Poznam jednog sjajnog mladića koji živi u Čičkoj Poljani kraj Velike Gorice, ima ženu, dijete.Napravio je kuću prizemnicu.Ima obrt od kojeg žive i on i žena, ima strojeve za proizvodnju, zapošljava druge ljude.Nedavno je kupio novi auto.

Do sada je živio i borio se za bolji život radom što to čini svaki mladi prosječan čovjek u ovoj zemlji.

Poziv koji sam dobila od njega u nedjelju kasno navečer bio je poziv u pomoć.Voda im se penje prema kućama.Nakon pola sata javio mi je da je voda narasla metar i pol i da miu je sve u kući potopljeno.Kuća miu je potpuno uništena.Strojevi u radioni koju je imao pored kuće također su bili potopljeni i uništeni.Automobil je bio potpuno pod vodom, samo mu je krov virio van.

Sa obitelji je pobjegao pred vodenom stihijom kod susjeda koji su imali kuću na kat i do kojeg voda nije stigla. Ostatak noći i pola idućeg dana proveli su na katu dok se do njih nije uspjela probiti pomoć i dostaviti im pitku vodu i hranu.Pričam s njim i sve je potišteniji kao da tek sada počinje razumijevati da je izgubio sve, posao za sebe i ženu, kuću, auto strojeve namještaj sve što je mukotrpno sticao.Odjednom više nema ništa. Baš ništa.

Jučer rano ujutro sam obišla poplavljena područja.Strašni prizori.Sve je pod visokom vodom, a ljudi su očajni jer im je život upropašten.Većina njih nisu osigurani a oni koji jesu nisu od poplave.

Stojeći na cesti ispred vode koja se opasno približila jednom selu vidim kako se kroz vodu po poplavljenoj cesti probija ogroman traktor noseći u kljunu invalidska kolica u kojim sjedi starica prestravljena lica.

Nešto me presjeklo.Ovu istu scenu već sam jednom vidjela.Da, vidjela sam je 91 godine kada je traktor dovezao čovjeka u kolicima iz zapaljenog sela blizu Osijeka.

Ljudi su tada bježali pred ratom, danas bježe pred poplavom koja im je odnjela sve što su imali.

I ja se pitam da li se sve to moglo spriječiti.I ja sam kao i mnogi drugi slušala kako svako malo Vodoprivreda daje priopćenja kako je sve pod kontrolom i da nema mjesta panici.

Sada će se utvrđivati tko je krivm, nudit će se ostavke bit će smjena ali to neće vratiti ovom mladiću prijašnji život.Tko že njemu sve izgubljeno nadoknaditi.Može li on dobiti pomoć države, županije ili grada za sve što je izgubio.Ako mu to netko obeća hoće li se to i ostvariti.Sve su to pitanja koja mi se nameću.

U ovoj našoj zemlji nikada nije bilo reda. Ne čiste se kanali, ne uređuje se sustav,Kad se dogodi nesreća prozivaju se odgovorni, a nakon ostavki sve se zaboravi i stvari se tako vuku do iduće nesreće.I tako redom u krug.

U međuvremenu ja pozivam sve koji mogu i žele da pomognu ljudima koji su sve izgubili u ovoj iznenadnoj nesreći.

Pokažimo svaki svojim primjerom da čovjek čovjeku nije vuk već prijatelj u nevolji!.