Jedna stara ali prigodna poruka na engleskom jeziku glasi: REFORM & POPULATE – OR PERISH!

Nikada u životu nisam imao priliku susresti se s gospodinom Tihomirom Oreškovićem ali iz razgovora s ljudima koji ga poznaju i kroz analizu njegove biografije, na način koji se primjenjuje u Americi, Australiji, Novom Zelandu i Kanadi, mogu reći da znam dovoljno o njemu.

Tihomir Orešković je mikro-ekonomist, odnosno menadžer, koji može izvrsno upravljati s bilo kojim timom sposobnih, vještih i iskusnih pojedinaca u bilo kojoj maloj, srednjoj ili velikoj organizaciji, a to uključuje i državu – čak i uniju država. On neupitno može učinkovito delegirati autoritet znanja s vrha prema bazi i iz baze prema vrhu.

Doduše, prema standardima razvijenih zemalja, on nije menadžer-entrepreneur ali to nije bitno jer za dužnost predsjednika Vlade Republike Hrvatske važnije su njegove osobine tipičnoga kabinetskog ravnatelja u timu vještih resornih lidera, među kojima mora biti i pokoji entrepreneur. Ukratko, Tihomir Orešković je izvrstan izbor za ono što su Tomislav Karamarko, u ime svoje koalicije stranaka, i Božo Petrov, u ime udruženih pojedinaca Mosta, zajedno postavili kao svoje kompatibilne ciljeve.

Tihomir Orešković može koordinirati sve aktivnosti u planiranju i provedbi reformi, u ponovnom pokretanju hrvatskih integracija na globalnoj razini i u useljavanju, umjesto iseljavanju, Hrvata. Zato me raduje visoki postotak pozitivnih reakcija na njegov odabir – posebice među mladim ljudima, koji su najveće žrtve ne-reformiranih sustava.

Međutim, užasavam se nad brojnim negativnim reakcijama u ne-reformiranim medijima. Očekivao sam poplavu negativnih komentara poslije blagdana. Ali, eto, anti-Krist im nije dopustio da pričekaju nekoliko dana.  

Negativne reakcije članova SDP-a i ostalih stranaka iz njihove koalicije na izbor Tihomira Oreškovića možda su opravdane. Oni su razočarani, frustrirani i bijesni. Osjećaju svojevrsnu mržnju prema HDZ-u, cijeloj Domoljubnoj koaliciji i Mostu. Vjerojatno mrze i sebe – sve se to može razumjeti i opravdati. Međutim, kako razumjeti i opravdati silne negativne i često glupe reakcije u medijima, koje ponekad graniće s govorom mržnje?

Iako je ovo blagdansko vrijeme, a Tihomir Orešković još nije ni postao predsjednikom Vlade RH, neki novinari se silno trude pronaći što više iskompleksiranih zlobnika za bacanje kamenja te rušenje zajedništva Domoljubne koalicije i, za to nespremnog, Mosta, čiji članovi naivno nasjedaju i neprimjereno reagiraju – baš onako kako ti novinari i mediji žele.

Krivo obrazovana piskarala ne štede svoju energiju zla zato što je odabran čovjek koji, navodno, „ništa ne zna o posebnostima našega društva“, a uz to još „ne zna dobro govoriti hrvatski“. Ne spore da je on svjetski čovjek ali tvrde da „samo zna upravljati financijama u velikim multinacionalnim organizacijama“ i dodaju da „to nikako ne znači da će znati upravljati državom“. Naravno, misle na ovu našu državu, koju smo „izvrsnošću“ pravnika, politologa i makroekonomista doveli do neviđene „izvrsnosti“, totalne „zaposlenosti“ i osjećaja „blagostanja“.

Ne smeta tim novinarima što oni sami, isto kao i njihovi „izvrsni“ sugovornici, u gotovo svakoj rečenici naprave barem jednu gramatičku pogrešku i što još nisu ništa naučili o menadžmentu, odnosno upravljanju. Oni misle da glavni menadžer treba biti nekakav komunistički diktator, koji sam sve planira, odlučuje i provodi – naravno da tako misle jer su programirani u ne-reformiranome obrazovno-odgojnom sustavu, a rade u organizacijama koje ne-reformirane „otmjeno propadaju“.

Ne daj Bože da nova vlast uspije. Dojam je da bi mnogi zlobni „genijalci“ rezali žile. Postotak tih zlih i krivo obrazovanih negativaca je očito ogroman. Dojam je da ih ima u svim segmentima društva. Čast profesionalnim i objektivnim pojedincima ali oni „hrabro šute“ na poznati hrvatski način. Iako u većini, oni su marginalizirani, a „hrabro šute“ i naši mladi, koji najviše „uživaju“ u izvrsnosti i plodovima naslijeđenog stanja te u svojoj „zapošljivosti“ i „zaposlenosti“ – zbog koje se rađe masovno iseljavaju.

Naravno, zlobni negativci neće odustati od rušenja ni poslije blagdana. Idu do kraja – sve do konačne pobjede. Zašto? Tko i što je u njihove mozgove ugradio te i takve destruktivne, anacionalne i neprijateljske čipove zla? Gdje se nalaze njihovi mračni laboratoriji? Tko su danas njihovi mentori? Doduše, znam tko su i gdje su. Znamo svi, a znaju i oni da svi zajedno znamo. Ali to nije više bitno.

Važno je znati da je tim zauvijek izgubljenim dušama svaka ideja o Hrvatskoj, iz koje ne bi odlazili nego u koju bi dolazili Hrvati, toliko mrska da su spremni uništiti i najmanju mogućnost nacionalnog zajedništva, opstanka i razvitka. 

Nema dvojbe, ponovno nam je potrebno Tuđmanovo globalno zajedništvo, a potom i integracija cijeloga korpusa – hrvatskoga nacionalnog korpusa. Postoji jedna mudra stara i prigodna ekonomsko-demografska poruka na engleskome jeziku, koja glasi: „REFORM & POPULATE – OR PARISH“. Neću je prevoditi jer oni koji znaju znanje neupitno znaju i što ona znači, odnosno što će značiti ako budemo opet morali na izbore.