savjest IZREKE

Hrvatski je jezik današnji standard dobio u osamnaestom stoljeću i mi smo dužni cijeniti njegovu bogatu baštinu koju, ne potcjenjujući nikoga, ne ćemo uspoređivati sa srpskim ili makedonskim jezikom koji su nastali tek prije stotinjak odnosno pedesetak godina.

Oni što sa zločestoćom dočekuju Šošićeve tekstove uopće i ovaj leksikon posebno dočekuje zapravo bijesom i klevetničkim ispadima sve što je obilježeno državotvornim hrvatstvom, ogorčeni i razdraženi već samom činjenicom da je hrvatska nacionalna država nastala i opstala, što usprkos svemu napreduje i što nema nade da je nestane sve dok u Europi bude drugih država, a to će biti veoma dugo, makar se i mijenjali sami oblici državne opstojnosti.

Bošnjake treba diskretno podsjećati da Republika Hrvatska neće dopustiti utapanje hrvatskog jezika u BiH u bosanski jezik. Stoga oni stalno trebaju imati na umu da Hrvatska može bez BiH, ali BiH ne može bez Hrvatske.
 

Ja bih srpske filmove sinkronizirao.
 

U politici prema BiH bilo je i loših poteza i loših procjena i ocjena. O tome će govoriti povijest, ali ne o hrvatsko-muslimanskom (ili hrvatsko-bošnjačkom) ratu. Takvog rata nije još bilo. Zato se može govoriti samo o sukobu.

Kritičarima novog pravopisa draži je Novi Sad od hrvatske tradicije.

Nema pismenosti dok mi jednako pišemo pijemo, gdje su tri  sloga, i mlijeko, gdje su dva sloga. To daje ljudima nesigurnost. Ne zna se kada jedan slog treba pisati s ije kada s je.
 

Naše  snaše  i  udavače još idu u Beč po  dukate  Franza  Jozefa. Htjeli  bismo  da  tu tradiciju zamijene  dolascima  na  blagajnu Narodne banke Hrvatske u Zagrebu, gdje se mogu kupiti svi  hrvatski dukati.

Ozbiljnu  čovjeku  ne može biti cilj i smisao života da  bude  24 sata  Hrvat.  Jer ozbiljan čovjek zna da je Šveđanin  u  prosjeku možda 10 minuta u 24 sata Šveđaninom, ili Portugalac Portugalcem. No, jedno je sigurno: da bismo u budućnosti mogli biti svojih  10 minuta Hrvati, moramo danas 24 sata biti mobilizirani kao Hrvati, jer inače u budućnosti uopće nećemo biti Hrvati!

U Mostaru Muslimana ima koliko i Hrvata. Zato je sveučilište u tom gradu nazvati Hrvatskim sveučilištem bilo diletantski. Nije ga trebalo tako nazvati, nego od njega napraviti hrvatsko sveučilište.

Osam prikazanih gradova na novim hrvatskim novčanicama izabrano je tako  da prva  četiri  obilježavaju krajnje točke Republike  Hrvatske:  sjeverozapad (Varaždin),  jugozapad (Pula), sjeveroistok (Vukovar) i jugoistok  (Dubrovnik).  Oni  sačinjavaju  i  položen  četverokut  s  kojim  se  križa  drugi četverokut, tvoren od četiriju najvećih gradova: Rijeke, Osijeka, Splita  i Zagreba.

Svaki bi razuman čovjek želio da u 24 sata više sati funkcionira kao otac, brat, sin, muž, ljubavnik, stručnjak, hobist, športaš, potrošač materijalnih i duhovnih dobara, negoli da bude prisiljen da u njegovoj svijesti činjenica da je Hrvat bude na prvome mjestu. Ali situacija u kojoj se hrvatski narod i hrvatska nacija nalaze, to ne dopušta. Kada bismo preskočili sadašnje stanje i neorganski, neprirodno, preko noći prešli na položaj u kakvu su Portugalci ili Šveđani, onda bismo se našli u krajnje opasnoj situaciji da uopće prestanemo biti Hrvati.“

Nemam precizne podatke, ali čini mi se da Sabor za vrijeme NDH nije niti funkcionirao.