Mjesna uprava u gradu Zagrebu, njezin ustroj i funkcioniranje, postala je jedna od tema političkog sučeljavanja i rasprava. Prateći rasprave o ustroju i funkcioniranju mjesne samouprave u Gradu Zagrebu, odlučio sam pokušati usmjeriti ovu raspravu.

Što je mjesna samouprva u Gradu Zagrebu i kako je ustrojena?

Mjesna samouprava u Gradu Zagrebu trebala bi predstavlja jedan od organizacijskih i instustitucinalnih oblika i postupaka putem kojeg bi građani Grada Zagreba trebali sudjelovati u odlučivanju o poslovima koji neposredno i svakodnevno utječu na njihov život i rad u užim lokalnim zajednicama. Temeljna zamisao mjesne samouprave je povezivanja građana na lokalnoj razini, sa ciljem njihovog aktivnijeg uključivanja u obavljanje zajedničkih društvenih poslova. Mjesna samouprava, prije svega treba predstavlja jedan od oblika organizacije i integracije građana koji žive u određenoj lokalnoj zajednici. Zamišljena je kao oblik aktivnijeg angažmana ljudi na terenu u artikulaciji zajedničkih potreba i interesa pojedinih dijelova grada. Predviđena je kao jednostavniji i neposredniji oblik povezivanja građana na lokalnoj razini od klasične jedinice lokalne samouprave.

Preteča današnjem institutu mjesne samouprave bio je institut mjesnih zajednica. Ipak, pri tom se ne može staviti znak jednakosti između ova dva instituta, jer se institut mjesne zajednice razlikovao od instituta mjesne samouprave u pogledu nadležnosti i financiranja.

U mjesnoj zajednici građani su odlučivali o ostvarivanju zajedničkih interesa i solidarnom zadovoljavanju zajedničkih potreba u svim pitanjima od neposrednog i svakodnevnog interesa za život i rad ljudi i njihovih obitelji. Poseban je naglasak stavljen na sljedeće poslove: uređivanje naselja, stanovanje, komunalne djelatnosti, društvena briga o djeci, socijalna i zdravstvena zaštita, odgoj i obrazovanje, kultura i fizička kultura, zaštita potrošača, zaštita i unaprjeđenje čovjekova okoliša, itd. Mjesna je zajednica imala svojstvo pravne osobe. Potrebe koje građani ostvaruju u mjesnoj zajednici bile su podijeljene u dvije kategorije: zajedničke i opće društvene. One su se u prvom redu razlikovale po izvorima financiranja. Oblici participacije građana u poslovima mjesne zajednice bili su referendum, zborovi građana. Može se zaključiti kako su ovlasti mjesnih zajednica bile široko postavljane.

Danas u Gradu Zagrebu, oblici mjesne samouprve su gradske četvrti i mjesni odbori. Gradske četvrti u Gradu Zagrebu, njih 17 sa 283 vijećnika čine gornju razinu mjesne samouprave. Na drugoj razini, u gradskim četvrtima osnovano je 218 mjesnih odbora sa 1419 vijećnika.

Sadašnja je uloga mjesne samouprave u Gradu Zagrebu praktički svedena na minimum zbog nedovoljnog preciziranja poslova koje bi obavljala kao i nedostatka vlastitih izvora financiranja. Stoga značaj mjesne samouprave ovisi o tome da li im i u kojem opsegu gradonačelnik i Gradska Skupština Grada Zagreba žele prepustiti određeni dio poslova iz svog samoupravnog djelokruga. Van toga, mjesna samouprava ima samo savjetodavnu ulogu, te jedino što može jest pokušati detektirati određene probleme u lokalnoj zajednici i sugerirati načine njihova rješavanja tijelima jedinica lokalne samouprave, koja bi o tome trebala donijeti određene odluke.

Gradonačelnik i Gradska skupština Grada Zagreba se maćehinski odnose prema mjesnoj samoupravi jer su uskratili sredstva za male komunalne akcije, ne uvažavaju mišljenja i prijedloge gradskih četvrti i mjesnih odbora, te nastoje jalova politička i ideološka prepucavanja prenijeti na razinu gradskih četvrti i mjesnih odbora. Žele da mjesna samouprva bude bude njihova produžena ruka, koju će angažirati za svoje sitne političke interese i ciljeve.

Iako je intencija instituta mjesne samouprave snažniji i neposredniji angažman građana u obavljanju zajedničkih društvenih poslova, čini se da postojećim zakonskim rješenjima nije najbolje iskorišten demokratski potencijal ove institucije. Stoga bi trebalo težiti zakonskim poboljšicama ovog instituta, posebice u pravcu jačanja njegovih institucionalnih iorganizacijskih kapaciteta u hrvatskom sustavu lokalne samouprave, te povećanju njegove uloge u obavljanju poslova jedinica lokalne samouprave.

Prema tome, temeljni problem u nefunkcioniranju većeg broja mjesnih odbora i pojedinih gradskih četvrti je maćehinski odnos gradonačelnika, gradskih ureda i Gradske skupštine Grada Zagreba prema mjesnim odborima i gradskim četvrtima.