savjest IZREKE

Zafranović je izjavio da sam kriv jer je on politički emigrirao zbog mene. Pa to su gluposti. Tko je uopće politički emigrirao iz naše zemlje u posljednje vrijeme?
 

Stvarno mislim da nije pristojno više gledati u Duju. Mene zanima me hoće li Boban doktorirati iz povijesti, a njegova je karijera grandiozna i neusporediva s Draganjom. I konačno, pa ajmo opet malo iskreno. Ljudima je važniji i više ih zanima derbi Dinamo - Hajduk nego sve Dujine medalje.
 

Duje Draganja je talentiran, ali talent je prolazan. Desetak godina i gotovo.
 

Tema Draganja? Ma ne, to je njihova obiteljska stvar. Vidim da se tu spominje i otac, zajedno su donijeli odluku. On više nije naš. On je sada iz Katara, tako da bi pričanje o njemu bilo miješanje u unutrašnje stvari strane suverene države.
 

Mi smo zbog zasluga na pijedestal obožavanja digli sportaše koji su se na sportskim terenima borili za Hrvatsku. Ivanišević, Dražen, nogometaši... Oni su zato naši heroji, oni su idoli. Ako Duje Draganja ode, on će ostati sam, neće biti heroj, nego obični plaćenik.
 

Ne ide mi u glavu taj postupak uklanjanja slika predsjednika Tuđmana iz vojarni. Pa zamislite da netko u SAD-u uklanja slike Georgea Washingtona!

 

Članovi društva “Josip Broz Tito” su stare prdonje... Ti ljudi nemaju pojma tko je bio Tito, tko je Vrdoljak.

 

Nitko nema pravo izdignuti se iznad hrvatskih interesa, i zviždati nekom tko igra u Hajduku, a ne u Dinamu, ali to je pitanje kulture i kućnog odgoja.
 

Ja se ne pozivam ni na kakvu umjetničku slobodu, a oni lete u svome jatu, lete kao divlje guske i odozgo pomalo serkaju na cijeli svijet. Mora da im je tako lijepo i ja ih puštam da lete i serkaju do mile volje.

Danas se na Hrvate može popišat tko god hoće, pa čak i folksdojčeri! Svima smo nešto krivi!

Sve što je dosadno nije zanimljivo.

Danas su novinari slobodni. Ali, i previše.

U doba komunizma novinari nisu imali neprijatelja. Neprijatelj je bio državni, a ne njihov osobni. Oni nisu imali razloga nikoga mrziti jer nitko nije imao bolji položaj od njih, imali su pasoše, što drugi nisu imali, mogućnost putovanja po svijetu, što drugi nisu imali, bili su zaštićeni kao svete krave dok su služili režimu.

Za vrijeme rata “Hajduk” nije postojao, pa smo mi, Imoćani, navijali za “Građanski”.

Neću nikada zaboraviti Krležinu rečenicu nakon što je umro Broz: “Ode Tito preko Romanije.” Nemamo pjesnika koji bi nešto slično lijepo izrekao za Tuđmana pa mi ne preostaje drugo nego da kažem : “Ode Tuđman preko oblaka u legendu.”