savjest KOLUMNE

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?kolumna=1160  https://twitter.com/savjest_com?kolumna=1160  https://www.youtube.com/user/savjestcom?kolumna=1160  http://savjest.com/savjest_rss.php?kolumna=1160

Autor:

../kolumne/kolumne_autor.php?autor=6711&budimir-loncar

Lončar Budimir
Datum:
10.03.2018
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
Objavi na:

Share on Google+

 

 

Tema koju sam odabrao „ Od jugoistoka Europe prema svijetu i nazad“ jasno govori o uzajamnoj povezanosti našega svijeta. Podijelit ću s vama tako neka razmišljanja o sadašnjoj situaciji u regiji. Također bih volio istražiti sadašnje odnose između Europske unije i regije kao i sagledati odnose između Europe/Europske unije i svijeta- ulogu Europe koju bi ona mogla i, usuđujem se reći, trebala imati na globalnom nivou.

U svemu tome moja polazna točka jest moje čvrsto uvjerenje kako Europska unija, unatoč tekućim problemima, jest jedinstven model učinkovite interakcije između velikih i malih država, različitih kultura i etniciteta. Model je to u koji bi se mnoge svjetske regije trebale ugledati. Jednako tako smatram da Europa treba povećati svoju međunarodnu odgovornost i zauzeti svoje mjesto na globalnoj sceni.

Dakle, da počnem s regijom.

Ratovi su ostavili brojne i duboke rane- ljudske, političke, ekonomske i socijalne. Trebat će godine da one zacijele. Kao rezultat toga proces reformi u novim državama je uzajamno povezan, kompleksan i težak. Ipak, poteškoće ne mogu zasjeniti činjenicu da je regija napravila nepovratan pozitivan okret.

Taj je napredak napravljen zahvaljujući kombinaciji međunarodnih demokratskih promjena, opredijeljenosti prema članstvu u Europskoj uniji i strategiji EU za proširenjem. Više od dvadeset godina EU djeluje kao katalizator demokratskih reformi i regionalne stabilizacije.

Očito, države u regiji ne mogu zamisliti svoju demokratsku i mirnodopsku budućnost izvan europske obitelji nacija.

Europa ne može biti „ čitava i slobodna“ bez regije u svojoj jugoistočnoj periferiji. Prema tome, dva su smjera- unutarnja demokratska evolucija i aproksimacija Europske unije, uzajamno ovisni te se uzajamno učvršćuju.

Kao rezultat toga Slovenija se prva pridružila Europskoj uniji 2004. godine. Hrvatska će, kako se očekuje, postati 28. članica u srpnju. Makedonija, Crna Gora i Srbija imaju status kandidata. Crna je Gora počela pristupne pregovore prošle godine. Razgovori sa Srbijom neće pak biti sasvim otvoreni sve dok Beograd ne učini dovoljan napor kako bi normalizirao odnose s Kosovom koje u budućnosti iščekuje potpisivanje pretpristupnog ugovora s EU , iako ga pet članica EU još nije priznalo.

Makedonija mora čekati do proljeća. Nadajmo se da će novi dijalog s Grčkom, po pitanju problema s imenom, u konačnici rezultirati završetku tog predugačkog spora.

Bosna i Hercegovina je počela razgovore s Europskom unijom na visokoj razini kako bi se omogućila priprema za prijavu BIH za članstvo u EU.

Sve u svemu, sedam novoosnovanih jugoistočnih europskih država daleko su došle od kraja rata. Međutim, brzina transformacije i stabilizacije je nejednaka i nedovršena i još je dalek put pred njima.

Što se gospodarstva tiče, prolongorana recesija, deficit i dugovi razlog su velike zabrinutosti na području jugoistoka Europe. Mnogi problemi proizlaze iz loše tranzicije, dugotrajnih strukturalnih problema i nedostatka čvrstih ekonomskih politika. Također, ekonomije u regiji su mnogo propatile zbog krize u čitavoj Europi. Oporavak će zato biti težak i dugotrajan proces. Svjedočimo tome svaki dani i sami u Hrvatskoj.

