savjest IZREKE

Hrvati su jedan od najnesretnijih naroda u svijetu, a hrvatska povijest često nije bila u skladu s istinom. Mali narodi, kao što smo mi, ne pišu povijest.

Hoće li spoznati hrvatski narod da Tuđman nije bio samo njegov prolazni trenutak nego trajni izraz njegove savjesti, koje se nikada ne smije odreći ako želi opstati u ovom opasnom svijetu?
 

Ne znam čovjeka koji je toliko volio svoj narod kao Tuđman. Imao je neograničeno povjerenje u nj, kadikad ga je možda idealizirao do fanatizma. Možda mu je u tome sličan samo De Gaulle. Vjerovao je u hrvatski narod kao apostoli u Krista.
 

Iz redova "antituđmanovaca", a zapravo antihrvata, dolazila su "slavna" novinarska piskarala (pamtimo ih i danas po njihovoj sramoti i po tome će ih pamtiti i povijest) koja su Tuđmana planski i nemilosrdno klevetala, osporavajući unatoč očitim činjenicama sve što je on radio i postigao. Što su sve pisali o njemu (nekažnjeno, valja dodati!) razni ferali i feralčići, nacionali i nacionalčići, to će jednoga dana u širokom izvodu biti predočeno hrvatskoj javnosti kao trajni dokument njihove amoralnosti i Tuđmanove veličine.
 

Uvjeti u kojima borave pritvorenici Haaškog suda jednaki su onima u Staljinovoj Lubianki ili na titovskom Golom otoku.
 

Bio bih za prekid suradnje s Haagom kad ne bi bilo ovakvo stanje u svijetu. Ali nas okružuje zao i opasan svijet koji ne vode ni lobiji niti masoni, nego šezdesetosmaški maoisti i čegevaristi, aktivni sudionici poznatih događaja prije 30 godina ili njihovi potomci i sljedbenici preodjeveni u kvazidemokratske ljevičare svih boja, koji su infiltrirani u mnoge vodeće strukture demokratskog Zapada. Nakon što je propao san njihovih radikalno crvenih očeva o ujedinjenju svijeta u znaku Internacionale, njihovi izdanci pokušavaju ispraviti njihov propust.

Meni Hrvatska nije objekt nego subjekt kojemu služimo, jedini smisao moga rada, alfa i omega svih mojih razmišljanja.
 

I komunistička Hrvatska bila bi bolja od demokratske Jugoslavije. Demokracija sama po sebi nije jamstvo sreće i blagostanja.
 

NDH je bila daleko od idealnoga. Ali koja je to država u ono doba bila i koja je danas idealna?
 

Bi li bilo bolje da je Pavelić prepustio Nijemcima da i Hrvatsku učine "judenfrei" kao što su učinili Srbiju, ili je bolje što je svojim kojekakvim manevrima spasio barem 25 % Židova u Hrvatskoj?
 

Ako su svi ustaše i svaki dužnosnik ustaške vlasti krivi za zlodjela u NDH, onda je sasvim razložno reći da su i svi partizani i svi nositelji vlasti Komunističke partije, pa najzad i svi njeni članovi, krivi za zločine Bleiburga i događaje koji se tim pojmom podrazumijevaju.
 

Kad vam netko kaže da se prije osamostaljenja Hrvatske živjelo bolje, budite sigurni da vam to govori jedan od onih koje su jugokomunistički vlastodršci uspjeli prevariti i korumpirati na naj(ne)prozirniji način.

Proteklih deset godina HDZ-ove vlasti bile su zvjezdane, a ne promašene godine. Bez HDZ-a ne bi bilo ni Hrvatske!

 

Kraljica Elizabeta posjetila je Zagreb početkom sedamdesetih. Kad su u Akademiji doznali da će posjetiti i njih, renovirali su zahod. Ako Njezinu Veličanstvu zatreba, da može biti u pristojnu ambijentu. Nemojte to zanemariti. Mi mnogo puta zaboravljamo sitnice, a one su često jako važne. Može se nekom stranom gostu u Dežmanovoj dogoditi da treba WC, a zašto ne bi došao u jedan lijep i raskošan? Zašto ne bi ponio jedan ugodan dojam?

 

Učestalo se repriziraju emisije u kojima se spominju drugovi i drugarice. Zahtijevam da se te riječi retuširaju ili nekako drukčije promijene prije nego što takve emisije budu emitirane.