Ovih dana, baš kao i svake godine u ovo vrijeme, u gostima su nam bili stručnjaci Bečkog instituta za međunarodna ekonomska istraživanja o tržištu rada i, uz nazočnost Predsjednika RH, mnogih uvaženih ekonomista, gospodarstvenika i socijalnih partnera, prezentirali hrvatsku gospodarsko- socijalnu stvarnost.

Držim da je našim radnicima i većini građana naša socijalna stvarnost bolje znana nego bilo kojem stručnjaku iz Beča. Ali stoji činjenica- da nam se kotači godinama vrte na mjestu, a gume su nam sve istrošenije - iliti izlizanije.

Interesantno je opisao prof. Jurčić put hrvatskog radnika koji se kreće od industrijalizacije prema manufakturnom radu, čije bi vremensko razdoblje od srednjeg vijeka do 18. stoljeća trebalo biti daleko iza nas. Čulo se kako se u Hrvatskoj sve više proizvode jednostavni i jeftiniji proizvodi uz nisku cijenu rada te da bi kroz proizvodnju složenijih i skupljih proizvoda radnici mogli zaraditi više - uz višu cijenu rada. Uslužne djelatnosti u Hrvatskoj imaju jeftiniju radnu snagu nego većina razvijenih zemalja svijeta. Ponavljalo se da danas sve više nalikuje na jučer, a za sutra nemamo (jasnu) viziju. Dosta pesimistično to zvuči.

Najviše smo se u raspravi zadržali na dugogodišnjoj kroničnoj hrvatskoj boljki imena - nezaposlenost. Nezaposlenost je pretresena iz raznih perspektiva ali bez jasne perspektivnosti rješenja. Bilo kako bilo, nezaposlenost u Hrvatskoj je jedan od temeljnih socijalnih problema na koji sindikati upozoravaju svaku Vladu RH da se s tim mora uhvatiti u koštac i ponuditi rješenja. Uzroke koji su doveli do današnje »vojske« od oko tristo tisuća nezaposlenih osoba treba tražiti od provedene »privatizacije« preko usporenog rasta proizvodnje i otvaranja novih radnih mjesta do neusklađenosti obrazovnog sustava s potrebama tržišta rada.
 

Ako su uzroci točno detektirani, tada bi vrli stručnjaci preko izvršne vlasti mogli ponuditi rješenja koja bi spasila životnu egzistenciju i dostojanstvo desetinama i desetinama tisuća građana.

Pogledamo li brojke, one su neumoljive. Nezaposlenost se i dalje povećava u najstarijoj životnoj dobi. Gotovo 25 posto od ukupno nezaposlenih u dobi je od 50 i više godina, oni su prvi na listama viškova radnika s gotovo nikakvim šansama kod nekog novog poslodavca koji traži mlade i dodatno obrazovane osobe.

Međutim, ni mladima nije puno bolje. Udio mladih u dobi od 15 do 24 godine u ukupnoj nezaposlenosti iznosi više od 20 posto. Sve veći broj mladih primoran je na život u neformalnoj ekonomiji, bez odgovarajućeg prihoda, sigurnosti i zastupanja. Govorimo li o mirovinama i umirovljenicima, i tu na jednog umirovljenika dolazi 1,4 osiguranika.
Međunarodna organizacija rada posebno ističe kako vlade, udruženja poslodavaca i radnika moraju igrati ključnu ulogu u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom identificiranju sektora koji mogu imati jak potencijal za zapošljavanje, posebno mladih.
 

Kod nas se problem nezaposlenosti, u pravilu, glasno razmatra u predizborno vrijeme. U međuvremenu, o aktivnim mjerama politike raspravljamo krajem godine, ali kratkoročno i temeljeno na dosta površnim analizama, a donosimo ih većinom zato što smo se na to obvezali nekom drugom. U većini slučajeva mjere su fokusirane na poslodavce i razne njima privlačne poticaje.

No, što učiniti s nezaposlenima koji su u tom statusu već duže vrijeme, koji nemaju znanja i vještina potrebnih novim zahtjevima zapošljavanja ili pak s onima koji još uvijek pristižu iz škola s diplomama koje nikom ne trebaju. Takvi su ne samo osiromašeni, apatični i prilično narušenog samopouzdanja, već i unaprijed isključeni iz mjera nacionalne aktivne politike zapošljavanja.

Razvijene zemlje, kako bi riješile ovaj problem, uvode sustave cjeloživotnog obrazovanja u kojima se svi pojedinci potiču na usavršavanje na onim područjima na kojima je vitalnija potražnja za radom. Slovenija je, primjerice, »povukla« više od šest milijuna eura iz predpristupnih fondova za informatičko opismenjavanje nezaposlenih.

Kako je sljedeća godina u Hrvatskoj proglašena godinom znanja, a slogan »Znanje je opet in« može se čuti u brojnim reklamnim kampanjama, možemo se nadati da izvršna vlast uz hitrorez i ostale hitro akcije, planira mjere koje će hrvatskim radnicima i građanima donijeti veće plaće, višu cijenu rada i vratiti dostojanstvo.

U međuvremenu, pred nama je Božić. U svoje osobno ime i ime URSH i GLAS HR, želim Vam svima od srca da ga provedete u miru, sreći i veselju, u krugu svojih najbližih uz što bogatiji blagdanski stol. Da bar jedan dan ne mislite na bezizglednost budućeg zaposlenja, male plaće, neizvjesnost ugovora o radu, egzistencijalnu nesigurnost i ostale ružne teme kojima obiluje većina dana većine radnika i građana Hrvatske.