Hrvatski je jezik današnji standard dobio u osamnaestom stoljeću i mi smo dužni cijeniti njegovu bogatu baštinu koju, ne potcjenjujući nikoga, ne ćemo uspoređivati sa srpskim ili makedonskim jezikom koji su nastali tek prije stotinjak odnosno pedesetak godina.
Brozović Dalibor na tribini Hrvatskog kulturnog vijeća održanoj pod naslovom "Treba li nam zakon o hrvatskom jeziku" 2007
Oni što sa zločestoćom dočekuju Šošićeve tekstove uopće i ovaj leksikon posebno dočekuje zapravo bijesom i klevetničkim ispadima sve što je obilježeno državotvornim hrvatstvom, ogorčeni i razdraženi već samom činjenicom da je hrvatska nacionalna država nastala i opstala, što usprkos svemu napreduje i što nema nade da je nestane sve dok u Europi bude drugih država, a to će biti veoma dugo, makar se i mijenjali sami oblici državne opstojnosti.
Brozović Dalibor u tekstu o četvrtom svesku “Hrvatskog političkog leksikona” Hrvoja Šošića, u Vjesniku 1999
Bošnjake treba diskretno podsjećati da Republika Hrvatska neće dopustiti utapanje hrvatskog jezika u BiH u bosanski jezik. Stoga oni stalno trebaju imati na umu da Hrvatska može bez BiH, ali BiH ne može bez Hrvatske.
Brozović Dalibor na okruglom stolu o položaju i budućnosti hrvatskog jezika u BiH, održanom u Mostaru 1999
U politici prema BiH bilo je i loših poteza i loših procjena i ocjena. O tome će govoriti povijest, ali ne o hrvatsko-muslimanskom (ili hrvatsko-bošnjačkom) ratu. Takvog rata nije još bilo. Zato se može govoriti samo o sukobu.
Brozović Dalibor u interviewu Slobodnoj Dalmaciji 2001
Nema pismenosti dok mi jednako pišemo pijemo, gdje su tri sloga, i mlijeko, gdje su dva sloga. To daje ljudima nesigurnost. Ne zna se kada jedan slog treba pisati s ije kada s je.
Brozović Dalibor u interviewu Hrvatskom slovu 1997
Našesnašeiudavače još idu u Beč podukateFranzaJozefa. Htjelibismodatu tradiciju zamijenedolascimanablagajnu Narodne banke Hrvatske u Zagrebu, gdje se mogu kupiti svihrvatski dukati.
Ozbiljnu čovjeku ne može biti cilj i smisao života da bude 24 sata Hrvat. Jer ozbiljan čovjek zna da je Šveđanin u prosjeku možda 10 minuta u 24 sata Šveđaninom, ili Portugalac Portugalcem. No, jedno je sigurno: da bismo u budućnosti mogli biti svojih 10 minuta Hrvati, moramo danas 24 sata biti mobilizirani kao Hrvati, jer inače u budućnosti uopće nećemo biti Hrvati!
U Mostaru Muslimana ima koliko i Hrvata. Zato je sveučilište u tom gradu nazvati Hrvatskim sveučilištem bilo diletantski. Nije ga trebalo tako nazvati, nego od njega napraviti hrvatsko sveučilište.
Osam prikazanih gradova na novim hrvatskim novčanicama izabrano je tako da prva četiri obilježavaju krajnje točke Republike Hrvatske: sjeverozapad (Varaždin), jugozapad (Pula), sjeveroistok (Vukovar) i jugoistok (Dubrovnik). Oni sačinjavaju i položen četverokut s kojim se križa drugi četverokut, tvoren od četiriju najvećih gradova: Rijeke, Osijeka, Splita i Zagreba.
Svaki bi razuman čovjek želio da u 24 sata više sati funkcionira kao otac, brat, sin, muž, ljubavnik, stručnjak, hobist, športaš, potrošač materijalnih i duhovnih dobara, negoli da bude prisiljen da u njegovoj svijesti činjenica da je Hrvat bude na prvome mjestu. Ali situacija u kojoj se hrvatski narod i hrvatska nacija nalaze, to ne dopušta. Kada bismo preskočili sadašnje stanje i neorganski, neprirodno, preko noći prešli na položaj u kakvu su Portugalci ili Šveđani, onda bismo se našli u krajnje opasnoj situaciji da uopće prestanemo biti Hrvati.“
Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.