Osobno me je jako obradovala vijest da moj saborski kolega i ugledni profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu dr. Ivo Josipović priprema ustavni zakon koji je u medijima najavljen kao »zakon za kažnjavanje ratnih profitera«.

Dva su razloga zbog kojih me je obradovala ta vijest.

Prvi: 30. rujna 2006. prestao je važiti Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije, izglasan 8. svibnja 2001. Na trenutak se činilo da je tog dana, umirovljenjem spomenutog zakona, suštinski i simbolički umro najveći suvremeni hrvatski politički mit što ga je ondašnja koalicijska vlast počela stvarati 3. siječnja 2000.: mit da će ispraviti nepravde hadezeovske privatizacije, da će pronaći opljačkano blago i vratiti ga u zemlju i da će privatizacijske pljačkaše otkriti i primjerno kazniti. Bilo je govora i o angažiranju svjetski poznatih lovaca-tragača na oprani i skriveni novac.

Onog trenutka kad su najviši državni dužnosnici obavijestili javnost (13. rujna 2006.) da su postigli suglasje kako se primjena Zakona neće više produljivati, svi su hrvatski tajkuni, organizirani kriminalci, muljatori, PIF-ovci i ini novorođeni kapitalisti - pošteni ljudi i teški kriminalci - napokon mogli odahnuti. To me je suglasje trojice najviših državnih vrhovnika toliko šokiralo da sam 26. rujna 2006. uputio pismo predsjedniku Sabora zamolivši ga da se barem održi zaključna rasprava o reviziji pretvorbe i privatizacije. On je pozitivno reagirao te je istoga dana (26. rujna) od Vlade zatražio pripremu materijala na temelju koje bi se vodila rasprava.
 

Drugi je razlog moje prolazne radosti bio vezan uz okolnost što je dr. Ivo Josipović ozbiljan znanstvenik i nastavnik, pa sam povjerovao da će poslu pisanja zakona pristupiti krajnje odgovorno, ozbiljno, po zanatu. Vjerovao sam, između ostaloga, da će oformiti multidisciplinaran ekspertni tim koji će pažljivo i odgovorno, mjesecima, daleko od javne graje, pripremati taj zakon. Nažalost, to se nije dogodilo!

Prva sumnja u ozbiljnost Josipovićeva zakonskog projekta javila se kod mene već za vrijeme gledanja i slušanja emisije HTV-a "Otvoreno" 6. studenoga 2006. U raspravi s iskusnim odvjetnikom Marijanom Hanžekovićem postalo je jasno kako Josipović zapravo uopće teorijski ne vlada složenom materijom ratnog profiterstva, pretvorbe i privatizacije. U odnosu na argumente mudrog i lukavog odvjetnika, njegovi su argumenti bili toliko slabašni da si je Hanžeković dopustio krajnje uvredljiv zaključak: »To neće biti ni prvi, ni zadnji glupi zakon koji bi Sabor mogao usvojiti.«

Umjesto da izvuče pouku i ozbiljno prione poslu, Josipović je nastavio javno promicati fantomski zakon kojeg nije završio i o kojem javnost praktički ništa ne zna.

A razloga za ozbiljan rad kad se najavi lov na »ratne profitere«, »pljačkaše«, »tajkune«, »mafijaše« i vlasnike torbi punih dragog kamenja ima i suviše. To bi moj kolega Josipović morao itekako znati kako se ne bi ponovno dogodilo da se u narodu gladnom pravde i žednom uhićenja lopova svih vrsta ponovno rodi lažna nada.

Naime, prije šest godina, u vrijeme stvaranja mita o ćupu punom opljačkanog blaga, koalicijska je vlast također uvjeravala javnost u svoju odlučnost i sposobnost da taj »ćup« pronađe, a lopove privede pravdi. Tragovi naivnog političkog entuzijazma - vrijeme je pokazalo kako se radilo o nepoštenoj i za zdravlje nacije opasnoj političkoj demagogiji - pojavili su se i u svjetskoj javnosti. Najutjecajniji američki i svjetski dnevnik The New York Times objavio je tako 9. rujna 2000. opsežan članak pod naslovom »Malaksala Hrvatska nastoji pronaći milijarde izgubljene u korupciji« u kojem je najavio energične aktivnosti nove vlasti usmjerene kažnjavanju svih onih koji su bili uključeni u korupcijske aktivnosti, te pronalaženju opljačkanog novca i imovine. Ne navodeći konkretne izvore, list je precizirao da »ekonomisti procjenjuju (da je pokradeno) između dvije i šest milijardi dolara«.

Tvrdnje o otetom, opljačkanom i »zakopanom« (skrivenom u inozemstvu) blagu kojeg će tadašnja nova vlast pronaći i »vratiti narodu« postale su puki politički mit i demagogija: nova vlast nije imala političku volju, ni sposobnost pronaći pokriće za senzacionalne najave i obećanja dana domaćoj i inozemnoj javnosti. Upravo zbog tog bolnog iskustva iz »doba velikih (iznevjerenih) očekivanja«, profesor Ivo Josipović morao je puno ozbiljnije pristupiti pripremi novog zakonskog projekta.

Kad se, primjerice, Velika Britanije upustila u zakonsko reguliranje sustava konfiskacije protuzakonito stečene imovine, poseban je multidisciplinarni tim od 100-njak eksperata (koje je okupio posebni vladin Odjel za učinkovitost i inovacije) na tom projektu radio punih devet mjeseci. Rezultat njihova rada bila je studija od 130 stranica enciklopedijskog formata kojoj je proslov napisao osobno Tony Blair. Konačni rezultat tog silno ozbiljnog i odgovornog rada bio je Zakon o povratu imovine o kojem sam u više navrata govorio u Hrvatskom saboru. Naime, kao što je u spomenutom proslovu konstatirao predsjednik britanske vlade: nije dovoljno samo kazniti kriminalce i mafijaše, već im je, prije svega, potrebno oduzeti protuzakonito stečenu imovinu, kako ta imovina ne bi bila dokaz kako se zločin isplati i kako se ne bi uvećavala kroz daljnje kriminalne aktivnosti.

A u Velikoj Britaniji nije bilo rata, pretvorbe, privatizacije, tajnih računa i »zarobljavanja države«. Nije bilo »grijeha struktura«. Svega toga bilo je i ima u Hrvatskoj.

Zato je velika štete što se dr. Ivo Josipović prihvatio posla pisanja zakona »metodom« koja je svojstvena stranačkim aparačicima i politikantima: da na brzinu napiše zakon koji se brzo ne može i ne smije pisati. Jer su pisanju tog zakona morala prethoditi ozbiljno i dugotrajno multidisciplinarno istraživanje i jednako takva rasprava »britanskoga tipa«. Upravo zbog toga javno ga pozivan - kao nestranačkog zastupnika SDP-a - da zajedno stvorimo tim (sigurno bi nam se priključiti dr. Andrija Hebrang, dr. Ljubo Jurčić i dr. Tonči Tadić) koji će ozbiljno istražiti i raspraviti je li i kako je moguće konfiscirati kriminalno stečenu imovinu: u ratu i nakon njega, u doba vladavine HDZ-a i raznih koalicija. Tek nakon toga pravni bi eksperti mogli pripraviti ozbiljan Zakon o povratu (konfiskaciji) protuzakonito stečene imovine.