Nisam ali da jesam član HDZ-a predložio bi Andreju Plenkoviću, čelništvu stranke i svekolikom članstvu diljem Hrvatske i svijeta entrepreneurski pristup trima scenarijima uoči prijevremenih parlamentarnih izbora – ili lulu mira prije izbora ili pohod na izbornu pobjedu s apsolutnom većinom ili namjerni odlazak u oporbu na godinu dana. Nekada sam se bavio entrepreneurskim osmišljanjem strategija i neskromno priznam da mi je to dobro išlo. Danas samo ponešto napišem, tek toliko da me ne uhvati ruzina.  

Prvo, izašao bi pred birače samostalno – bez predizbornog koaliranja. Kampanju bi fokusirao na samo nekoliko činjenica, a to su ekonomski oporavak koji se već događa, gospodarenje prema studiji koja je dugo pripremana u suradnji s najboljim bavarskim stručnjacima i potpuni povratak Tuđmanovoj politici euroatlantskih sveza suverenih država i globalnim međuhrvatskim integracijama s ciljem da se pokrene trend povratka, useljavanja i ulaganja Hrvata i njihovih prijatelja u Hrvatskoj – po uzoru na Irsku, Izrael i Kataloniju. Naravno, svemu bi pristupio potpuno entrepreneurski, a nikako birokratski, akademski ili, ne daj Bože, politološki. Na umu bi mi bili svi temeljni hrvatski ciljeva ali ih ni u snu ne bi javno iznosio zbog mogućih krivih interpretacija.

Drugo, kao pravi entrepreneur, s dozom pozitivne arogancije igrao bi na samostalnu pobjedu s apsolutnom većinom u Hrvatskom saboru. Uopće se ne bi obazirao na planove i programe oporbene višestranačke i multinacionalne kuhinje – ne zato što se to ne radi u kampanji nego zbog činjenice da oni ništa ne znaju – čak ni razliku između smjernica, planova i reformi. Zato se stalno, kao nekakvi iskompleksirani ovisnici, vraćaju i zavlače pod skute balkanskih tvorevina. Uporno bi sazivao konferencije za medije i prezentirao svoje vizije i programe, kako u Hrvatskoj tako i diljem Europe i svijeta, posebice u zemljama s puno Hrvata.

Međutim, zbog kratkoće izborne kampanje i činjenice da mali hrvatski narod ima više političkih stranaka od Amerikanaca, istodobno bi se pripremio za još jednu totalnu raspodjelu glasova, odnosno još jedno stanje u kojemu vladati nije moguće. U tu svrhu bi pokušao sjesti ukrug oko ognjišta i popušiti lulu mira s Tihomirom Oreškovićem i Božom Petrovim. Zašto? Zato što mislim da je sadašnja Vlada RH, s premijerom na čelu, u biti vrlo dobra i sposobna ekipa ali i žrtva brutalne agresije tuzemnih i inozemnih politologa, kojima su glavno oružje potpuno požutjeli crveni mediji. Zato što mislim da je dogovor još uvijek moguće ostvariti.

Je li ja to istodobno zagovaram s jedne strane izgradnju čvrstih prekooceanskih mostova za zajedništvo 12 milijuna Hrvata, a s druge učvršćivanje tuzemnog mosta s Mostom? Zagovaram! Je li vjerujem da je Most prošao svoju fazu porođajne frustracije i sazrijevanja? Vjerujem! Dobro, možda griješim ali nemam pravo biti negativan i bez provjere vjerovati da griješim.

Dakle, sada znate kako izgleda moja visoka torta od krokanta, koju sam napravio jer vjerujem da je postojeći brak moguće ostvariti i učiniti plodnim – možda i prije izlaska na prijevremene izbore!? Je, je, prije izbora! Pitate se otkud sad ta i takva krema na torti? Pa, vjerovali ili ne još uvijek je moguće, potpuno u skladu s legislativom, otići Predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović s potrebnim brojem potpisa za sastavljanje Vlade RH. To nije sporno, odnosno upitno. To znam.

Međutim, ne znam je li spomenuta nacionalno i ekonomski svjesna skupina Hrvata sposobna i spremna sjesti ukrug i popušiti lulu mira?! Ako nije onda je po meni odlazak s osmjehom u oporbu na godinu dana najbolja opcija za HDZ. Što je godina dana u povijesti države koja je patila u ropstvu gotovo cijelu svoju povijest. Kako znam da bi SDP i razne strančice izdržao samo godinu dana? Vrlo jednostavno – sami su zapalili Rim i stvorili pakao, a po vokaciji i mindsetu nisu vatrogasci.