Kad bi Karamarko i Milanović prihvatili eksperimentalne ideje izgradnje nekakvoga reformskog mosta bez standardnih demokratskih potpora, pretvorili bi Hrvatsku u kuću bez čvrstih temelja. Tripartitna državna administracija ne bi mogla ni pomisliti na reforme tamo gdje su najpotrebnije – u  takozvanoj javnoj „upravi“. Hrvatskom bi potpuno zavladala birokracija i njeni referenti, koji su i sada jedina vlast.

Dok u svakodnevnome hrvatskom vokabularu, u svim segmentima društva, takozvana javna „uprava“ ne postane javna „služba“ neće biti moguća niti jedna reforma u Hrvatskoj. Sve dok je s one strane šaltera BOG REFERENT, a s ove strane GRAĐANIN POKORNI nećemo se pomaknuti s mrtve točke. To i takvo nasljeđe iz totalitarnih režima, a posebice iz komunizma, nismo sasjekli u korijenu. Trebali smo. Moramo to danas učiniti. Nikad nije kasno.  

Prije par godina, jednu sam referenticu bio upozorio na pitanje, koje je dan ranije predsjednik Vlade RH bio uputio na televiziji, cijeloj hrvatskoj birokraciji. Pitanje je otprilike glasilo ovako: „Zašto ljudima tražite brojne dokumente za identifikaciju ako imaju osobnu iskaznicu?“ Do tada bezvoljna, bezlična i bezosjećajna referentica naglo je podigla glavu i zauzevši stav Boga svemogućega odgovorila: „Može on pričati što hoće. Ja radim svoj posao kako treba i u skladu s pravilnikom. Uostalom, premijeri su prolazna kategorija, a ja sam stalna.“

Dugo, vrlo dugo, analizirao sam te referentice iza šalterskog stakla. Racionalno sam je pokušavao smjestiti u kontekst tranzicije i porođajnih problema mlade države. Bio sam sebe uvjerio da se samo radi o krivoj interpretaciji demokracije i slobode govora u učmalome sustavu, koji će se s vremenom promijeniti.

Međutim, danas znam da je to posljedica dvaju dugogodišnjih i paralelnih procesa. S jedne strane, pojavila se je velika neprobojna barijera između birokracije i naroda. Birokracija, kao instrument totalitarne države, gradila je i tijekom godina sagradila višeslojni imaginarni neprobojni zid – gori od onoga napravljenog od bodljikave žice. S druge strane, u tim i takvim uvjetima, ljudi su postajali sve nemoćniji i bezvoljniji da bi se na kraju pretvorili u građane pokorne, koji su spremni izbivati s posla te satima ponizno i pogrbljeno stajati u redovima.

Poneki GRAĐANIN POKORNI, koji je to mogao, otišao je korak dalje i osmislio alternativni sustav takozvane „plave koverte“, a BOG REFERENT je sve to objeručke prihvatio, standardizirao i gotovo legalizirao. Tako su nastale nove neuništive anomalije u društvu – mito i korupcija.

Vratimo se na početak – na hrvatski vokabular i razliku između javne „uprave“ i javne „službe“. Jutros sam, kao i svaki dan, vozeći se slušao Hrvatski radio. U relativno dobroj raspravi o bitnim reformama tri su gosta kvalitetno i elokventno izlagala različita i često oprečna mišljenja. Tijekom rasprave više puta je korišten pojam „javna uprava“, odnosno da se u tom segmentu moraju dogoditi najveće i najvažnije reforme. To me je obradovalo, naravno, jer je potpuno u skladu s mojim razmišljanjima.

Međutim, nitko se nije osvrnuo na ono što bi trebala biti polazna točka te reforme, a to je promjena pojma „uprava“ u pojam „služba“ – u skladu sa isprobanim demokratskim procesima, koje uvijek pokreću velike stranke kada s apsolutnom većinom pobjede na izborima. Velika je razlika između tih dvaju pojmova. Razlika je izražena prisutnošću ili neprisutnošću spomenutoga zida od bodljikave žice. U svakoj službi učinkoviti službenik svojim relevantnim znanjem, sposobnošću i voljom služi svakom građaninu jednako – bez „plavih koverata“.

Dakle, promjena pojma UPRAVA u pojam SLUŽBA treba i mora biti polazna i temeljna točka za sveukupnu birokratsku reformu. U suprotnom, reforma će pucati, kliziti i na kraju se urušiti kao i kuća sagrađena bez temelja. Pod javnu službu (na engleskom Public Service ili Civil Service) spadaju sve državne institucije, ustanove, uredi i agencije. Naravno da idealni Public Service ne postoji nigdje na svijetu ali u mnogim, demokratskim, dobro uređenim i razvijenim zemljama postoje reformirane javne službe u kojima nema BOGA REFERENTA i GRAĐANINA POKORNOG te zida od bodljikave žice između njih. Glavni preduvjet za reforme i ustroj javnih službi je stabilna vlada, koju kad-tad iznjedri isprobana demokracija – bez opasnih eksperimenata.