Svi navedeni problemi traže punu mobilizaciju unutarnjih političkih aktera, vlada i civilnog društva kao i kontinuiranu prisutnost i angažman međunarodne zajednice.

U tom kontekstu, ne može uloga Europske unije, SAD-a i NATO-a nikada biti prevelika.

Od Austrije, kao dugovjekovnog prijatelja i stručnjaka za regiju, očekuje se da nastavi igrati važnu ulogu u svim međunarodnim pokušajima i pothvatima na tom području.

Europa

Kao što sam već rekao, Europska unija je dokazala da je odlučujući vanjski faktor procesa transformacije jugoistoka Europe. Sada Europska unija mora pokazati još i više energije i hrabrosti, reklo bi se, više mrkvi i duži štap! Sve to kako bi na koncu završila svoj posao.

Svijet danas

Kao što znamo, Europska unija je danas na još jednom od svojih povijesnih raskrižja i bori se s prilagodbom svojih političkih i ekonomskih okvira i smjernica.

Današnji globalizirani svijet jest međusobno povezan i međuovisan kao nikada u povijesti. Ipak, istodobno raste politička fragmentiranost i kaos. Bipolarni i unipolarni svjetovi utrli su put sve većem broju centara svjetske moći. Odnosi između onih starih i novih, osobito između SAD-a i Kine, su provizorni, kooperativni, ali i antagonistični u isto vrijeme.

Arhitektura globalnih institucija nastavlja sa svojom arhaičnom formom. Nakon prvotnog uspjeha G20 da zajedničkim snagama spriječe financijski slom 2009.godine, više nije bilo takvih ozbiljnijih aktivnosti. Nema nikakvih indikacija da postoji politička snaga da se usvoje zajednički odnosi i vrijednosti te da se međunarodne institucije postave na nove osnove.

Zašto svijet zaostaje u restrukturiranju svoje arhitekture?

Podsjetimo se:

Arhitektura novog globalnog sustava bazirana je na dogovoru pobjednika Drugog svjetskog rata. Takav primjer su Ujedinjeni narodi i njegov sustav. Ti dogovori nisu ipak eliminirali i otvorena pitanja među velikim silama; ta otvorena pitanja su ostala i rezultirala su Hladnim ratom i bipolarnim svijetom.

Do kraja 1980-ih svjetski je sustav bio jednostran, postavljen na bazi jednostrane interpretacije ishoda Hladnog rata; kolaps komunizma i otapanje Istočnog bloka i Sovjetskog Saveza. Te su subjektivne interpretacije dovele do obnove nepovjerenje i obnove mentaliteta Hladnoga rata sa svojom geopolitikom.

George Kenning je predvidio takav razvoj kada je upozorio:

„Ako kraj Hladnoga rata bude prihvaćen kao pobjeda svih, svijet će se pokrenuti prema novom, prosperitenom i mirnom razdoblju. Međutim, uzme li se kraj Hladnog rata kao poraz jedne strane,a pobjeda druge, uskoro ćemo se ponovno vratiti na podjele i konfrotacije.“

To potonje se uistinu i dogodilo.

Na koncu, također niti Pariška povelja za novu Europu nije zaživjela. Novi svjetski poredak ostao je tek slogan.

Globalna financijska kriza izložila je sve manjkavosti međunarodnih odnosa- financijske, ekonomske, političke. Također je naglasila problem nejednakog rasta, a što je jedno od najvažnijih problema današnjice. Brojke jasno pokazuju koncentraciju i monopolizaciju bogatstva; devedeset i tri posto svjetske populacije je zaduženo, a sedam posto su kreditori. Kako upozorava Joseph Stieglitz, u takvoj situaciji ne stvaraju se samo povlastice, već i monopoli.

