savjest KOLUMNE

Otkad sam na zasjedanju Sabora 24. kolovoza izabran za ministra obrane, odlučno sam držao da Hrvatska - prema Ustavu i Zakonu o obrani - ima pravo na vlastitu oružanu silu koja se zove Teritorijalna obrana Republike Hrvatske. Ma što o tome mislio upravljački vrh JNA i bez obzira na to što joj je on u svibnju 1990. protuustavno oduzeo oružje, TO je kao republička vojska bila i ostala neotuđivo pravo Hrvatske, kako u organiziranju i naoružavanju, tako i u pogledu upravljanja i zapovijedanja. Ta se vojska može i drugačije nazvati, ali kako je u Ustavu od 22. prosinca 1990. zadržan termin TORH, nema razloga da se hrvatska vojska ne razvija legalno pod tim nazivom.

Stoga sam odlučno ustao protiv bilo kakvih vojnih formacija koje ne bi bile pod jedinstvenim zapovijedanjem

Nakon mučnog razgovora s predsjednikom Tuđmanom uvečer 29. srpnja 1991. pošao sam obilaznim putem u Zapovjedništvo ZNG na Tuškancu 36 i naišao na tenisko igralište. Predsjednik je već bio ondje, spreman za igru. Atmosfera kao da će biti sto godina mira, kao da je država apsolutno sigurna!? Poslije sam doznao da se te večeri igrao pravi turnir, pa preferans do zore.

Što sam podrobnije analizirao kako su gotovo sva skladišta JNA u Sloveniji osvojena bez sukoba ili uz kratku borbu, to sam bio uvjereniji da i mi situaciju možemo preokrenuti u svoju korist, čak lakše nego Slovenci. Osvojenim oružjem razvili bismo sve 32 brigade hrvatske vojske i nekoliko brigada rodovskih jedinica, što je s već postojećim snagama ZNG, pričuvne policije i samostalnih bojni više od 130.000 vojnika kopnenih snaga, te

Sporazumi o mirnom odlasku JNA što ih je u studenome 1991. Vlada prema nalogu predsjednika Tuđmana sklopila s agresorom bez konkurencije ulaze u vrh apsurda u ratu koji je ionako obilovao protuslovnim, nerazumnim, čak izravno samoubilačkim potezima službene hrvatske politike. Njima je zajamčen slobodan i siguran odlazak izvan Hrvatske svim samostalnim postrojbama JNA, 10. (zagrebačkom) i 13. (riječkom) korpusu, svim skladišnim grupama, sa svim naoružanjem i vojnom opremom, tehnikom remontnih zavoda itd.

Temeljni sporazum, iz kojega su proizašli oni koji su tretirali situaciju na lokalnim razinama, nesporno jest tehnički dobar i formalno nedvosmislen, ali je prema stvarnom sadržaju i s obzirom na konkretnu vojno-političku situaciju u kojoj je sročen apsurdan, ako ne i veleizdajnički.

Već 10 godina pred javnošću se skrivaju ti sporazumi, pogotovo njihovi aneksi, naizgled puke brojke, datumi

 BUDNOST NA PUTU

PODNASLOV: Jedna očekivana smrt pretvorila se ne samo u sustavno falsificiranje Tuđmanove pojave nego u svjesno opravdanje uloga naših sjajnih suvremenika u djelu Franje Tuđmanal Za one kojima Hrvatska nije novost, koji su oduvijek znali da ona postoji, makar često bez mogućnosti artikuliranja svojih interesa, koje Tuđman nije "naučio voljeti Hrvatsku" (Vjesnik, 13. prosinca), jer ih je u tome mogao tek pokolebati, te koji ne dopuštaju da Tuđman i njegovi, nakon svega što su učinili, uopće smiju određivati hrvatsko rodoljublje, Franjo Tuđman nije bio Božji izaslanik. Ako se Bog, koji nam je dao slobodnu volju, uopće miješa u ljudske poslove, prije će biti da je Tuđman došao kao Božja kazna

IN MEDIAS STRES