Gruda snijega je bačena i polako se počela kotrljati niz padinu. Do jučer bilo je nemoguće postaviti pitanje prijeti li HDZ-u stečaj. Danas, tako postavljeni upit sasvim je legitiman. Istina, odgovori su još prilično suzdržani, ali oni koji znaju kako je HDZ radio i koliku je paru uzeo, uopće ne dvoje. Među njih spada i Damir Polančec. Trebao je izletiti iz Vlade, završiti u pritvoru i sudski biti procesuiran da bi progledao i pošteno priznao: HDZ je nezakonito uzimao novac, i taj novac mora vratiti.

Prema Polančecu, HDZ će, ukoliko pravna država bude funkcionirala, morati platiti odštetne zahtjeve državnim firmama preko kojih je izvlačio novac. Samo priznanje postojanja stranačkog „crnog fonda“, predajom oko 600.000 eura USKOK-u, prvi je korak u konačnom sankcioniranju nezakonitog rada stranke. Opravdanja da stranka ne može biti odgovorna za ono što je radio „Pero Perić“ (kako je to nastojeći biti duhovit rekao A. H.) ne drži vodu, budući je u ovom slučaju „Pero Perić“ bio Ivo Sanader, ne samo „učitelj i vođa“, kako su mu tepali, već i Predsjednik HDZ-a. Znači odgovorna osoba koja predstavlja pravnu osobu, a HDZ je, nadam se da to nije sporno, upravo ta pravna osoba. Prema hrvatskom zakonu, pravna osoba snosi odgovornost za postupke odgovorne osobe, posebno u slučaju protupravne imovinske koristi. Izrečena kazna može iznositi do osam milijuna kuna, uz povrat protuzakonito priskrbljenog novca. Ako netko sumnja u ovo što je napisano, preporučam da pogleda Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela. Tamo piše sve.

Glavno vezivno tkivo HDZ-a je već odavno novac i samo novac

Možda će netko reći, ako je stranka odgovorna za to što joj se stavlja na teret, platit će što je dužna i nastaviti će dalje politički djelovati. Takvo promišljanje bilo bi normalno za normalne stranke. Međutim, u HDZ-ovom slučaju postoji jedan suštinski problem. Glavno vezivno tkivo HDZ-a je već odavno novac i samo novac. Bez novca nestati će i razlog ostanka velikog broja „karijerista“ u stranci, a bez novca neće se moći kupovati ni lojalnost čitavih društvenih skupina, čime će i njihova ljubav prema partiji polako, ali neumitno kopniti.

Ukratko, problem HDZ-a je ogroman i on leži u samome korijenu postojanja te „miš-maš“ stranke. Nakon stvaranja državne nezavisnosti, stranka, u takvome nedefiniranom svome obliku, postala je suvišna. Svjesna svoje suvišnosti, a da bi i dalje opravdala razlog postojanja, stranka je pribjegla lukavosti: prvo je umjetno stvarala probleme u društvu, koje je zatim neuspješno nastojala rješavati. Budući je to besmislen posao, a njezini vodeći ljudi ipak nisu takvi „majmuni“, kako danas, prema riječima Polančeca sami sebe nazivaju, HDZ se okrenuo biznisu. Taj biznis u konačnici će se svesti na pljačku i reket. I zbog toga bolje za sve nas je da HDZ završi u stečaju nego da u stečaju završi hrvatska država.