Bravo Tomislave Karamarko, bravo za tebe osobno i za HDZ, na sljedećim izborima imat ćemo apsolutnu većinu!

To su riječi koje je jučer popodne izgovorio moj susjed Martin, član HDZ-a još od Tuđmanovih dana. Koliko znam, on je častan i ponosan Hrvat. Branitelj. Radišan obrtnik. Obiteljski čovjek i otac četvero djece, koja su sva u Hrvatskoj. Možda se varam ali mi se čini da su velikoj većini članova HDZ-a, koji se je reformirao i vratio izvornim Tuđmanovim načelima, čast, ponos i strpljenje ipak malo važniji od vlasti i fotelja.  

Kako stvari sada stoje, Božo Petrov, jedan od lidera triju najjačih koalicija prema rezultatima izbora, bit će novi predsjednik Vlade Republike Hrvatske. To nije najbolji ishod po standardima razvijenih zemalja svijeta ali je legitiman i demokratski. Izbor nekakvog nestranačkog čovjeka, koji nije bio na izborima i dobio barem nekakvu podršku naroda, bio bi nož u leđa teško ostvarenoj parlamentarnoj demokraciji u Hrvatskoj. Dakle, Koalicija Hrvatska raste i koalicija Most, zajedno s raznim strankama i strančicama regionalnih, etničkih i drugih anacionalnih svjetonazora sastavit će novu vlast u Hrvatskoj. 

Ako se ne dogodi nekakav novi obrat, Božo Petrov će otići Predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović s velikom podrškom, velikog broja zastupnika, iz nove velike koalicije, sastavljene od velikog broja stranaka, s velikim brojem različiti interesa, s porukom da će „zajedništvom“ provesti veliki broj reformi, za veliki razvitak, za veliku zaposlenost i blagostanje, za veliku demografsku obnovu, na veliko zadovoljstvo svih hrvatskih državljana. Mi, narod, moramo pozitivno razmišljati, podržati novoga premijera i njegove ministre te im iskreno zaželjeti sreću i uspjeh. Usput i blagoslovljen Božić i berićetnu novu godinu.

U prošloj kolumni sam sugerirao da bi premijer trebao biti lider jedne od velikih stranaka ili koalicija, koje s osvojenom apsolutnom većinom može učinkovito provoditi reforme. On mora imati menadžerske, a to znači koordinatorske, sposobnosti. Stručnost vezana uz njegovu temeljnu profesiju nije toliko bitna ako ima prirodnu ili radom stečenu vještinu organiziranja, usmjeravanja, koordiniranja i delegiranja autoriteta od vrha prema bazi i od baze prema vrhu. Možda se varam ali dojam je da Božo Petrov ima neke od tih osobina. Treba ga podržati i dati mu priliku da se dokaže.

Zoran Milanović je, kao što sam bio davno predvidio, sjeo za stol s Tomislavom Karamarkom. Ali je to bilo uzaludno gubljenje vremena jer, zbog njegova dugogodišnjeg druženja s negativnim i često anti-hrvatskim dijelom ljevičarskog društva, izgleda da se je doista pretvorio u političkog samoubojicu. Susjed Martin tvrdi da ga ni češće pozivanje na Papu Franju ni ponovno angažirani inozemni „image maker“ više neće vratiti na put političke časnosti i ugleda.

Što je ostalo? Ostale su nam nekakve „dogovorene smjernice“ za reforme, a to je nešto slično onome famoznom Planu 21 – gomila naslova, podnaslova i natuknica. Nikada prije u životu nisam toliko želio da budem u krivu ali mi se čini da će vrlo malo od tih brojnih „dogovorenih smjernica“, u ovim i ovakvim uvjetima s puno „baba“, prouzročiti rođenje hrvatskog „djeteta“ koje neće biti „kilavo“. Tijekom ovih blagdanskih dana, kada slavimo rođenje najdražeg nam djeteta, molit ću Boga da ne budem u pravu.