Pet godina nakon početka financijske i ekonomske krize još nema rješenja na horizontu. Očito, kriza nije tek globalna. Ona je dugoročna i multidimenzionalna, strukturalna, a ne ciklična. Postavljaju se mnoga pitanja na koja moramo potražiti odgovore:

U kojem smjeru idemo? Kamo vodi konstantan rast nezaposlenosti? Što budućnost donosi mlađim generacijama? Hoće li oni iznijeti najveće breme krize? Kakav će svijet naslijediti?

Obzirom na sve to, može li uopće funkcionirati sadašnji globalni sustav? Što sve to znači za globalni mir i sigurnost te naposlijetku, kako smo se uopće našli usred krize?

Očigledno, revolucija u znanosti i tehnologiji, internet i socijalni mediji, kombinirani s globalizacijom, ubrzali su nastanak novih moćnih ekonomija i centara moći. Ukupni nedostatak političke volje da potakne globalnu suradnju i prilagodi se različitim interesima, dovela je do novih financijskih, ekonomskih i geopolitičkih neravnoteža. Sveukupno govoreći, sadašnji globalni sustav je nestabilan i proizvodi neizvjesnost i nesigurnost.

Veliki jaz između bogatih i siromašnih je osobito uznemirujući. Prisutan je među svim narodima pa i u najrazvijenijim državama. Činjenica jest da su odnosi između kapitala i rada jako neuravnoteženi i to u korist kapitala,a ekonomska i socijalna uloga srednje klase ubrzano slabi.

Socijalno nezadovoljstvo se tako izražava i rastućim nacionalizmom. Suočeni smo I s masovnim nemirima, bilo u arapskom svijetu, SAD-u ili Grčkoj. Posvuda su ljudi nezadovoljni i nemirni.

Istodobno, na najvišem političkom nivou ne postoji sporazum o ključnim pitanjima. Više nego ikada su politički interesi, država ili međunarodnih organizacija, podređeni kratkoročnim, a ne dugoročnim ciljevima.

Regionalne i globalne prijetnje i rizici opstaju tako i rastu.

Nejednakost, siromaštvo, klimatske promjene, ekonomski disbalans, takmičenje za izvorima prihoda, nuklearnom proliferacijom, nasilje, ekstremizam i terorizam…

Što je rješenje?

Rješenje se mora pronaći u realnoj procjeni sadašnje situacije te razvoju politike koja zaostaje za globalnom ekonomijom i socijalnim razvojem. Sve je vidljivije da je potrebna rekonstrukcija svjetskog sustava i da je to imperativ našeg vremena.

Suvremena politička filozofija (nedostatak etike) je jasna prepreka regionalnom i globalnom miru i razvoju. Različite percepcije svijeta koji je u tranziciji, neokonzervativna krutost i pohlepa, povratak nacionalnoj isključivosti, pooštravaju globalne rizike. Također, sve to ugrožava svjetski sustav i okružje, ekonomiju i stabilnost te povećava masovno nezadovoljstvo. Naposlijetku, nedostatak međusobnog povjerenja među svjetskim centrima moći odvlači nas od prijeko potrebnog političkog skoka.

Neke vrijedne ideje za promjenom postojećih trendova izložene su tijekom krize posljednjih nekoliko godina. Njemačka kancelarka Angela Merkel izložila je ideju UN-ovog Ekonomskog sigurnosnog vijeća koje bi bilo bazirano na novom ekonomskom ugovoru koji bi trebao uvesti nova jasna pravila globalne ekonomske uprave i kontrole financijskih tržišta dok bi se istodobno čuvao okoliš te smanjivalo siromaštvo. UN-ov panel koji je vodio dobitnik Nobelove nagrade Joseph Stieglitz također predlaže sličnu ideju kako bi se ukazalo na probleme protekcionizma, globalne neuravnoteženosti i neukroćenog kapitalizma.

