Predsjednica Republike Hrvatske jedina je politička institucija koja danas funkcionira sa svim svojim ovlastima, a one nisu male nego velike – posebice u složenim ili kriznim situacijama. Neupitno je da sadašnja politička situacija mora biti okarakterizirana kao vrlo složena. Valja moliti Boga da, zbog moguće dugotrajnosti, ne postane pretjerano krizna, a što bi, u skladu s Ustavom RH, zahtijevalo i vrlo ozbiljne intervencije Predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović.

Mjesecima su trajali pokušaji degradacije Predsjednice RH i njenih, navodno, „nepostojećih“ ovlasti. Prvo su krenuli polupismeni i krivo obrazovani novinarčići, koji na fakultetima političkih znanosti i filozofije čak nisu naučili da prvo slovo u svakom nazivu institucije mora biti veliko. Na primjer: Hrvatski sabor, Vlada Republike Hrvatske i/ili Predsjednik Republike Hrvatske. Nisu naučili da je Zoran Milanović predsjednik Vlade Republike Hrvatske, a Kolinda Grabar Kitarović Predsjednica Republike Hrvatske.

Krivo školovani mladi ljudi došli su iz nereformiranoga obrazovnog sustava s uvjerenjem da je u novinarskom radu dobro politički se opredijeliti – umjesto biti potpuno neutralan, častan i nadasve profesionalan. Ponašaju se kao da žive i rade u ono davno doba totalitarnih režima, kada su novinari morali biti vezani uz partije.

Također su se redali, i još uvijek se redaju, uvredljivi vulgarni ispadi aktualnih političara prema osobi i instituciji u uredu na Pantovčaku, a mediji, uz pomoć dežurnih politologa, filozofa, pravnika i drugih „dobročinitelja“, kao vampiri orgijaju u svom ništavilu. Usput su sebi dali pravo na tumačenje Ustava RH – na potpuno uvrnuti način.

Istina, velikim dijelom im u tome pomaže i sam Ustav RH jer nije u svim svojim člancima dao potpune i nedvojbene odgovore na pitanje A ŠTO AKO ….? Ali na kraju je ipak prevladala logika – jednoglasno su progovorili profesori iz Osijeka, Rijeke, Splita i Zagreba, koji znaju znanje o Ustavu RH jer im je to zanat.

U ovoj složenoj postizbornoj političkoj situaciji bez pobjednika s reguliranom većinom, s raspuštenim Hrvatskim saborom i tehničkom Vladom RH, Predsjednica Republike Hrvatske jedina je institucija vlasti koja funkcionira sa svim svojim ovlastima, a one nisu ni male ni „nepostojeće“ kad je u pitanju zaštita ustavnopravnog poretka i funkcioniranja državnih sustava.

Predsjednica Republike Hrvatske gospođa Kolinda Grabar Kitarović jedina može sazvati Hrvatski sabor na novi pokušaj konstituiranja. Ona ima pravo raspisati prijevremene izbore i prije nego što se konstituira Hrvatski sabor. Ima pravo to učiniti i nakon što se parlament konstituira. Jedino ona može sasjeći ova vrlo često neprincipijelna i mučna nadmetanja za podršku strančica i narcisoidnih pojedinaca.   

Politička kriza u Hrvatskoj još uvijek je daleko od rješenja. Čak i ako se pojavi mandatar s dovoljnom podrškom, kriza neće nestati. Ustroj učinkovitih sustava postao je prioritet, a poznato je da većinu bitnih reformi vrlo teško i dugotrajno ostvaruju koalicije sklepane sa strančicama i pojedincima koji imaju uske osobne, etničke, regionalne i druge anacionalne interese.

Velike reforme teško mogu provesti nekakve silom sklepane tripartitne tvorevine. Velike i bitne reforme brzo i učinkovito provode samo velike stranke i uigrane koalicije, koje na izborima osvoje apsolutnu većinu. To je bila i ostala činjenica svugdje u svijetu. To će biti činjenica koju će kad-tad spoznati i jato gusaka u magli.

Valja razmišljati pozitivno i nadati se da ćemo svi to napokon shvatiti. Moramo sami sebi obećati da u buduće nećemo slušati one „dobročinitelje“ koji su nas vodili u krivome smjeru, odnosno natrag u balkansku kaljužu, politički kaos i daleko od provjerenih demokratskih načela.

Nema idealnoga političkog sustava. Ni demokracija nije idealni sustav. Ona je također svojevrsna diktatura ali za razliku od svih drugih parlamentarnih sustava ona je diktatura izabrane većine – sve ostalo su opasne diktature manjina.

U tom kontekstu, nestranački mandatar za predsjednika Vlade RH može biti demokratski prihvatljiva opcija samo ako ga formalno prihvati barem jedan od dvaju lidera velikih koalicija, a to su u ovoj situaciji Tomislav Karamarko ili Zoran Milanović. Netko tko nije izašao pred narod i na izborima dobio njegovu podršku ne može biti dijelom demokratskih procesa. Dakle, odabir nestranačkog mandatara, na bilo koji drugi način, bio bi nož u leđa jedinom civilizacijskom sustavu – demokraciji.

Kolinda Grabar Kitarović vjerojatno neće moći nikome ponuditi sastavljanje Vlade RH ako se na njenim vratima ne pojavi mandatar s dovoljnom podrškom. Međutim, polazna i temeljna činjenica je da to mogu biti samo Tomislav Karamarko ili Zoran Milanović – lideri dviju velikih koalicija. Tako je odlučio najveći autoritet u državi, a to smo mi – velika većina hrvatskoga naroda.

Druga polazna i bitna činjenica, koja također ne smije biti ignorirana, je da smo mi, relativna većina naroda, dali prednost Tomislavu Karamarku i HDZ-u, odnosno Domoljubnoj koaliciji. Malo manji broj glasova dali smo Zoranu Milanoviću i SDP-u, odnosno Koaliciji Hrvatska raste, a treći po veličini broj glasova od nas je dobio Most kom je na čelu Božo Petrov. Most mora odabrati onu veliku koaliciju koja je odabrala njega kao partnera. Bez takvog zajedništva neće nikada biti ostvareni uvjeti za formiranje propisane većine.

Dakle, Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, koju smo također izabrali mi, narod, prema demokratskom načelu većine, kada odluči prekinuti ovu sadašnju štetnu agoniju, opravdano i logički mora uzeti u obzir temeljnu polaznu činjenicu – načelo većine. Jedina alternativa, odnosno druga demokratska mogućnost, nažalost, moraju biti skupocjeni novi izbori.