Danas je 14. siječnja 2015. Prošla su dva dana od predsjedničkih izbora u Hrvatskoj. Ivo Josipović je još uvijek Predsjednik RH ali samo do 18. veljače 2015., odnosno do inauguracije Kolinde Grabar Kitarović. Od toga dana imat ćemo prvu Predsjednicu RH i početak zaokreta. Tijekom slijedećih mjesec dana ne bi trebalo biti većih službenih ili formalnih promjena iniciranih iz Ureda Predsjednika RH. Ivo Josipović je kao pravi gospodin časno prihvatio poraz. Čestitao je dami na pobjedi i pozvao je u svoj ured na razgovor. On je na taj način potvrdio demokratski kontinuitet hrvatske države, a ona je, u ime tog istog kontinuiteta, njegovo časno ponašanje pohvalila u svim intervjuima. Oboje su se ponašali u skladu s tradicijom civiliziranoga svijeta. To, međutim, ne znači da se politički i ekonomski smjer Hrvatske neće uskoro početi mijenjati.

U međuvremenu, mediji će pokušavati shvatiti novonastalo stanje. Mnogima to za sada ne uspijeva. Najbolje se snalazi Hrvatski radio, dok sve tri velike televizije u nekim emisijama djeluju zbunjeno. Doduše, valja reći da je Goran Rotim na HTV-u izvrsno odradio intervju s izabranom Predsjednicom RH. Međutim, nekim novinarima, a još više mnogim njihovim sugovornicima, takozvanim stručnim analitičarima, Kolindu Grabar Kitarović teško je pratiti. Neki njene pozive narodu na zajednički rad za bolju Hrvatsku krivo interpretiraju kao najavu „desno-lijeve koalicije“. Drugi pak pozive na normalnu i civiliziranu suradnju političkih struktura zovu „kohabitacijom“. Krivo obrazovani i potrošeni stručnjaci nisu navikli na tipični zapadnjački način komuniciranja. Nije im jasno da novoizabrana Predsjednica RH ne nastupa na pravnički ili profesorski način. Kolinda Grabar Kitarović djeluje kao dobar menadžer ili entrepreneur.

Čast iznimkama ali mnogi naši profesori i stručnjaci iz učmaloga obrazovnog sustava potpuno krivo shvaćaju misiju Kolinde Grabar Kitarović. Zato im nije jasno „kako ona misli realizirati svoje političke ideje kad za to nema ovlasti“. Zato im je, na primjer, promaklo ono što je po meni bila jučerašnja vijest dana. Naime, tijekom razgovora na HTV-u, kada je Goran Rotim uporabio riječ „Balkan“, Kolinda Grabar Kitarović je hladno ali odlučno rekla: „Hrvatska nije na Balkanu – Hrvatska je srednjeeuropska i mediteranska zemlja.“ Tome valja dodati i njenu izjavu iz govora nakon objave izbornih rezultata da Hrvatska nije „regija“. Očigledno nekima nikako ne sjeda u glavu da je Europska unija hrvatska regija. To ne znači, naravno, da je Hrvatska protiv suradnje sa svim državama s kojima graniči, a to su Italija, Slovenija, Mađarska, Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora. Nadalje, to ne znači da će Hrvatska biti protiv širenja Europske unije i integracije susjednih zemalja na jugoistoku kontinenta. Međutim, to znači da središte naših prostora nije na jugozapadu nego u potpuno suprotnome smjeru.  

U kontekstu vanjske politike i geopolitike, to je zaokret za 180 stupnjeva u odnosu na sve ono što nam je bilo servirano tijekom proteklih godina. To znači da od 18. veljače 2015. Predsjednica RH, u skladu sa svojim vanjskopolitičkim obvezama i dužnostima i voljom većine državljana, vraća Hrvatsku u njen davno odabrani i utvrđeni euroatlantski prostor. To nije samo poruka Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija RH nego i pojedinim inozemnim čimbenicima koji se nikada nisu pomirili s činjenicom da je Hrvatska suverena država te članica Europske unije i NATO-a.

Ovih dana, posebice u svezi terorističkih ubojstava u Parizu, spominje se sloboda govora i pravo medija na slobodno izražavanje. Nitko u Hrvatskoj, u tom kontekstu, nema i neće imati namjeru da zabrani uporabu defetističkih izraza „regija“, „ovi naši prostori“, „Balkan“ i „balkanski region“ ali mi se čini da oni više neće biti u službenom vokabularu hrvatske vanjske politike. Varaju se oni koji misle da Predsjednica RH nema moć i ovlasti za iniciranje takvih bitnih promjena. Vrijeme će pokazati da ima i da se to ne odnosi samo na vanjsku politiku, obranu i nacionalnu sigurnost. Predsjednica RH imala bi, doduše, relativno malo posla kada bi ekonomija bila zdrava, svi sustavi funkcionalni i učinkoviti, a u okruženju nitko ne bi slao dimne signale ili tukao u ratne bubnjeve. Međutim, kada je zemlja u dubokoj krizi, koja kontinuirano prijeti socijalnoj i nacionalnoj sigurnosti, onda Predsjednica RH ima obvezu preuzeti ulogu glavnoga ravnatelja ili koordinatora svih sustava i političkih struktura. Ima u Hrvatskoj pravnih stručnjaka koji to vrlo dobro znaju. Malo ih je ali ih ima.