U posljednje vrijeme cijenim preporuke i doprinos i predsjednika Europskog vijeća Hermana Van Rompuya kako Europska unija i Rusija mogu zajednički raditi i doprinijeti globalnoj ekonomskoj vlasti- u skupini G8 I G20. Sjećam se da je on u svojim ranijim izjavama također raspravljao o globalnom upravljanju našim planetom. Ocjenjujem inspirativnima i ideje bivšeg njemačkog predsjednik Horsta Koehlera. On je kao jezgru filozofije neoliberalnog kapitalizma te njegov glavni problem, isticao slobode bez odgovornosti, nasuprot socijalnom tržišnom modelu koji se prakticira u Njemačkoj i Europi.

Predsjednik Koehler zagovarao je globalnu ekonomiju u kojoj bi capital služio, a ne vladao ljudima koji bi bili izloženi ideji globalne solidarnosti, brige i empatije prema najranjivijima među njima. Jednom riječju, založio se za etički, humani, moralni i socijalno odgovorni kapitalizam.

Upravo zbog zastrašujućih problema i rizika značajan je reizbor američkog predsjednika Obame. Očekuje se da će to donijeti novu pozitivnu dinamiku u međunarodnim odnosima te stvoriti prostor za multilateralnu, internacionalnu suradnju te povesti stare i novorastuće svjetske sile prema globalnoj reformi-financijskoj, ekonomskoj i sigurnosnoj.

Svi se sjećamo koliko je nade izazvala vizija predsjednika Baracka Obame o svijetu bez nuklearnog oružja. Sada kada je on ušao u svoj drugi mandat vrijeme je i šansa za SAD da povede svijet prema velikim promjenama, transformaciji globalnog sustava na temelju suradnje kako bi se riješili zastrašujući globalni problemi.

Zaključujući, dopustite mi da se vratim na početak napomena, na jugoistok Europe.

Kao što sam rekao, bez obzira na različite razine integracija država individualno,čitava regija je uklopljena na ovaj ili onaj način u process euroatlantski integracija.Vezano uz Atlantski savez, vjerujem da demokratski proces i stabilnost u

regiji će biti bitno povećani ako Savez prigrli sve zemlje pod svoj kišobran i to što prije to bolje.

Može to biti test, ali i dokaz mirovnih kapaciteta i moći Saveza.

Dopustite mi još jednom vama podijeliti svoje vlastito iskustvo koje me vodi do uvjerenja koje sam upravo iznio.

Možda bi kriza Jugoslavije imala manje tragičan završetak da je ponuda Europske zajednice došla ranije.

Kada smo raspravljali o ulasku u Europsku zajednicu u to vrijeme, ponudio sam kao razlog za ulazak u tu zajednicu upravo nastanak krize koja se nazirala. Ponuda je došla,ali 17 mjeseci prekasno!

Konflikt je već utro put brutalnom ratu i ponuda je propala.

Trebali bismo također imati na umu da zemlje jugoistoka Europe su dosegnule određeni, značajan zapravo

nivo ekonomske integracije s Europskom unijom. Zbog toga su sve države tog područja vrlo osjetljive na ekonomske turbulencije u Uniji. Važno je da institucije Europske unije budu svjesne tog posebnog aspekta kada je riječ o zemljama jugoistoka Europe. Razvoj nekih novih mehanizama i instrumenata koji bi pomogli regiji da se nosi sa jakom ekonomskom krizom, zaslužuje ozbiljno razmatranje.

Kao i kod pitanja globalne uloge Europe, ovdje također ostaje otvoreno ključno pitanje:

Ima li Europa politički, moralni i ekonomski kapacitet da pojača svoje napore u regiji ( kao i u svijetu) unatoč svojim unutarnjim integracijskim izazovima?

Je li Europa spremna i voljna dorasti tom/tim izazovima?

Da parafraziram jednu staru izreku: Ako ne Europska unija, onda tko? Ako ne sada, onda kada?

       
       


 

..
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


29.03.1978  Petković Fajnik Josip
29.03.1974  Novosel Lidija
29.03.1973  Slavić Lidija
29.03.1961  Krizmanić Jasmin
29.03.1956  Perožić Borislav
29.03.1952  Mirković Davor
29.03.1951  Medarac Ivan