!
Nacionalizam je, zapravo, istoznačnica za ljudsku zajednicu. I vi ne možete, recimo, prakticirati zajedništvo u obitelji, narodu, gradu, ako ne razvijete nacionalno osjećanje.
"Hoćete li ići sa mnom na Maslenicu?", upitao me Predsjednik i kad o Maslenici nije bilo riječi, pa to i nisam shvatio kao pitanje, nego kao prikrivenu obavijest. "U svako doba dana i noći", odgovorio sam i odmah upitao: "A kada?". Čekao sam njegov odgovor i shvatio da sam upitao ono što ja ne trebam znati.
....
Stojimo malobrojni i prozebli. U središtu su toga kruga, koliko-toliko zaklonjeni od vjetra našim tijelima, Predsjednik države i nadbiskup zadarski. Jedan polaže temeljni kamen, a drugi moli Božju milost da djelo započeto na ovoj buri bude i dovršeno. Bura je toliko jaka da nas zasipa sitnijim piljčićima tucanika. Da se ne opiremo, i nas bi pomela u Ždrilo.
...
"Da mi je sjesti i na miru napisati s kim sam sve stvarao ovu državu!" - poželio je Predsjednik.
"Nemojte žaliti za tim! I ne činite to ni sada ni bilo kad, to je posao za druge. Ne odvraćam vas stoga što bih se među opisanima i ja mogao naći. Njihove su namjere bile dobre, ali u stvaranju države sudjeluju prvi put i greške su moguće mimo njihovih dobrih namjera."
"Dobro, neću, nemam vremena."
...
"Bože, kakve bruke da smo od Selina skrenuli preko mora do Paškog mosta i da vas ovi ljudi ovdje nisu dočekali!", rekao sam kad je Predsjednik ušao u kola. "Ah!", odahnuo je on opuštajući se na sjedištu i sam se grozeći pomisli na tu mogućnost. "Da mi je sjesti i na miru napisati s kim sam sve stvarao ovu državu!"
Nije HDZ stranka bogataša zato što mora provoditi pretvorbu vlasništva u ratu, u najgori čas; ona je stranka hrvatskoga puka koja će znati oduzeti bogatima sve što narodu od tog bogatstva pripada.
Aralica Ivan u interviewu Slobodnoj Dalmaciji 1997
UEuropi danas vlada antagonizam između nacionalnogiinternacionalnog,Hrvatskastogamora graditisvojudemokracijuna humanom nacionalizmu, a ne na lažnom Sorosevu internacionalizmu.
Aralica Ivan na 2. sjednici Glavnog odbora HDZ-a 1996
Znate li da se u svijetu sve više uči naš jezik? Ja sam se u to uvjerio. Poslije predstave išli smo na večeru u restoran kod našeg Ive Pajića, koga svi zovu Ive Ustaša. No, na ulazu u restoran usreo nas je jedan Japanac i na egleskom upitao jesmo li mi Hrvati. Nakon potvrdnog odgovora, Japanac je na hrvatskom jeziku stao uzvikivati: drži ga, ne daj ga, udri ga, jebi ga - Srbina! Taj Japanac, on vam je konobar kod Ive Ustaše.
Aralica Ivan pred novinarima i članovima Komisijeza unutarnju i vanjsku politiku Županijskog doma Sabora RH 1995
Točno je da je Tuđman državotvorni bedem, a njegova stranka u ovom trenutku najoperativnija državotvorna formacija u Hrvatskoj. Kako uskoro slijede izbori, hrvatski čovjek ne bi trebao podleći zovu jugoslavenskih nostalgičara preodjevenih u različita ruha; on bi se u interesu očuvanja hrvatskog suvereniteta trebao opredijeliti za onu stranku koja u sebi ima jaču dozu državotvornosti.
Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.
