Početkom godine američka konzervativna zaklada »The Heritage Foundation« i istraživački tim The Wall Street Journala objavljuju globalni indeks ekonomskih sloboda država svijeta za tekuću godinu.

Hrvatska je na najnovijoj ljestvici svrstana u neslobodne ekonomije svijeta, te je s 55. pala na 109. mjesto od 157 zemalja na globalnoj ljestvici. I na europskoj razini Hrvatska je pri dnu - od 41 zemlje zauzima 37 mjesto. Razlozi takvom hrvatskom rejtingu, kako naglašava indeks, su i dalje visoka razina korupcije, visoki troškovi zapošljavanja radnika, skupo otpuštanje, kao i visok trošak bruto plaća, te strogo radno zakonodavstvo koje koči poslovne aktivnosti.

Krivnja za svrstavanje Hrvatske u neslobodne ekonomije svijeta želi se prebaciti na hrvatsko tržište rada i na radnička prava. Čitana među redovima, poruka svjetskih monetarnih hramova bila bi da u Hrvatskoj treba liberalizirati područje rada, a to bi, prevedeno u našu praksu, značilo smanjiti radna i socijalna prava radnicima.

Na prvi pogled objavljeni rezultati indeksa izgledaju bombastično i nepovoljno za politiku Hrvatske, ali kada se zagrebe malo dublje, nije teško otkriti tko i zašto Hrvatsku svrstava tako nisko, naglašavajući problem prava radne snage i nedovoljno izjednačavanje stranaca s domicilnim stanovništvom Hrvatske.
 

Hrvatska je mali raj u ovom dijelu Europe, ali nas je Bog kaznio - da od tako dobro geopolitički pozicionirane države sa svim prirodnim bogatstvima ne možemo uz malo političke mudrosti, poštenja i stručnosti stvoriti državu koja ne bi toliko ovisila o europskim i svjetskim mecenama i ne bi imala takve gospodarske i socijalne probleme kakve imamo. Znam da mnogima, zbog njihove nesposobnosti, rat kroz koji smo prošli služi samo kao dobar izgovor.
Kako smo tu gdje jesmo, moramo, često poniženo, slušati i čitati izvješća i procjene Svjetske banke, MMF-a i raznih konzervativnih zaklada koje, uz savjete svjetskih monetarnih moćnika, napadaju za nas najranjivija područja, a za sebe otvaraju sve veće područje ulaska kapitala i, uz našu jeftinu radnu snagu i nisku cijenu vrijednosti, žele višestruko zaraditi preko noći. Kreatori objavljenog izvješća o indeksu ekonomskih sloboda za 2007. i rendgenskog pogleda na Hrvatsku, koriste podatke Svjetske banke iz ne tako davne studije u kojoj su kao najbolje zemlje za poslovanje ocijenjene one koje najmanje štite radnička prava. Za njih su državice u Tihom oceanu bolje od Hrvatske, jer u njima u gotovo da i nema nikakve zakonske zaštite radnika. Radni tjedan tako traje sedam dana, a radno vrijeme od jutra do sutra - ali, kako nisu članice Međunarodne organizacije rada - nisu obvezne primjenjivati ni njezine konvencije.

Iako smo već davno »pročitali« misiju Svjetske banke koja, uz olako zaduživanje siromašnih tranzicijskih država, otvara put stranom kapitalu koji želi »sve po sedam kuna« od Hrvatske; radnu snagu u bescjenje, naravno nezaštićenu i pravno i socijalno ovisnu; tvornice i zemlju u bescjenje i koji u srcu Europe želi imati svoj rezervat iz kojeg će sve što vrijedi iskoristiti kako bi višestruko povećali svoju dobit i kako bi bogati bili još bogatiji, a sirotinja sve siromašnija.

Moram poručiti tim svjetskim monetarnim moćnicima - hramovima, a i našim političarima - ne grizite uzalud jer hrvatski radnici su tvrd orah - polomit ćete zube prije nego nas svedete pod robovlasničke uvjete.

Sindikati neće dopustiti diranje u prava radnika ako ih netko ima namjeru smanjivati jer smatram da je i sadašnja razina prava većine radnika u Hrvatskoj preniska i nedovoljna za pristojan standard. Uz 300.000 nezaposlenih, 85 posto novozaposlenih na određeno vrijeme, uz plaću od 1600 do 2000 kuna neto koju prima više od 200.000 zaposlenih, uz korpus siromašnih umirovljenika, te približno dvije trećine građana koji žive na rubu socijalne izdržljivosti - svako daljnje ugnjetavanje je nedopustivo.

Primimo se svi svog posla, proizvodimo i izvozimo što više, obračunajmo se s domaćim gospodarskim i svakim drugim kriminalom, stvorimo veću pravnu i socijalnu sigurnost radnicima i poduzetništvu, a svjetski monetarni hodočasnici neka hodočaste i »pomažu« državama koje su mnogo siromašnije od Hrvatske.