Svi znamo da imamo zemlju s izvrsnim prirodnim bogatstvima i ljepotama. Znali su to i svi osvajači u davnoj i nedavnoj povijesti. Znaju to danas i naši prijatelji diljem svijeta. Znaju da imamo inteligentne ljude – vrhunske znanstvenike, koji se dokazuju u svijetu, iznimne pomorske kapetane i časnike, koji zapovijedaju na stranim brodovima, sposobne inženjere, koji upravljaju velikim projektima na svim kontinentima, imamo i dobre sportaše, pilote, informatičare, tehničare, električare, vodoinstalatere, liječnike i medicinske sestre te brojne druge ljude od struke, koji su vani traženi. Možda nam ta činjenica laska i godi ali odlazak svakog takvoga hrvatskog čovjeka novi je autogol za Hrvatsku, koja se koprca u moru neprovedivih zakona i regula te starih, naslijeđenih, sporih i neučinkovitih birokratskih sustava.

Iz ove zemlje izvrsnih mogućnosti rijetko odlaze pravnici, politolozi i birokrate. Ne odlaze jer nisu ni cijenjeni ni traženi. Čast iznimkama ali kako to da ih gotovo nitko ne želi, a oni su ravni bogovima u Hrvatskoj? Oni vladaju, upravljaju, rukovode i odlučuju u ime svih nas žitelja pokornih. Donose odluke na svim razinama društva – i postižu autogolove, koji vode Hrvatsku u drugu balkansku ligu.

Prije nekoliko dana jedna pravnica iz Ureda Predsjednika RH, usudila se je izvršiti opasnu agresiju na Ustav RH te, mimo svake logike, iz indirektnoga udarca zabiti još jedan autogol na ime predsjednika Vlade RH i SDP-a Zorana Milanovića. Tvrdila je da su nevažeći glasački listići „važeći“ i da zbog toga „Kolinda Grabar Kitarović nije izabrana Predsjednica RH“.

Drugi autogol na ime Zorana Milanovića i cijele Hrvatske uvalila je politologinja Milanka Opačić, koja je s visoke pozicije potpredsjednice Vlade RH, predstavila javnosti neprovedivi Obiteljski zakon s više od sto pogrešaka i kontradikcija. Taj politološko-pravni uradak je bio toliko loš da ga je Ustavni sud RH morao baciti u smeće.   

Gotovo u isto vrijeme, pukla je vijest da je CRODUX dobio rezultate čak triju ovlaštenih laboratorija iz Europe, koji dokazuju izvrsnu kvalitetu goriva na njegovim crpkama. Ako vlasnik CRODUX-a general Čermak tuži ministra Vrdoljaka zato što su njegove birokrate iz Ministarstva gospodarstva orkestrirale nekakve mutne i zlonamjerne radnje onda će to biti strašan udarac za Vladu RH. Za sada je to samo još jedan politički autogol na ime Zorana Milanovića – dežurnog Pedra.

Najveći autogol na ime dežurnog Pedra, vladajuće koalicije i Hrvatske polučio je glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije Zoran Radman, koji je, navodno, putem internih kodeksa najprije ukinuo pravo novinarima na normalni privatni život, a onda dao otkaz jednoj u svijetu priznatoj novinarki jer je njegov apsurd primijetila, eksponirala unutar HRT-a te njega pozvala da razmisli o ostavci. Prema usvojenim kodeksima, jedino novinari i ostali programski djelatnici HRT-a, u cijelome slobodnom i demokratskom svijetu, ne smiju javno, izvan radnoga vremena i posla, razgovarati o svojim osobnim i obiteljskim opredjeljenjima – na primjer o vjerovanju ili ne vjerovanju u Boga i tradicijama svoje vjerske zajednice. Novinarka HRT-a Karolina Vidović Krišto prva je, navodno, primijetila te drakonske stavke u kodeksima, kakvi su vjerojatno na snazi još samo u Sjevernoj Koreji, a potom o njima obavijestila kolege novinare i druge relevantne djelatnike. Mjesecima je trajalo interno dopisivanje između djelatnika i menadžmenta HRT-a, odnosno glavnoga ravnatelja Radmana, koji se je, navodno, konzultirao sa svojim pravnicima i ostalim birokratima. Na kraju je Radman, uz dodatnu vrlo čvrstu obranu spornih stavki u kodeksima i bez ikakvog priznanja pogreške, obavijestio djelatnike HRT-a da je spreman razmotriti njihove prijedloge. Otkaz Karolini Vidović Krišto izazvao je burne reakcije svih relevantnih sindikata na HRT-u i brojnih udruga i portala. Svi se slažu da je otkaz majci četvero djece i borcu za dječja prava te slobodu govora i vjerovanja neopravdan. Neki se opravdano pitaju: Zašto se tako zdušno borimo za medijske slobode u Francuskoj, a dopuštamo „ubijanje“ novinara u Hrvatskoj? Doduše, to nije jedino bitno pitanje. Naravno da uglednu novinarku, kao žrtvu, treba čvrsto podržati i pohvaliti za hrabrost – čak se i upitati: Zašto ljudi poput Karoline Vidović Krišto nisu na čelu HRT-a? Drugo važno pitanje glasi: Je li moguće da su neki politolozi, pravnici i birokrate još uvijek spremni, u institucijama vlasti i mimo njih, službeno kršiti Ustav RH i sve međunarodne povelje o slobodi misli i govora koje smo potpisali?

Želim ponovno istaknuti kako me mediji nisu uvjerili da je baš za sve političke, ekonomske, socijalne, pravosudne i birokratske pogreške u Hrvatskoj kriv Zoran Milanović. On je ponekad bahat i tvrdoglav, a zna biti i vrlo frustriran i zajedljiv. Od kritika oporbe isključivo se brani neprimjerenim verbalnim izletima u sada već daleku prošlost. Naravno, on ne može javno priznati da u svom okruženju ima previše krivo obrazovanih i nesposobnih pravnika, politologa i drugih birokrata, koji Hrvatsku guraju u živi pijesak takozvanoga „post-jugoslavenskog balkanskog regiona“. Međutim, nitko me još nije uvjerio da je to njegova politička opcija, odnosno da je baš on kriv za sve loše napisane zakone, regule i kodekse, koji su neprovedivi, kontradiktorni, otvoreni krivim interpretacijama i opasni, odnosno da je on uzročnik svih pogrešaka i promašaja.

Imam dojam da će se uskoro pokazati kako geopolitički i ekonomski zaokret na naš davno odabrani euroatlantski smjer, koji će s velikim entuzijazmom i novim inicijativama nuditi Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, neće biti stran i neprihvatljiv predsjedniku Vlade RH Zoranu Milanoviću. Čak mislim da se ona, Zoran Milanović i lider oporbe Tomislav Karamarko, koji će vjerojatno biti slijedeći predsjednik Vlade RH, uopće ne razlikuju glede ljubavi prema Hrvatskoj. Svi bi oni željeli što brži oporavak od recesije i ustroj kvalitetnih sustava, koji bi širom otvorili vrata fondovima, ulaganjima, profitabilnoj proizvodnji, zapošljavanju i useljavanju u Hrvatskoj – umjesto iseljavanju iz nje. Svi žele pobijediti u toj utakmici i stvoriti socijalnu državu bez ovrha, deložacija siromaštva i gladi. Međutim, ostaje pitanje: Je li to uopće moguće sa sadašnjim ekipama, u kojima potpuno dominiraju pravnici, politolozi i profesionalizirani birokrate – bez vrsnih entrepreneura i reformatora, koji razmišljaju hrvatski pozitivno i djeluju globalno poduzetno?!