Od 2007. godine očekujemo više nego od njezinih prethodnica iako će godina nova već na samom početku pokazati zube mnogim potrošačima kad prosinački računi stignu na naplatu. U nedostatku drugog posla pojedinci se bave analiziranjem rastrošnosti nacije u predblagdansko i blagdansko vrijeme. Procjene su svakakve, razbacuju se brojkama o potrošenih dvije do jedanaest milijardi kuna. U prosjeku, svi smo rastrošni, bio to tajkun koji olako troši dobit dijelom stečenu na niskoj cijeni rada - iskorištavanjem radnika - ili bio to radnik koji jedva spaja kraj s krajem. Ipak, u prebrojavanju »sarmi« većina je jela zelje, a drugi samo meso. Oni od zelja ulazili su u debele minuse po računima i karticama da bi i njihova djeca i obitelj osjetila bar dašak prosinačke euforije.
 

Jesu li oni rastrošni ili neodgovorni? Nisu, jer i oni imaju pravo na život dostojan čovjeka. Zagrepčanima će se dodatno smračiti bez obzira na svu osvijetljenost metropole, jer će im standard pasti za 15 posto, koliko su prosječno poskupjeli troškovi života tj. povećane cijene komunalnih usluga. Kod mnogih sugrađana želje u prvim minutama ove godine zamijenile su redoslijed, umjesto zdravlja, neki su poželjeli posao, a neki krov nad glavom.
Ako se po jutru dan poznaje, tada je ova godina počela s pozitivnim pomacima.
 

Provedbom Nacionalne populacijske politike povećan je doplatak za djecu, naknade za rodiljni dopust, pronatalitetni dodatak od 500 kuna. Sve to radi većeg nataliteta iako je sve to skromno u odnosu na 25.000 eura koje za svako novorođeno dijete daje njemačka vlada ili 4000 australskih dolara, koliko daje australska. Naša djeca uče se skromnosti od rođenja.
Stimulira se otvaranje novih radnih mjesta i obrazovanje u tehnološko-razvojnoj i prirodno-prerađivačkoj djelatnost s 1500 do 3000 eura; najniža plaća porasla je za 29 kuna i iznosi 2298 kuna; korisnicima državnog proračuna osnovica za izračun plaće porasla je za 272,81 kunu i iznosi 4819,66 kuna; hrvatski bankovni sustav uvođenjem dva nova institucionalna oblika kreditne unije i štedne banke najavio je rat lihvarskom kamatarenju; primjenom Zakona o zaštiti životinja nasilnike će se kažnjavati kaznom od pet do petnaest tisuća kuna. Trebalo bi donijeti zakon o zaštiti radnika od pojedinih poslodavaca koji se na njima nekažnjeno iživljavaju.

Dobra je vijest da struje ima dovoljno i neće poskupjeti. Kako i ne bi bilo dovoljno struje kad je većina Hrvata naelektrizirana od predizbornih obećanja i političara.

Vrijedno je spomenuti pozitivan izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, koji prvi put prelazi milijardu američkih dolara ili je na razini 65 posto uvoza. Samo tako možemo hraniti pola Europe našim prirodnim bogatstvima, a ne da uvozimo europski prehrambeni otpad.
Kad smo kod Europe, događaju se »rajski trenuci«, kako je bugarski predsjednik nazvao ulazak Bugarske u veliku europsku obitelj. Nova je godina Europskoj uniji, kojom će idućih šest mjeseci »dirigirati« Njemačka, pridružila još dvije nove članice. Samo 17 godina nakon pada komunizma u tim državama, Bugarska i Rumunjska postale su punopravni subjekti Unije. Neka im je sa srećom, pogotovo radnicima koji neće jednostavno naći posao u razvijenim članicama EU-a jer je većina njih ograničila ulazak radne snage iz novopridruženih zemalja na svoj teritorij, dok su druge spremne zaposliti bugarske i rumunjske radnike ali kao pomoćnu radnu snagu.

Hrvatska bi, prije kraja ovog desetljeća, trebala postati 28. članica Unije. No, ne zanosimo se Unijom, uzdajmo se u se i u svoje kljuse, jer uz naš geopolitički položaj, čiste prirodne resurse i prirodne blagodati, Europa treba nama doći na vrata kao ravnopravnom partneru, a ne da se ponizno klanjamo i jeftino prodajemo onima koji će i radnicima iz Hrvatske ograničavati ulazak u njihove države i u nama gledati vlastitu korist.

Slovenci su u povijest ispratili svoj nacionalni tolar i zamijenili ga eurom. Iako su se ozbiljno pripremali da ih taj prijelaz ne udari previše po džepu, nova im je valuta donijela i 25 posto višu cijenu kruha, 16,4 posto više cijene poštanskih usluga, a ni 20 posto viša cijena bureka nije zanemariva. Za usporedbu, cijene poštanskih usluga u Hrvatskoj zadnji su se put mijenjale prije sedam godina.

I šećer na kraju! Budući da je još u staroj godini krenulo bez milosti, ova će nam izborna godina biti ispolitizirana do krajnjih granica. Politika je u Hrvatskoj već nemoralna kategorija jer predstavlja uzimanje novca od bogatih i glasova od siromašnih, uz obećanje da će služiti jednima i drugima.
 

Stranke će se bespoštedno boriti za simpatije birača, uvjeravajući ih da su promijenile i ćud, a ne samo dlaku; radnike će, kao najvažniji dio biračkog tijela, uvjeravati da će im se dogoditi čudo ako glasuju baš za njih - bit će svega, pa i ptičjeg mlijeka.

No, politički izbori kod nas su tragikomedija u kojoj na neki način sudjelujemo svi. Glumci nam obećavaju brda i doline, a narod plješće dok predstava traje. Poslije izbora glumci si prisvajaju brda, a narod guraju u dolinu. Malo ih se smije - uglavnom svi plačemo.
O izborima ću još pisati, a do tada - još jednom zdrava i sretna Nova i pamet u glavu!