Tomislav Karamarko će Boži Petrovu predložiti svojevrsnu decentralizaciju ekonomskog razvitka, koja predviđa četiri središta – Osijek, Rijeku, Split i Zagreb. Cilj je da se svi veliki projekti od nacionalnog interesa ravnomjerno planiranju i provode u svim dijelovima Hrvatske. Time bi nova vlast omogućila ravnomjerno zapošljavanje na radnim mjestima, koja će se otvarati pokretanjem novih projekata.

To će također pomoći u ostvarenju politike zaustavljanja masovnog iseljavanja mladih ljudi te većem povratku, useljavanju i ulaganju Hrvata i njihovih potomaka iz inozemstva. Da su tako razmišljale sve hrvatske vlade poslije smrti Franje Tuđmana mi danas ne bi bili država koja grca u dugovima i nacija koja umire – demografski i ekonomski. Naši kvalitetni ljudski, prirodni i geopolitički resursi bili bi puno bolje iskorišteni, a branitelji ne bi patili od PTSP-a i dizali ruku na sebe. Bili bi ponosni na svoju veliku žrtvu.

Svaki novi projekt, bio on mali ili veliki, stvara novu vrijednost i novu dobit. Svaka nova dobit stvara novi tijek poreznog novca prema državnom proračunu. Isto tako, svaki novi posao pretpostavlja ubiranje novog poreza na nove plaće, a to sve skupa daje novu i veću snagu državnom proračunu za stvaranje održive i socijalne države. To je temeljna ekonomsko-financijska formula. Iako je jednostavna dežurni politolozi i filozofi je ne mogu i ne žele razumjeti. Oni bi razvojnu i socijalnu politiku vodili antifašističkim floskulama.

Naravno, za pametnu provedbu zacrtane politike, pametno ubiranja poreza i pametnu raspodjelu novca iz proračuna potrebna je pametna i stručna vlada. Zato su, valjda, Karamarko i Petrov odlučili da na čelu nove Vlade Republike Hrvatske bude profesionalni menadžer ekonomsko-financijskoga smjera, koji će razumjeti i provoditi novu hrvatsku politiku održivosti, razvitaka, obnove i socijalne osjetljivosti.

Druga važna politika Domoljubne koalicije i Mosta treba biti preustroj i/ili ustroj državne i javne službe. Nestat će brojne izmišljene i virtualne agencije i njima slične organizacije. Karamarko tvrdi da je došao „kraj zbrinjavanju partijskih podobnika“. Božo Petrov će se neupitno s time složiti jer su on i članovi Mosta o tome već više puta javno zborili.

Međutim, oni i svi mi, moramo shvatiti da ta reforma mora imati i drugu dimenziju u svim ostalim državnim i javnim organizacijama. Ona mora započeti od temelja, a temelj je u nazivu „uprava“. Dok uprava ne postane „služba“ u pravom smislu te riječi nikakvi moderni, brzi i učinkoviti sustavi rada neće biti kvalitetno ostvareni. Drugi korak te reforme mora biti standardizacija, usklađivanje, digitalizacija i umrežavanje svih temeljnih podataka na razini države i svih njenih službenih predstavništva u inozemstvu.

Za ekonomski razvitak Hrvatske vrlo je važno da svaki zaposleni građanin može brzo i jednostavno biti uslužen u bilo kojem državnom ili javnom uredu, na šalteru ili putem online usluge. Dosta je bilo bolnih i dugotrajnih izostanaka s posla za građane pokorne, koji su prisiljeni na duga čekanja u dugim redovima pred brojnim "bogovima" referentima u ovoj ili onoj „upravi“.

Vrijeme je i da svaki iseljenik ili strani državljanin hrvatskoga podrijetla također osjeti volju i uslužnost hrvatske birokracije u inozemnim uredima za brzu i jednostavnu nabavi dokumenata, koji su mu potrebni za prilaganje zahtjevu za upis u knjigu hrvatskih državljana. Sada je to bolni i dugotrajni „papirološki“ postupak – čak i u Hrvatskoj. Hrvatska vjerojatno treba ukinuti ili spojiti neka ministarstva ali mora imati i jedno novo - Ministarstvo demografske obnove, koje bi se bavilo rastom stanovništva prirodnim putem i useljavanjem Hrvata.