Vjerojatno se svi sjećate navodno smrtonosnog napada na bivšeg dvostrukog agenta britanske obavještajne službe Sergeja Skripala i njegovu kćer Juliu za koji je optužena Rusija. Kažem navodno smrtonosnog jer je Julia kratko nakon napada davala intervjue za medije iz kojih je vidljivo da je u odličnom zdravstvenom stanju. Čak i “ukomirani” i “smrtno otrovani” Sergej se brzo oporavio i napustio bolnicu nakon mjesec dana.

Pitanje je zapravo i je li se napad uopće dogodio jer se mjesecima nije znalo za niti jedan konkretan dokaz u rusku umješanost, a dvoje Rusa koji su kasnije označeni kao krivci za napad javno su negirali ikakvu povezanost, te čak dali i intervju za televiziju u kojem su tvrdili da su turistički posjetili Englesku i da se radi o namještaljci.

Međutim, za razliku od očito neuspješnog “smrtonosnog napada” u Salisburyu koji je za konačan rezultat imao potpuni oporavak svojih žrtava, pod pretpostavkom da se uistinu dogodio, napad na novinara Jamala Khashoggia bio je takav da nakon njega nije ostalo niti tijelo. Čovjek je ušao u saudijski konzulat u Istanbulu i nakon toga nestao, navodno u dijelovima koji su ostali nakon što je raskomadan.

Iako je za drugi napad krivac očit, kao i to da žrtva nije mogla “nestati” iz konzulata osim u dijelovima i u koferu, budući da je isti pod stalnim video-nadzorom, američka vlada nikako da proglasi Saudijsku Arabiju kao očitog krivca. Zašto? Zato jer je napad na Khashoggia bio manje smrtonosan od onog na Skripala? Možda zato jer je dvostruki špijun bio manje legitiman kao cilj napada od nedužnog novinara čija je jedina krivnja bila izražavanje vlastitog mišljenja o vjersko-političkoj diktaturi obitelji Saud?

Ili možda zato jer je Saudijska Arabija saveznik Amerike, a Rusija “zakleti” neprijatelj?

I tu se zapravo razotkriva sva bijeda američke administracije, nije Americi stalo do života ili ljudskih prava, nebitno radilo se o Vijetnamu, Palestini ili Jamalu Khashoggiu. Amerika prihvaća, podržava i opravdava svako nasilje i svake zločine ukoliko ih čini ona ili njeni saveznici.

U isto to vrijeme, Amerika se javlja kao dežurni moralista koji tobože brine za ljudska prava i žestoko osuđuje njihovo stvarno ili imaginarno kršenje.

Bilo bi poštenije od SAD-a da kažu da im nije stalo do demokracije i ljudskih prava, nego da prigovaraju Rusiji, Iranu ili Siriji zbog njihovog kršenja isključivo zato jer ne žele pognuti glavu i pokoriti se “velikom bratu”, odnosno služiti interesima Amerike i neformalnih financijskih i korporativnih struktura u njenoj pozadini.

To je bit cijele priče, ne može se drugačije objasniti briga Amerike za džihadiste u sirijskom Idlibu, dok u isto vrijeme zatvara oči pred sudbinom nedužnih ljudi u okupiranoj Palestini. Isto tako, vješanja homoseksulaca nisu ništa dramatičnija u Iranu nego u Saudijskoj Arabiji, pa ipak Amerika stalno kuka za sudbinom gay zajednice u Iranu, dok istu tu društvenu grupu u Saudijskoj Arabiji uopće ne primjećuje. Istom analogijom jasno je i zašto za Khashoggiem nitko u Washingtonu ne plaće, a za Skripalom su naricali i puštali velike suze.

Dosta licemjerja, to je moja poruka Americi i njenim poltronima koji zatvaraju oči pred očitim.