savjest KOLUMNE

Neka institucije obave svoj posao je iritantna izjava. Podjednako je vole Milan Bandić, Vladimir Šeks ili Jadranka Kosor. Nekad ju je rabio i Ivo Sanader. Sada mu je malo nezgodno. Koristili su je i drugi sve dok nije počela toliko smetati čak i prosječnom umu i prosječnom čovjeku koji slabo čita novine i izjave i ne bavi se politikom.

Već sam pisao o tome da je to

 Govor njemačke kancelarke Angele Merkel na skupu mladeži CDU-a u povijesnom Potsdamu, u neposrednoj blizini Berlina, 16. listopada 2010. godine, privukao je ogromnu pažnju europske, bliskoistočne (muslimanske) i svjetske javnosti.  

Reakcije na odluku Ustavnog suda o referendumu burne su i ne stišavaju se. Sindikati, incijatori sakupljanja potpisa, iskazuju veliko nezadovoljstvo. Suci u tom nezadovoljstvu prepoznaju rušilački nagon i elemente kaznenog djela. Svojim komentarima i političkim ocjenama, neki od sudaca dodatno su rasplamsali nezadovoljstvo. Mislim da su se trebali suzdržati. Neću ovdje moralizirati i hiniti neku neutralnu poziciju. Smatram svojom dužnošću progovoriti o ovom važnom političkom pitanju. Ako ništa drugo, a

Kažu da u politici nije važno tko što govori već kome ide u korist ono što se govori. Oni koji tako govore razmišljaju na sljedeći način. Korupcionaške afere iznijele su na vidjelo ono što svi znaju: vladajuće, preciznije, sve parlamentarne političke stranke financirale su svoj pogon, a pogotovo izborne kampanje, najvećim dijelom iz javnih poduzeća a tek manjim dijelom od privatnih firmi. Nakon svih ovih afera, koje sada potresaju HDZ,

Od izbijanja jugoslavenske krize prije 20 godina i važne uloge mirovnih snaga, Vijeća sigurnosti i agencija UN u razrješenju krize na prostoru bivše Jugoslavije, međunarodni odnosi su se bitno promijenili. U to vrijeme međunarodna zajednica nije bila spremna za krizu takvih razmjera na europskom tlu. Raspadom multietničkih federacija komunističkog predznaka u Istočnoj Europi stvoren je vakuum moći na europskom prostoru koji je dodatno doprinio političkoj tektonici u svijetu, traženju „novog

U životu pamtim nekoliko političkih događaja za koje se je tvrdilo da su nemogući i nitko nije mislio da će se desiti. Nitko nije vjerovao da će se raspasti SSSR i to mirno. Nisam ni sanjao da će Ivo Sanader dati ostavku. Nisam vjerovao da će se tako brzo istopiti povjerenje u Jadranku Kosor. Naknadno objašnjenje bilo je da se radi o običnoj građanskoj naivnosti, i da je politika prevrtljiva.

 Najjača i najobuhvatnija strukturalna kriza trese same temelje kapitalizma, trenutno nešto slabije negoli 1932. godine. Ako se nastavi sadašnja pohlepa ionako prebogatih pojedinaca i pripadajućih transnacionalnih korporacija, može se očekivati i prelazak strukturalne krize besmisla pohlepe u definitivni slom kapitalizma, ne samo kao sustava već ideologije same!