savjest IZREKE

I dalje stojim iza svog govora u Vukovaru. Mislim da je on bio u skladu sa svim strateškim odlukama Hrvatskog državnog sabora u čije sam ime govorio. Sabor nikad ni na koji način nije prihvatio ocjenu da su akcije “Bljesak” i “Oluja” bile ne samo velike oslobodilačke akcije nego i da su djelomično bile i smišljene, planirane akcije etničkog čišćenja Srba. Dakle, nisam tih nekoliko rečenica rekao slučajno.

Grafit .I nožem pod nečije grlo za hrvatsku slavu. ćemo obrisati uoči 5. kolovoza i proslave  oslobođenja. Nismo ga eto zapazili, slične poruke uklanjamo samo s glavne ulice.

Hrvati ne žele novu Jugoslaviju ni slične saveze pod drugim imenom, pa prema tomu ni cjelovitu Bosnu koja bi bila Pijemont za takve saveze. Hrvatska državna politika trebala bi uvijek imati na umu da se hrvatski narod izjasnio za svoju samostalnu državu, a ne za Jugoslaviju. Zato ne bi smjela zagovarati cjelovitu Bosnu.

Da nije Sinja, ne bi bilo Alke, da nije Cetine, ne bi bilo Sinja, a da nije kamena u kojemu je ona napravila svoje korito, ne bi bilo Cetine.

Nema ovdje napetosti kao što bi se neupućenom činilo. Tu i tamo netko opsuje majku ustašku ili majku četničku, ali nema incidenata i kriminala. Dabogda sve samo na psovki ostalo.

Svakako, žrtava na hrvatskoj strani je bilo, ali ne velikih za tako opsežnu operaciju, jer je u njoj sudjelovalo oko 160.000 vojnika, što nije mala stvar za Hrvatsku. Mislim da nismo imali velike žrtve, a barata se s nekim ciframa od 300 do 400 ljudi.

Umjesto da iz svijeta "forsiramo" ono što nam je u prijelaznom razdoblju najprihvatljivije, svjedoci smo čudnog plasiranja krive svjetske mode. U tome, na žalost, prednjače neki urednici TV programa, posebice izborom filmova s pozitivnim pristupom homoseksualizmu i drugim nastranostima. Iako nitko ne može reći da nam je televizija zbog svega toga pederska, to se očito za neke urednike ne bi moglo reći.

U politici koja zastupa državu ili stranku moguća su, i teorijski poznata i odre|ena, dva modela snalaženja i preživljavanja. Jedan je model “jež”, a drugi “lisica”. Ja bih tome pridodao još dva “kornjaču” i “vuka”. Velikosrpska politika ima i svoj mitski totem u vuku, a hrvatska u dugovječnoj kornjači. U sadašnjem trenutku valja lisičiti.

Čitav hrvatski narod bi mogao završiti u Haagu.

Stranačka politika SDP-a o Domovinskom ratu ne formulira se danas, već se stvarala tijekom deset godina. Na kuloare se ne obazirem, kao ni na one kojih nije bilo nigdje kad se vodio rat, a danas se javljaju kao pobjednici koji će suditi nama, aktivnim sudionicima.

Uvjeravam vas da s mojom visokom ministarskom plaćom, a moja žena radi kao liječnica, danas možemo živjeti kao što je nekada živjela srednja klasa.

I u Ini i u HŽ-u pokušat ću provesti odluke Vlade, ali kao Slavko Linić, a ne kao član Vlade.

Mislim da našu poziciju najbolje ilustrira ideja Dražena Budiše da bismo kao stranka morali napraviti novi slogan koji bi glasio: HSLS - sve je obrnuto. Dakako, od onoga što piše u nekim novinama.

Krajnje je vrijeme da se desnica osmisli i ujedini. Mora biti moderna i socijalna. Ja bih čak postavio jednadžbu: nacionalno jednako socijalno. Desnica mora biti ljevija i od najljevije stranke.

Posebno valja istaknuti da želimo ostvariti dobre odnose s desnim strankama u Jeruzalemu, sa Židovima. Inače se u Hrvatskoj trebamo organizirati kao Židovi i vojno, gospodarski i socijalno, inače kao narod nećemo moći opstati. Drugog puta nema.