Gospodarski pojas, registar nekretnina i t. d.

Iako je Most potpuno neočekivano uletio s idejom da Hrvatska treba proglasiti gospodarski pojas na moru, vijest o tome ugodno me je iznenadila i obradovala. Istini, odnosno cijeloj istini na volju, domoljubna ekipa na čelu s HDZ-om već je ranije bila najavila napad na probleme oko gospodarskog pojasa. Međutim, većina medija i njihovih dežurnih politologa je to iznimno važno pitanje za hrvatske nacionalne interese bila potpuno ignorirala. Valjda zato što ta vrsta reforme ne uključuje nekakve „rezove i nove poreze“. Ulaz Mosta u tu tematiku odjeknuo je pozitivno u javnosti i već jutros Mislav Togonal je na Hrvatskome radiju pokrenuo javnu raspravu, koja je odmah pokazala kakve silne štete proizlaze iz nepostojanja znanja, volje, nacionalnog ponosa i legislative za učinkovito i profitabilno gospodarenje morskim dijelom Hrvatske i šire na Jadranu. Danas se pitam mogu li sebi dopustiti dodatno pozitivno razmišljanje i nadu da će netko među političarima eksponirati potrebu provođenja drugih jednako važnih reformi, koje još nikada nisu bile predmetom javne rasprave?

Hoće li netko pokrenuti raspravu o pravoj reformi zemljišnih knjiga i katastara s ciljem privlačenja daleko većega broja investitora iz Hrvatske i njene dijaspore te iz naše euroatlantske i šire međunarodne zajednice, umjesto da predlaže uvođenje kontraproduktivnog poreza na nekretnine? Hoće li netko hrabro i otvoreno priznati da smo do sada samo djelomice odradili digitalizaciju – zatečenoga katastrofalnog stanja u neusklađenim zemljišnim i katastarskim knjigama?

Već i sam sebi postajem dosadan zbog upornog pisanja o rješenjima koja postoje u razvijenome svijetu, gdje nema brojnih zemljišnoknjižnih ureda koji su dijelovi općinskih sudova i katastra kao posebnih i izdvojenih ustanova. Postoji jedinstvena državna ustanova, koja se najčešće zove Registar nekretnina (na engleskom najčešće Land Registry ili Property Registration Authority), a vlasnik u njoj vadi samo jedan jedinstveni važeći dokument (na engleskom Deed) za svega nekoliko minuta na otvorenom pultu ili online. Najvažnije je to što taj jedinstveni državni Registar nekretnina nije dio nikakvoga suda. Naravno da nije kada u uređenoj državi predmetom suda mogu biti samo tužbe zbog nekakvih imovinsko-pravnih problema. U registrima nekretnina uglavnom rade ljudi relevantnih struka – najčešće tehničkih. Oni ne pišu kilometre i tone nekakvih rješenja nego upisuju geodetske i druge tehničke vrijednosti te vlasničke podatke iz kupoprodajnih ugovora koje pripremaju i ovjeravaju odvjetnici – bez javnih bilježnika. Mogu, naravno, ugovore pripremati i javni bilježnici ali onda nisu potrebni odvjetnici.

Za ovu reformu od iznimnoga nacionalnog interesa, odnosno za ustroj Registra nekretnina RH, bitno je razumjeti da to podrazumijeva fuziju svih katastara i svih zemljišnoknjižnih ureda, izvan općinskih sudova, u jednu jedinstvenu organizaciju s jedinstvenim sustavom. U konačnici, takav registar nekretnina, za svakog vlasnika nekretnine, proizvodi jedan jedinstveni dokument sa svim bitnim podacima, koji su danas razbacani na četiri ili pet različitih komada papira.      

Danas u Hrvatskoj vlasnik jedne kuće na jednoj katastarskoj čestici vadi tri ili četiri dokumenta u katastarskom uredu, recimo u odjelu za općinu Maksimir, a to traje do mjesec dana – naravno ako je sve uredno upisano. Potom odlazi u zemljišnoknjižni ured općinskoga suda i čeka na red najmanje sat vremena – na šalteru za Maksimir, logično. Kad dođe na red, pravni referent mu kaže da je uzeo krivi broj jer njegova nekretnina u zemljišnim knjigama spada pod općinu Remete. Nakon bolnog čuđenja i natezanja on dobije vlasnički list ali, kada dođe doma, shvati da pola njegove čestice navedene pod određenim brojem u katastarskim dokumentima jednostavno nema u vlasničkom listu. On također uoči da je broj čestice u vlasničkom listu potpuno drukčiji od onoga u katastarskim dokumentima. Slijedeći dan ponovno odlazi u zemljišnoknjižni ured istoga općinsko suda i kada, nakon čekanja još sat vremena, dođe na red onda mu neki drugi pravni referent kaže da je trebao tražiti i vlasnički list za njegovu drugu česticu. Naime, ona jedinstvena čestica s kućom iz katastra u općini Maksimir vodi se u zemljišnim knjigama kao dvije čestice s dva potpuno drukčija broja u općini Remete.

Iako je to jedan od manjih problema u našem sustavu za upis nekretnina, pokušajte, gospodo kočničari promjena objasniti ga na engleskom jeziku nekom stranom investitoru iz neke razvijene zemlje gdje je reforma odrađena i registar nekretnina ustrojen prije 80 godina. Pokušajte zamisliti kako će on reagirati kada mu kažete da je tome tako u Hrvatskoj i da se tu ništa ne može učiniti.

Danas je oportuno glasno govoriti o „nekakvim“ reformama, a misliti na „rezove i nove poreze“ ali to čine bezvoljne i nesposobne kukavice. Hrabar je onaj koji se odluči za prave i konkretne reforme kao što su proglašavanje hrvatskoga gospodarskoga pojasa na moru, ustroj registra nekretnina, ukidanje svih kontraproduktivnih poreza i nameta na nepostojeći novac, simplifikacija svih birokratskih procesa koji tjeraju investitore i radnu snagu iz Hrvatske i t. d., i t. d., i t. d., i t. d.