savjest IZREKE

O zločinačkom poduhvatu se govori dulje, a optuženi su samo Čermak, Markač i Gotovina. Svatko tko ima moral mora se osjećati kriv. Kako to da su samo trojica optuženi, a mi smo slobodni? Ponosan sam zato što sam član takvog zločinačkog poduhvata.

Najviše iznenađuju reakcije onih koji su u dokumentu spomenuti. Bilo bi posve prirodno da osoba koja nije bila u suradničkom odnosu s komunističkim službama, a nalazi se na famoznom popisu, zatraži od države i državnog odvjetništva da se stvar službeno raščisti. Ali, sasvim neočekivano, prozvani su vrlo nonšalantno, sprdajući se i bez neke posebne zabrinutosti, čak bahato, počeli napadati i prijetiti Hrvatskom listu.
 

Ljudsko društvo se od pamtivijeka lustrira razlučujući dobro od zla, stvarajući zajedničku normu opstanka, pravde i morala, u skladu s vremenom i okolnostima, religijskim ili ideološkim načelima i na način koji može biti uspješan, ali i tragičan. I inkvizicija je bila lustracija. Amerikanci su imali makartizam. O SSSR-u da i ne govorimo. A u Jugoslaviji, u socijalizmu, smo svi lustrirani.
 

Ako je sadržaj dokumenta neistinit, a teško tereti osobe čiji ugled ne može biti doveden u pitanje prije nego se dokaže suprotno, onda je vrlo važno da objavljivanjem upravo oni doznaju da su njihova imena zloupotrijebljena, da je njihov ugled narušen i da je njihov život bio određen činjenicom stavljanja njihovih imena na popis. I da još i danas mogu zbog toga trpjeti štetne posljedice. Objavljivanjem popisa omogućeno im je, dakle, da putem odvjetništva i suda isprave nepravdu ako im je počinjena.
 

Hrvatski list je dobio dokument «Djelomična rekonstrukcija suradničke mreže SDS-a SRH» koji smo, nakon ozbiljnog preispitivanja i ne bez moralnih dvojbi, i objavili. Svakako je za to bilo dovoljnih razloga i pod pretpostavkom da je sadržaj tog dokumenta istinit, a isto tako ako je neistinit ili djelomično neistinit.
 

Formalno-pravno je potpuno nemoguće razlučiti generala Gotovinu od hrvatske države, isto kao što to nije moguće s pokojnim predsjednikom Franjom Tuđmanom ili Gojkom Šuškom.
 

Ja sam najčišći čovjek u Hrvatskoj!

Gotovina je jedina zaštita onima u Hrvatskoj koji, za razliku od svojih naivnih sunarodnjaka, drže kako bi Sanaderov plan ekspresnog ulaska u EU bio katastrofalan za nacionalne gospodarske interese Hrvata i za njihov životni standard. Slobodni Gotovina za njih znači i osobnu i nacionalnu slobodu.

Svatko se može legitimirati kako hoće, ali haaški istražitelji su za mene svi strani obavještajci.

Ja nikada nikome nisam izdao lažnu iskaznicu niti sam zatražio od drugoga da to učini pa sam ipak već godinama glavni protagonist u krimiću o tzv. davanju lažnih identiteta. Što je s Nejasnom Babić, Lupusom iz fabule Đuričić, što je s “Feralom” s kojim bi i Diogenes u podne bio slijepac? Zaista bih htio znati što svi ti sudionici igre, koji se do sada skrivaju optužujući druge, misle u svojoj glavi. Zar oni, kao i Vesna Škare Ožbolt, misle da ih, prije ili kasnije, neće dočekati čekaonica u Heinzelovoj.

Strah me da bi prisluškivanjem mene mogli biti ugroženi državni interesi.

Neka se javi jedna žrtva SIS-a, kojoj je SIS dlaku iz glave izvukao. Kad smo mi nekoga batinali ili saslušavali? Kad smo mi ikome kakvu štetu napravili?

Gdje god dođem ljudi me pozdravljaju i kažu: “Držite se dečki, mi vjerujemo u naše obavještajne službe!”

Ako bismo, recimo, mi imali 20 ili 30 tisuća zaposlenih u Obavještajnoj zajednici, kao na primjer CIA, i ako bi tih 30 tisuća ljudi zaradilo hrvatskoj državi uštede, ili bi donijeli informacije koje znače zaradu, onda ni toliko djelatnika ne bi bilo previše. Ali nitko ne gleda na taj način.

Da vam pravo kažem, ne znam napamet koliko ljudi danas radi u tajnim službama. Ali sasvim sigurno da ih ne radi više nego u bilo kojoj državi. Čak štoviše, radi ih manje.